Prevedemo li englesku uzrečicu, Hondin dizajn doista ne “uzima zatvorenike”, direktan je i ludo hrabar poput napada generala Custera i šačice konjanika na gotovo cijelu indijansku ratnu silu u Sjevernoj Americi. Civic je u posljednje vrijeme svojevrsni Hondin pokusni kunić, pa u kompaktnoj klasi nema sličnog automobila, toliko hrabroga da na cijelu vojsku vizualno uniformiranih modela juriša s plastičnim beštekom za roštilj i dječje rođendane.
Interijer/tehnologija/multimedija
Interijer Civca je prostran, sjedi se nisko, ali svi imaju mjesta. Šteta tek što je vozačevo okruženje izvedeno s razmišljanjem o prosječnom Japancu koji je ipak niži od prosječnog Europljanina pa će lijevo i desno koljeno vozača žuljati nespretno postavljena plastika. Prtljažnik je također velik, a sve kontrole i infotainment su moderni i jednostavni za korištenje. Gledajući Civic izvana ne čini se velikim, ali kabina je jedna od najprostranijih u klasi, pa se i straga putnici mogu opustiti. Na ovoj razini sustavi poput automatskog kočenja u slučaju nužde (naleta na pješaka, biciklistu ili vozilo ispred) postaju dio serijske opreme kao i druge aktivnosigurnosne mjere (automatsko držanje voznog traka), pa će vozaču biti teško kardinalno pogriješiti.
U vožnji/udobnost
Neki su automobili tvrdi i imaju sportsku tvrdoglavost pri držanju smjera vožnje, drugi su, pak, mekši, žrtvuju vozne osobine za komfor putnika, treći su tvrdi, ali na sportskom polju ipak brzo gube dah i odustaju… Mnogo je varijacija na temu tuniranja ovjesa, a Honda je s Civicom uspjela pomiriti oba svijeta, udobnost i performanse, a to uspijeva samo najboljima. Razlog je i u činjenici da Honda nije kalkulirala sa smanjenjem troškova proizvodnje i na stražnje kotače je, umjesto popularne torzijske osovine, stavili mnogo napredniji, skuplji i bolji multilink. Uz direktan upravljač i čvrst stisak kočnica čini se da ovaj Civic može sve.
Motor/potrošnja goriva
Kao dugogodišnji ekspert za atmosferske motore, Honda se dobro snašla i u ovoj turbogroznici. Naime, uz Civic je dostupan sjajni 1,0-litreni turbobenzinac, a i testiranom 1,5-litrenom turbobenzincu nema se što prigovoriti, osim možda činjenice da s automatskim CVT mjenjačem njegovih 182 KS ne djeluje tako iskričavo – ali tu je i ručni mjenjač za sve koji su željni sportskije vožnje i cijeđenja motora koji, kao i sve Hondine kreacije, najviše daje iznad 3000 o/min. Potrošnja testnog vozila u ovoj konfiguraciji, sa solidnim CVT mjenjačem (programiran je tako da iscrpljuje motor i uši putnika visokim okretajima), bila je oko osam litara, što je korektno, a moglo bi i malo bolje. Zbog toga je ručni mjenjač, također, bolja opcija (s njim bi u ovom segmentu ocjena bila 9/10).
Završna riječ
Civic voznim osobinama ulijeva sigurnost, direktan je i svakog će vozača učiniti sretnim, a istodobno zbog toga ne pati udobnost, koja je na visokoj razini. Uglavnom, vizualno neobičan automobil, ali po svojem DNK uzorku – prava Honda.