Svake godine jedna te ista pjesma. Jedan te isti naslov! Općenito se zna kako je bolje da umre selo nego običaji! Stoga tradicionalno opravdano ili ne, kritike na račun zimske službe uvijek se sipaju iz rukava. Zaboravlja se da nije prepušteno na volju ekipi iz zimske službe kada će i u kojem opsegu krenuti u akciju. Izlazak ralice na prometnicu nije stvar osobne ocjene i procjene njenog vozača. Ne izlaze „dečki“ iz zimske službe soliti cestu i čistiti snijeg tek kad spontano završe marendu ili gablec, ovisno kako tko naziva tu konzumaciju hrane tijekom radnog vremena! Ima tu propis ljudi moji!
Preciznije postoji Pravilnik o održavanju cesta. Zadnje izmjene i dopune donesene su mu 31. prosinca 2020.! Tu je rečeno svašta što se reći i znati ima u pogledu zimske službe! Posebno je zanimljiv Standard redovitog održavanja autocesta koji čini njegov sastavni dio! Sve je tu definirano do u centimetar snijega, ma do u Celzijev stupanj precizno, kada se nešto mora činiti i što se to točno treba činiti. Postoje, kaže propis, četiri stupnja pripravnosti zimske službe. Navodi se i zašto je potrebna uopće zimska služba. Zimska služba je potrebna da: smanji broj prometnih nesreća, drži ceste otvorenima tijekom zimskih vremenskih uvjeta, poštuje zakonske obveze. Definirani su uredno ti stupnjevi pripravnosti naime, zimska služba djeluje prema razinama upozorenja, ovisno o predviđenim vremenskim uvjetima i specifičnim geografskim i klimatskim karakteristikama. Vezano za stupnjeve pripravnosti osobito su svakom vozaču kojeg zimske nevolje na prometnici zateknu zanimljivi drugi i treći stupanj jer kad nastupi četvrti već je kasno za štošta, uključujući nesmetano prometovanje!
Drugi stupanj pripravnosti uvodi se kada temperatura zraka oscilira oko 0 °C te se s obzirom na stupanj pothlađenosti kolnika može pojaviti poledica. Provode se preventivni radovi na sprječavanju poledice uz uklanjanje snijega po potrebi te ponavljaju sve dok postoji opasnost od stvaranja poledice.
Posebna se pozornost mora posvetiti najosjetljivijim dionicama cesta (u sjeni, na čeličnim mostovima, na mostovima izloženim hladnim strujama zraka, usjecima izloženim jakim vjetrovima itd.). Posebna se pozornost mora posvetiti atmosferskim uvjetima na tim mjestima (pad temperature, relativna vlaga i točka rosišta) koji bi mogli dovesti do nakupljanja vlage koja se smrzava na kolniku.
Znači, tu ide briga oko poledice, koju od milja zovemo soljenje ceste! Sad je li u igri baš sol ili nešto treće, stvar je eksperata! Propis u svakom slučaju definira kako se posipanje materijala za odmrzavanje vrši na način da se točka smrzavanja spusti dovoljno da se spriječi stvaranje poledice i ograniči dubina snježnog pokrivača.
Treći stupanj pripravnosti uvodi se kada se očekuje dugotrajnije padanje snijega koje zahtjeva uklanjanja snijega s kolnika. Čišćenje snijega trebalo bi početi kada maksimalna visina snijega na kolniku bude 2 cm. Na svim prometnim trakovima (vozni, pretjecajni i zaustavni), čvorištima, odmorištima, naplatnim postajama, kao i ulazima na autocestu mora se osigurati 24-satna prohodnost. Vidite, 2 cm snijega su definirana za start!
Što se četvrtog stupnja tiče, tu su već svi u problemu! Četvrti stupanj pripravnosti uvodi se kada vremenski uvjeti imaju karakter elementarne nepogode i kada raspoloživi broj ljudi i mehanizacije, nisu dovoljni za osiguranje prohodnosti autoceste.
Što to vama znači? Značiti će vam puno i bit će od presudnog značaja ukoliko zbog propusta onih koji su prema propisima dužni održavati cestu sigurnom i prohodnom baš vi sletite s ceste, odnosno baš vi zbog njihovog navodnog propusta budete imali prometnu nesreću! Nisu činili ono što su po propisu bili dužni činiti, a vi zbog toga štetu imate! Zna se dogoditi. Recimo nisu preventivno „solili“ na „određenoj temperaturi“, nisu izišli na određenoj visini snijega, nisu radili ono što su po propisu obvezni, a vi snosite posljedice.
Vozite kao po jajima, imate zimsku opremu, smanjili ste brzinu, prilagodili stanju na cesti, pazite, gledate ali ipak naletite na zaleđeni dio i ode! Što sad? Jesu li cestari krivi i odgovorni? Jesu li bili dužni posoliti cestu, a ipak nisu? Treba utvrditi kada oni to moraju preventivno učiniti a ne čekati da se već zaledi, jer onda je kasno. Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Rev-x 828/16-2 raspravljao je o revizijskom pitanju: „postoji li odgovornost organizacije za održavanje javnih cesta za štetu nastalu uslijed nailaska na zaleđeni kolnik i u onoj situaciji kad je utvrđeno da je ophodarska služba vršila pregled ceste ali je propustila preventivno posuti sol na mokar kolnik radi pravovremenog sprječavanja nastanka poledice i to na određenom (kritičnom) mjestu kolnika, iako su svi objektivni parametri upućivali na mogućnosti nastanka poledice“.
Uvijek u takvim slučajevima treba ispitati sve okolnosti koje mogu upućivati na potrebu preventivnog posipanja kolnika. Vidjeli ste propis kaže kako je 0 stupnjeva ključno! Što se faktora iznenađenja i iznenađenosti vezano za led u određenim, osobito južnim dijelovima zemlje tiče od značaja je obrazloženje presude Županijskog suda u Zagrebu Gžn-106/07 od 15. siječnja 2008. godine u kojem on ističe navode prvostupanjske presude: „također iz podataka DHMZ-a proizlazi da podaci višegodišnjeg pregleda apsolutnih minimalnih temperatura pri tlu na 5 cm za mjernu postaju Zadar (10 km udaljena od mjesta nezgode) za mjesec siječanja pokazuju da su temperature ispod 0 stupnjeva C sasvim uobičajena pojava, pa u tom smislu ovaj sud drži neosnovanim navode tuženika da pojava leda nije uobičajena na cestama u Dalmaciji niti u siječnju.
Unatoč klimatskim promjenama, još uvijek nismo u tropskoj klimi u zimskom periodu, stoga teško da prostora za iznenađenja zbog snijega i leda može biti.
