Adolescenti gotovo pola dana surfaju, dopisuju se ili telefoniraju

Koga vraga ta deca tučeju po tom plehu i zure u toga vraga za kojeg ni ne znam kak se točno zove, rekla je jednom zgodom moja susjeda, 86-godišnja Đurđica Podkrajšek iz Zagreba, nakon što se tramvajem vraćala u svoj stan u središtu grada i nitko od mladih, kako je nastavila pričati, nije joj htio ustati, jer su svi tukli po plehu kao omađijani. Doista, danas je gotovo rijetka pojava, kako mi je opet ispričala studentica druge godine sveučilišta VERN u Zagrebu, Romina Mišić, rodom iz Virovitice, da otiđete na kavu s prijateljicom ili kolegicom i da međusobno na kavi razgovarate. Ne, toga više nema. Svatko je na svojemu mobitelu dok je s prijateljem na kavi. Dakle, što rade tinejdžeri, studenti, ali i zreli ljudi na mobitelima, osim što ih ponekad koriste za razgovor? Je li taj fenomen postao ovisnost kod mladih koji već trebaju tražiti stručnu pomoć od psihologa ili psihijatra? Doista, je li sve što se događa oko nove tehnologije počelo čovjeku izmicati “kroz prste”? Je li tehnologija počela uzimati danak u slobodi, nesputanosti, druženjima, prijateljstvima, igri i kvalitetno provedenom slobodnom vremenu?

Djevojčica Stela koja ide u 5. razred jedne osnovne škole u Varaždinu požalila nam se o njezinoj generaciji i njihovu odnosu prema mobitelima.  Stela nam je kao neki stručnjak objasnila kako je svaki novi mobitel sve veći, brži, ima bolju kameru i više memorije, ali i sve kraći vijek trajanja. Zabrinjavajući je podatak da se u 2008. godini prodalo oko 139 milijuna pametnih telefona, dok ih se u 2016. godini prodalo više od 1,5 milijardi. Time i elektronički otpad postaje sve veći i veći.

– Mnogi obožavatelji tehnike mogli bi reći da su pametni telefoni dobar izum. To je točno. Pomoću pametnih telefona možemo lakše i brže komunicirati s prijateljima, imamo pristup internetu, odnosno podatkovnoj mreži, a to znači da možemo čitati vijesti, slušati glazbu, pa čak i gledati filmove. Na pametnim telefonima ljudi vrlo često imaju razne aplikacije: od igrica pa do aplikacija koje nam omogućuju da pratimo svoju tjelesnu aktivnost ili potrošnju novca. Mislim da svi ljudi koji ih imaju vole mobitele, ali tu ljubav treba znati i kontrolirati. Na internetskim portalima česti su naslovi ‘Mobiteli zaglupljuju ljude!’. Iskreno, to nije ni čudno. Danas ljudi svih uzrasta, a posebno mladi, koriste mobitele. Prestali su međusobno razgovarati. Izlasci na kavu svode se na tipkanje po mobitelima.  Djeca i mladi više ne razmišljaju! Za rješavanje domaće zadaće koriste se internet i kalkulatori – pojadala nam se učenica Stela te na kraju poručila kako bi izleti ili odlasci na piknik bez pametnih telefona bili idealno rješenje u uspostavljanju ravnoteže između stvarnog i virtualnog svijeta.

Jurica je stalno na kompjuteru i mobitelu

Jer ako se mi toliko oslanjamo na te mobitele, tko je onda pametniji, čovjek ili uređaj? Trinaestogodišnji Jurica, učenik 8. razreda u Velikoj Mlaki pored Velike Gorice, prema pričanju njegove bake Nade B., odličan je učenik i dobro dijete. Roditelji stalno nad njime vise kako bi pisao zadaću jer, osim jezika i matematike, ne voli baš učiti otkad je u pubertetu. Ali kući nosi sve petice.

– No kad roditelji otiđu na posao i ostane sa mnom kod kuće, on vječito drnda po laptopu ili mobitelu. Ne znam što radi, ali koliko sam vidjela, stalno se dopisuje, pa i na engleskom. Preko mobitela i laptopa, uz njemački jezik koji govori odlično, savladao je i perfektno engleski. Tako da mogu reći da i od tog dugog, po šest-sedam sati, boravka na mobitelu i laptopu ima za njega neke koristi. Ne mogu za njega reći da je ovisan o mobitelu ili laptopu, jer uvijek ide redovito na ručak i večeru, redovito se kupa i oko 21 sat ide na spavanje. Ne radi nikakve probleme roditeljima, jedino što se na drugačiji način od moje generacije, koja sam mu baka, igra i druži s vršnjacima. Malo se ta djeca direktno viđaju i druže, sve obavljaju preko tog mobitela ili laptopa. Dok je u školi, na slobodnim aktivnostima ili s djecom u igri dobro je da ima uz sebe mobitel jer je tako uvijek nama lako dostupan, ali ponekad mi se čini da je ili ovo sve previše ili više ne razumijem taj svijet ove nove generacije – rekla nam je to za unuka baka Nada B. iz Velike Mlake.

Kod nas tinejdžeri koji roditeljima ne stvaraju nikakve probleme, poput izlazaka ili pijanstava i krajnosti poput drogiranja, nerijetko zbog ovisnosti o mobitelima, tabletima ili laptopima odlaze na liječenje u Centar za poremećaj sna jer cijele dane koriste mobitele ili laptope kako bi bili na društvenim mrežama ili igrali videoigre, pa su neispavani. Samim time, ujutro su nesposobni i dekoncentrirani za odlazak na nastavu te za kvalitetno ispunjavanje svojih školskih obaveza. Uglavnom, prema pričanju roditelja, oni su nemoćni pred ovom pojavom. Iako, kako su nam iz Centra za poremećaj sna u Zagrebu rekli, to kod nas uzima maha, ali nije ni približno otišlo tako daleko kao u Europi i u svijetu. Barem ne zasad.

U jednoj ruci dijete, u drugoj pametni telefon

Psihijatrica s Odjela psihijatrije u Vrapču, dr. med. Vera Folnegović Šmalc, nije, međutim, takvog mišljenja. Potkrijepljena vlastitim životnim i profesionalnim iskustvom ona nam je rekla:

– Gledam svakodnevno mlade majke koje voze djecu u kolicima i pričaju na mobitelu, umjesto da guguću i razgovaraju s bebom u kolicima koja je željna čuti majčin glas. Isto tako, mladi očevi dok voze djecu u kolicima po ulici često tipkaju po mobitelu, umjesto da s djecom razgovaraju. Stoga ne čudi da su djeca u tinejdžerskoj dobi i nešto stariji, poput studenata, usmjereni na mobitele i laptope na kojima su po nekoliko sati, pa čak i više. To ih uskraćuje za razvoj socijalne inteligencije, empatije prema drugome i okolini, a dovodi i do gubitka direktnog taktilnog osjećaja za svijet te dodira sa svijetom, unatoč tome što kod njih razvija neke druge vještine koje će se ubuduće cijeniti na tržištu rada. No na taj način stvara se svijet pseudoautizma i neosjetljivosti za druge, a djeca ostaju prikraćena za nesputanu igru, druženje, čitanje knjiga, razvijanje mašte te sklonosti hobijima i slobodnim aktivnostima.

Prema ozbiljnim studijama rađenima u svijetu, iznenađujući je podatak da su žene veće ovisnice o mobitelu nego muškarci, a najgori su adolescenti koji u prosjeku od osam do deset sati surfaju, dopisuju se ili pak telefoniraju. Iste studije donose podatke kako se u svijetu (ali i u nas) mlade osobe putem mobitela najviše dopisuju preko Facebooka, zreli ljudi na poslu igraju videoigre po nekoliko sati dnevno ili se preko mobitela najčešće sluša glazba i šalju SMS-ovi te pregledava e-mail pošta. U Francuskoj se, primjerice, pokušalo stati na kraj ovisnostima o mobitelu tako što se uporaba mobitela zabranila u školama. Hoćemo li, međutim, i mi biti prisiljeni učiniti takav korak? Na to pitanje za sada nitko nije znao reći jednoznačan odgovor. Ali svi s kojima smo razgovarali smatraju ovakvo ponašanje tinejdžera neprikladnim jer gube kvalitetu živog odnosa s ljudima, ali opet dobivaju ono što prethodne generacije nisu imale. Brzinu apstrakntnog razmišljanja, razumijevanje svijeta IT tehnologije, koja bi u budućnosti mogla zavladati ljudskim društvom. S time se uglavnom svi slažu, od djedova i baka do roditelja i stručnjaka, pa čak i sami tinejdžeri, koji su i s nama željeli popričati o ovom fenomenu.

– Gotovo je nemoguće odvojiti korištenje mobitela od korištenja interneta jer danas svi koriste pametne mobitele na kojima uglavnom pregledavaju sadržaje na internetu. Prema rezultatima istraživanja Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba i Hrabrog telefona iz 2013. godine, 84% djece u dobi  od 11 do 18 godina ima pristup internetu putem mobitela. Djeca najčešće mobitelom pristupaju društvenim mrežama te je u ovom istraživanju utvrđeno da 47% djece i mladih provodi na Facebooku od jedan do dva sata dnevno, a 19% djece provede tri ili više sati. Ako uzmemo u obzir da je Facebook samo jedna od društvenih mreža, možemo zaključiti da je vrijeme provedeno na internetu mnogo dulje od tri sata – kaže Ana Raguž, psihologinja iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba.

Ovisnost koja još nije definirana

Mladi očekivano najviše vremena provode na društvenim mrežama (Facebook, Instagram, YouTube, Snapchat, Whatsapp i dr.), u čijem kreiranju i sudjeluju stvarajući vlastite sadržaje (objave, statusi, fotografije…). Korištenjem društvenih mreža u komunikaciji s drugim korisnicima, komentirajući i lajkajući njihove objave te dopisujući se s njima, djeca i mladi na internetu zapravo stvaraju online igralište.

– Teško je govoriti o direktnom uspoređivanju korištenja i provedenog vremena na mobitelu u različitim zemljama upravo zbog toga jer ovisnost o mobitelu nije jednoznačno definirana među stručnjacima koji je istražuju. Postoji neslaganje u tome što sve podrazumijeva ovisnost o mobitelu, odnosno koja ponašanja nas upućuju na pojavu ovisnosti.  Unatoč poteškoćama konceptualizacije, većina istraživanja pokazuje da je zastupljenost i korištenje mreža u razvijenim zemljama  u trendu porasta – rekla je Raguž.

Psihologinja Ana Raguž navodi kako ovisnost u općem smislu, pa tako i o mobitelu, podrazumijeva narušavanje svakodnevnog funkcioniranja. Ovisnost o internetu i/ili mobitelu pripada skupini bihevioralnih, odnosno nekemijskih ovisnosti. Bazično, riječ je o tome da nagrađujuća ponašanja koja dobivamo korištenjem mobitela i interneta mogu dovesti do perzistiranja ponašanja unatoč znanju o negativnim posljedicama, odnosno dolazi do smanjene kontrole nad vlastitim ponašanjima.

– Samo korištenje interneta i/ili mobitela nije jedini indikator koji upućuje na ovisnost djeteta. Uvijek je važno uzeti u obzir i ostale poteškoće s kojima se dijete suočava jer se rijetko ovisnički oblici ponašanja o  mobitelu ili internetu javljaju izolirano – objasnila nam je Ana Raguž.

U spomenutom istraživanju Poliklinike i Hrabrog telefona, jedno od petero ispitane djece izjavljuje da nastavlja koristiti internet unatoč namjeri da ga manje koristi, jedno od šestero djece da im je teško otići offline, svako deseto dijete pokazuje znakove emocionalne uznemirenosti kad nije u mogućnosti koristiti internet, dok dio djece zanemaruje svoje obaveze, socijalne odnose ili fiziološke potrebe.

– Ako se dijete ili odrasla osoba suoči s aktualnim teškoćama ili sama prepozna uzrok poteškoća te unatoč tome ne uspijeva promijeniti ponašanje možemo govoriti da je došlo do značajnijih poteškoća u ovom segmentu. Sve veća dostupnost interneta, u smislu da gotovo u svakom trenutku imamo pored sebe jedan od elektroničkih uređaja, sve više povećava rizike za stvaranje ovisničkih sklonosti – naglasila je Ana Raguž.

Svi znamo da su mobiteli postali svakodnevica bez koje ne možemo funkcionirati ni u privatnom ni u poslovnom okruženju. Ne možemo se praviti da to nije tako te pokušati spriječiti djecu i mlade da koriste mobitel i internet jer ih kategoriziramo kao nešto loše. Internet je svijet mogućnosti, ali i rizika. Djeca i mladi putem društvenih mreža na mobitele dobivaju poticajne podražaje, većina zanimljivosti se zapravo objavljuje i odvija na internetu, a sve to je dostupno u bilo kojem trenutku – objasnila je psihologinja Raguž.

– Naprotiv, korištenje interneta je onoliko dobro ili onoliko štetno koliko ga odgovorno koristimo. Kad roditelj ili nastavnici u školi primijete da dijete ne funkcionira u očekivanom okruženju ili da pokazuje neke promjene u vremenu korištenja ili sadržaja koje koristi, onda je svakako potrebno porazgovarati s djetetom. Naravno, djecu i mlade potrebno je usmjeravati i učiti o tome što znači odgovorno korištenje interneta i društvenih mreža, ali kao i uvijek, mi smo tu prvi modeli koji to moramo pokazati svojim primjerom – upozorila je Ana Raguž.

Dok je sanjao prijenosne valove, Nikola Tesla sasvim sigurno nije vidio čovjeka kao zarobljenika tehnike. Nego tehniku u službi čovjeka. Ne zna se što bi na pojavu pametnih telefona rekao književnik Miroslav Krleža, osim da smo stigli do nivoa pametnih telefona, ali da ljudsku glupost koja je sveprisutna i svemirska nismo uspjeli iskorijeniti! Put kojim idu mladi u svijetu i koji u stopu slijede naši adolescenti, pa i njihovi roditelji, kad je posrijedi zlouporaba mobitela i suvremene IT tehnologije, sasvim sigurno ne trasira stazu za neku bolju budućnost. Unatoč tome što mi na prvu loptu o svemu tome imali i tako nepodozrivo mišljenje za razliku od starije populacije, koja unaprijed gaji sumnju u taj pleh po kojem svi mladi tučeju.