Meteorolozi na temelju motrenja i mjerenja s meteoroloških postaja i različitih daljinskih mjerenja analiziraju nedavna stanja atmosfere i aktualno te dodatno proučavaju mnogobrojne prognostičke izračune različitih modela budućih stanja atmosfere. Na temelju svojega znanja i višegodišnjeg iskustva u praćenju tih modela odlučuju o najvjerojatnijem razvoju vremena te pripremaju slikovnu i tekstualnu prognozu za tekući i sljedeće dane. Što je dan prognoze dalji od trenutka prognoziranja – prognoza je manje vjerojatna. Meteorologija je razmjerno mlada znanost. Rodila se u 17. stoljeću, s pojavom prvih instrumenata za mjerenje meteoroloških elemenata.
– Suvremena meteorologija nastala je u to doba, ali ljudi su prognozirali vrijeme i znatno prije, služeći se različitim metodama. Istina, pouzdanost prognoza nije bila velika, čak ni za kratkoročno razdoblje. Međutim, osobito velik napredak prognoze su doživjele potkraj 20. stoljeća i početkom našega vijeka. Najnovije analize Svjetske meteorološke organizacije govore da s istom pouzdanosti s kojom smo prije dvadesetak godina prognozirali vrijeme za sutra, danas prognoziramo za pet dana unaprijed – kaže glavni meteorolog HRT-a Zoran Vakula.
Prognoza još od Sumerana
Mogućnost predviđanja vremenskih prilika oduvijek je privlačila ljude. Povezivali su vrijeme s položajem Sunca i Mjeseca te drugih planeta i zvijezda, pratili su ponašanje životinja i pojava u prirodi te se služili još mnogim metodama. Bilježili su kakvo je vrijeme na pojedine dane u godini, najčešće crkvene svece, i ‘prognozirali’ ponavljanje istog vremena sljedeće godine. Pritom su rado ‘izjednačavali’ vrijeme – primjerice, nakon kišnog razdoblja očekivali su sušno, i obratno. Navodno su pronađene stare glinene pločice još iz doba Sumerana (na kojima su klinastim pismom upisani podaci o vremenu, čak i vremenskoj prognozi, i to temeljenoj na različitim znakovima u prirodi.
– U 20. stoljeću, razvojem računala i numeričkih modela atmosfere, koji su omogućili izračunavanje milijuna računskih operacija u kratkom vremenu, prognoze postaju mnogo točnije. Prije toga se računalo pješice, pa se samo napola u šali govorilo da se prognoza za sutra u podne počela izračunavati danas, a bila bi završena sutra navečer! Naravno, suvremena prognoza znači i multidisciplinarnu suradnju različitih znanstvenika – fizičara, matematičara, kemičara, biologa, elektrotehničara, informatičara i drugih. Razvojem mjerenja i motrenja uspijeva se sve kvalitetnije opisati aktualno stanje atmosfere, koje je prvi i početni uvjet za izračunavanje budućih stanja – tumači popularni meteorolog.
U 20. stoljeću, razvojem računala i numeričkih modela atmosfere, koji su omogućili izračunavanje milijuna računskih operacija u kratkom vremenu, prognoze postaju mnogo točnije
Zoran Vakula, meteorolog
Danas analize pokazuju kako je prognoza za tekući dan za većinu elemenata, posebice za temperaturu, tlak i vjetar, u prosjeku pouzdana i više od 95 posto, da bi za 7. dan pouzdanost prognoze za te elemente u prosjeku bila samo malo veća od 50 posto. Prognoze oborina još su manje pouzdane. Po danima ima smisla prognozirati do pet dana unaprijed, u nekim stanjima atmosfere i do sedam, katkad i deset, a samo iznimno 14 dana. No to ne znači da prognoze za četiri tjedna ili čak šest mjeseci unaprijed nemaju vrijednost. Dapače, i one su korisne, ali ne po danima, nego po razdobljima, i to za primjerice srednju tjednu, mjesečnu i sezonsku temperaturu zraka, te za odgovarajuću ukupnu količinu oborina.
Pouzdanije sezonski nego mjesečno
– Pritom su pouzdanije sezonske od mjesečnih prognoza. Naravno, ne smije se zaboraviti kako je kod prognoza, i kratkoročnih i dugoročnih, nužno spominjanje vjerojatnosti. Ljudi koji prate prognozu često zaboravljaju i zanemaruju u prognozama važne riječi kao što su moguće, vjerojatno i slične. Misle samo crno-bijelo. A meteorolozi itekako razmišljaju kako će napisati prognozu i na koji će način izreći procjenu pojave neke meteorološke pojave, primjerice padanja kiše, snijega ili nevremena – naglašava stručnjak.
Kako je s prognozama za naše i za udaljenija područja? Mogu li meteorolozi iz Zagreba s jednakom točnošću prognozirati kakvo će sutra vrijeme biti na Griču i, recimo, Mount Everestu?
– Ne, i to iz više razloga. Glavni razlog je taj što je moje iskustvo prognoziranja za Hrvatsku i bližu okolicu znatno veće i kvalitetnije nego za druge krajeve svijeta, posebice izvan Europe. A i za meteorologe specijalizirane za planinsku meteorologiju, i posebice za neko planinsko područje, kao što je Himalaja, podrobnu i pouzdanu prognozu dodatno otežava planinsko obilježje tog mjesta. Pokojni profesor Ivan Penzar, koji je podučavao meteorologiju na PMF-u i nekim drugim fakultetima, znao je reći da se oblak među planinskim vrhovima ponaša kao pas blizu drveća. Nikad se ne zna kraj kojeg će se ‘popiškiti’! Koliko god su današnji kompjutorski modeli atmosfere napredniji od nekadašnjih, računala moćnija i brža, a izračuni precizniji, prognozirati sve elemente vremena, pa čak i samo one najosnovnije potrebne planinarskim ekspedicijama – posebice izostanak oblaka i oborine te brzinu vjetra od sata do sata, pa i u duljim dijelovima dana – u većini je slučajeva težak i nezahvalan posao. Tu u nekim stanjima atmosfere, osobito kod ciklona, treba imati i dosta sreće, ali i znanja i iskustva u planinskoj meteorologiji. Od hrvatskih stručnjaka mislim da su u njoj najjači prof. dr. sc. Branko Grisogono i posebice dr. sc. Ivana Stiperski, koja je bila i glavni ‘krivac’ za uspješne prognoze koje su pomogle hrvatskim ženskim ekspedicijama na Cho Oyu 2007. i Mount Everest 2009., a i mnogima kasnije – objašnjava Vakula.
Iskusni meteorolog kaže da će vremenske prognoze u budućnosti sigurno biti još točnije i sigurnije, ali ne vjeruje da će ikad biti 100 posto točne za sva obilježja vremena. A misli i da je teško očekivati kako će napredak u sljedećim desetljećima biti tako velik kao što je bio u posljednja dva ili tri.
Kaotična atmosfera – neprijatelj meteorologa
Kad govorimo o prognozi vremena, nameće se pitanje što je zapravo najveći neprijatelj meteorologa. Naš sugovornik o tome nimalo ne dvoji.
– To je prije svega kaotično ponašanje atmosfere, iako možda ne bih upotrijebio baš riječ neprijatelj. No teorija kaosa u meteorologiji je itekako na djelu. Male promjene u početnim uvjetima – nedovoljno kvalitetna spoznaja aktualnog vremena u svim dijelovima svijeta – proizvode katkad velike promjene više dana unaprijed. To je možda najzornije vidljivo kod tzv. ansambl prognoza, kad se analiziraju prognoze za isto mjesto više dana unaprijed, i to prognoze koje su izračunane na temelju samo malo promijenjenih početnih uvjeta jednog modela. Ili čak istih početnih uvjeta, ali za različite modele atmosfere. Prognoze se tad mogu usporediti s dimom iz dimnjaka: što su čestice dima udaljenije od dimnjaka, to su raspršenije i odlaze u različitije smjerove. Tako su i krivulje prognoze, primjerice temperature, za prve dane prognoze jako bliske jedna drugoj, a što je dan prognoze udaljeniji od trenutka prognoziranja, krivulje su raspršenije. Dakle, razlike u prognozama sve su veće – tumači Vakula.
Kvalitetna prognoza oborina puno je teža od prognoze temperature i vjetra. Uostalom, vjerojatno je većina ljudi doživjela kako na dijelu ulice kiša pada, a na drugom ne, osobito tijekom ljetnih pljuskova. I zato se u prognozama katkad spominju mjestimični ili lokalni pljuskovi, što je znatno drukčije od prognoze većinom kiša i sličnih. Gdje će relativna vlaga biti dovoljno velika i gusta i stvarati kapljicu, u hladnom zraku i pahulju, koja će dovoljno otežati da ne može lebdjeti u oblaku, nego iz nje pasti na zemlju, puno je teže prognozirati nego raspodjelu temperature zraka, kaže meteorolog.
Svi se mi barem ponekad naljutimo zbog neke pogrešne prognoze, pritom olako zaboravljajući sve one dane kad su prognostičari bili u pravu. Meteorolozi najčešće griješe, nastavlja naš sugovornik, zbog nepouzdanosti vremenskih uvjeta, a ponekad i zbog nedovoljne odlučnosti meteorologa.
– Kao što rekoh, u meteorologiji je teorija kaosa na djelu. Gleda li se jedan od izračuna nekog modela, dobiva se lažni dojam kako je prognoza sigurna. No kad se pogledaju ansambl prognoze, s više izračuna modela, i još ako su oni različiti, dobiva se prava slika o nepouzdanosti cijeloga sustava. Na temelju toga se priprema probabilistička ili vjerojatnosna prognoza – u kojoj ne postoji samo 0 i 1, crno i bijelo, nego i nijanse – mogućnosti, vjerojatnosti… Istina, takva prognoza neke ne zadovoljava, ali podsjeća nas da je ipak riječ samo o prognozi – objašnjava stručnjak te dodaje kako je jako važno i iskustvo meteorologa. Bitno je njegovo znanje, a katkad i hrabrost da na kvalitetan, razumljiv i nedvosmislen način izgovori prognozu za neko mjesto ili područje.
Danas uz prognozu obvezno ide i biometeorološka prognoza. Pridajemo li joj preveliko značenje?
– Kako tko. No bez obzira na neke kritike, treba znati da je ona utemeljena na znanosti, a ne na šarlatanstvu. ‘Potrošene’ su godine i godine proučavanja, analiziranja, uspoređivanja podataka iz meteorologije i medicine te zaključivanja i nalaženja njihove povezanosti u mnogim zemljama svijeta. Djelovanje promjena vremenskih uvjeta na ljudski organizam je neprijeporno – kod nekoga više, kod nekoga manje. Imaju sreću oni koji južinu i druge vremenske promjene ne primjećuju ili im one ne otežavaju život!
Klimatske promjene nose ekstreme
Vremenski ekstremi u odviše zagrijanoj atmosferi su puno žešći i češći nego u normalnoj, pa klimatske promjene gotovo sigurno otežavaju prognoze, kaže Zoran Vakula. U toplom se zraku događaju česta kišna nevremena, ali i dulja razdoblja suhog i iznimno toplog vremena, nakon kojeg ponovno dolaze ekstremna nevremena. Kad se analiziraju dulji nizovi mjerenja dolazi se do zaključka kako, u prosjeku, raste učestalost, intenzitet i trajanje toplinskih valova, a i drugih ekstremnih pojava.
Zbog globalnog zatopljenja i klimatskih varijacija i promjena, jaki visinski vjetrovi, tzv. mlazna struja – slabi. Tad lakše vijuga, što pridonosi stvaranju češćih dugotrajno stabilnih vremenskih stanja. U meteorologiji ih zovemo blocking situacije. To znači da u jednom dijelu svijeta nastupe višetjedne anticiklone, a u drugom ciklone, pri čemu se događaju razni ekstremi.
Situaciju s prognozama dodatno otežava i to što su modeli početno pripremljeni na temelju starijih klimatoloških podataka. Primjerice, novija istraživanja pokazuju da se zatopljenje u oceanima, koji su velika skladišta energije, nalazi ne samo do 200 metara dubine, nego i znatno dublje. Stoga je gotovo sigurno da i ta pojava djeluje na cijeli sustav zrak – kopno – oceani i dodatno otežava prognoze. Meteorološki sustav podataka je prilično trom i sporo reagira, pa se ekstremi rijetko mogu naći u izravnim rezultatima modela. Nasreću, pomažu iskustvo te dodatne analize i prognoze meteorologa, koji upozoravaju na opasne i ekstremne vremenske pojave, katkad i na rekordne vrijednosti, prema se one ne vide u rezultatima modela.
Gospodine Vakula, koliko da uvezem cementa?
Zoranu Vakuli često se obraćaju obični ljudi kako bi doznali prognozu za osobne potrebe, od toga hoće li kišiti na dan vjenčanja ili radova na krovu pa do upravo bizarnih upita. Kaže da je bilo uistinu neobičnih pitanja. Jedna je gospođa željela znati kakvo je vrijeme i temperatura zraka baš na njezinu balkonu, da zna može li u papučama ići staviti rublje na sušenje. Drugi je upit bio od jednog trgovca kojeg je već potkraj proljeća zanimalo kakva će biti sljedeća zima. ‘Ako će biti blaga, uvezao bih već sad veće količine cementa po nižoj cijeni i poslije, tijekom blage zime koja bi omogućila građevinske radove, prodavao bih po višoj’, objasnio je.
