Opasnost za okoliš: Čak i na izravnom suncu potrebna su desetljeća da se polistiren razgradi!

Razumno je pretpostaviti da samo vrlo mali postotak plastičnog otpada koji se gomila širom svijeta može imati koristi od izravne sunčeve svjetlosti desetljećima

Plastika je doista nevjerojatna. Za izradu je obično jeftina, sigurna za mnoge primjene i traje gotovo zauvijek. Kad se koristi, savršeno je rješenje mnogih problema, ali jednom odbačena, svojstva koja ju čine sjajnom brzo je pretvaraju u ekološku noćnu moru.

Polistiren, vrlo popularna vrsta plastike, može izdržati svakakve uvjete, a istovremeno se odbija razbiti, zato ekolozi apeliraju na zakonodavce da zabrane ili dramatično ograniče proizvodnju, jer ima tendenciju pojave na najgorim mogućim mjestima. Sada, nova studija baca malo svjetla na to koliko je zapravo izdržljiva, otkrivajući da čak i u najboljim mogućim okolnostima, jedan komad polistirenskog otpada može trajati desetljećima.

Studija, koja je objavljena u časopisu Environmental Science and Technology Letters, ispitala je utjecaj sunčeve svjetlosti na polistiren. Procjenjujući koliko dugo plastika može postojati u prirodi, znanstvenici se uglavnom usredotočuju na to koliko vremena treba da mikrobi razdvoje materijal na mikroskopskoj razini, ali čini se da sunčevo svjetlo zapravo može pomoći u tom procesu.

Istraživači objašnjavaju da, premda doista može proći tisuće godina dok se polistiren razgradi u nedostatku svjetlosti, kao što je ranije procijenjeno, izlaganje sunčevim zrakama to vrijeme može skratiti na stoljeća ili možda čak desetljeća.

– Ne kažemo da plastično zagađenje nije loše, samo što je postojanost polistirena u okolišu kraća i vjerojatno složenija nego što smo prethodno razumjeli – rekao je u izjavi vodeći autor studije Collin Ward.

Ovo može izgledati kao dobrodošla vijest, te je u određenoj mjeri plus za okoliš, ali imajte na umu veću sliku. Još uvijek govorimo o “jednokratnim” plastičnim proizvodima koji postoje desetljećima ili stoljećima u najboljim mogućim scenarijima – tj. na izravnom sunčevom svjetlu u procesu raspadanja – dok plastični otpad koji ne ugleda svjetlost dana još uvijek živi tisućama godina.

Razumno je pretpostaviti da samo vrlo mali postotak plastičnog otpada koji se gomila širom svijeta može imati koristi od izravne sunčeve svjetlosti desetljećima. Možda je najveći korak to što nam čak i  Majka priroda pomaže u procesu recikliranja, ali i s njom kao saveznikom još uvijek ne uspjevamo riješiti problem.