Ono čega nema, ne može se pokvariti. Iskusnim vozačima ovo je dobro staro pravilo itekako poznato. Bili od onih koji uče na tuđim pogreškama ili onih koji baš sve moraju iskusiti na svojoj koži, mnogi su od nas prije ili kasnije imali prilike iskusiti što ono točno znači. Za početak, treba reći da ono, dakako, posebno vrijedi pri kupnji rabljenih automobila, ali se ni oni koji vozilo biraju među najnovijom ponudom u salonu prema njemu ne trebaju odnositi s manje poštovanja. Jer, kao što znamo, kvarovi na novim vozilima znatno su rjeđi, ali ne i nemogući.
Automobil se, dakako, ne kupuje svaki dan, posebno ne onaj potpuno novi i jasno je da smo pri takvom činu često podložni razum podrediti emocijama. Posebno to do izražaja dolazi iskrsne li vam pritom kakva dobra prilika, bilo to u obliku, primjerice, akcijske cijene nekog konkretnog modela ili možebitnog povoljnog, ili čak besplatnog paketa opreme. Potpuno jasno, jer tko bi se normalan odrekao vožnje u, recimo, moćnom terencu pokretanom snažnim turbomotorom, s munjevitim automatskim mjenjačem s dvostrukom spojkom i moćnim pogonom na sva četiri kotača. Ili u kakvom sportskom coupeu s podesivim zračnim ovjesom i sustavom upravljanja putem sva četiri kotača, i sve to s radarskim sustavima automatskog kočenja, superudobnim masažnim sjedalima i, primjerice, velikim, elektronski pokretanim panoramskim krovom… Priznat ćete, zvuči sjajno, ma za koju se od navedenih opcija odlučili. I jest sjajno, ako nešto ne pođe po zlu, a ako pođe, popravci se koda ovakvih automobila znaju brojiti i u desecima tisućama kuna. Radi li se o rabljenima, jasno je da je riječ o iznosima koji nerijetko premašuju cijenu čitavog vozila. Zato treba biti posebno pažljiv i dobro provjeriti određenu opremu, čak i ako je besplatna. Jasno je, međutim, da najviše opreza treba biti kod kupnje rabljenih i da pritom nije zgorega pripaziti na nekolicinu detalja, počevši od (pre)velikih kotača s neobičnom (čitaj skupom) dimenzijom guma, do vrste prijenosa. Ovdje donosimo samo nekoliko primjera…
Automatski mjenjač – recept za glavobolju
Već i obični automatski mjenjač u startu predstavlja dodatni trošak u odnosu na ručni, a k tome je i znatno opasniji po vlasnikov novčanik dođe li do kvara. Specijalne verzije, poput sve popularnijih munjevito brzih i učinkovitih mjenjača s dvostrukom spojkom (DSG), u cijelu priču unose dodatnu dimenziju jer ih mnogi vozači vole forsirati, a pritom su skloni previdjeti njihovo servisiranje, odnosno zamjenu ulja. Na taj način prije ili poslije može doći do pojave prvih simptoma kvara, poput cukanja i zujanja. Slično vrijedi i za CVT, odnosno sustav kontinuiranog bezstupanjskog prijenosa, koji također ima neke svoje prednosti, ali koji, kao i gore spomenuti DSG, u slučaju kvara može donijeti mnogo brige i nemale financijske izdatke. Kupujete li novi takav automobil, uživajte u njemu, ali ne zanemarujte redovito održavanje i budite posebno oprezni nabavljate li rabljenoga. Još bolje, ako je ikako moguće, odvezite ga na specijalizirani pregled jer u slučaju kvara troškovi popravka startaju na nekoliko tisuća kuna, a u slučaju zamjene ili kupnje novoga sklopa mogu se brojati u desecima tisuća…
Mnoge stvari izrečene na temu posebnih mjenjača mogu se primijeniti i u priči vezanoj uz posebne vrste ovjesa, posebno zračnoga. U ovom ili onom obliku u svojoj ih ponudi imaju razni proizvođači automobila i nije čudno da ih mnogi vozači koji su ih jednom imali prilike isprobati žele uvijek imati na raspolaganju. O nenadmašnoj udobnosti Citroena po tom pitanju dobro je poznato, priče se doslovne prenose s koljena na koljeno još tamo od 1955. godine i dolaska legendarnog Žabina hidropneumatskog ovjesa. I pola stoljeća kasnije neki moderni elektronički upravljani zračni ovjesi s neprestanim podešavanjem temelje se upravo na njemu. S druge strane, nije tajna da se nemali broj vlasnika Citroena C4, C5, Picassa… diljem Europe u posljednjih nekoliko godina susretao s problemima sa zračnim ovjesom, pri čemu su se neki od njih odlučili za popravak koji je dijelom pokrio proizvođač, a neki za zamjenu zračnih jastuka oprugama. No nisu oni jedini, popravak i zamjena dijelova zračnog amortizera i kompresora zračnog ovjesa realnost su s kojima su se imali prilike susresti i vlasnici raznih Mercedesa, BMW-a, Audija i Land Rovera. Sofisticirana tehnika, jednostavno, zahtijeva puno pažnje i redovitog održavanja bez obzira na to s čijim potpisom dolazi.
Dvomaseni zamašnjak i masni računi
Upravljanje putem sva četiri kotača također spada u ovu kategoriju. Sustav je to kod kojega su vozne osobine automobila poboljšane zahvaljujući činjenici da se kod njega u zavoj ne skreće okretanjem samo prednjih nego i stražnjih kotača. U pravilu funkcionira tako da se na nižim brzinama (do 40, 50, 60… km/h, ovisno o konkretnome modelu) stražnji kotači okreću u smjeru suprotnom od prednjih, a na višim brzinama u istom tom smjeru. U oba slučaja, prolasci kroz zavoje znatno su brži i dinamičniji. Prvi takvi automobili pojavili su se još početkom prošloga stoljeća, da bi ih u serijskim modelima 1980-ih i 1990-ih ponovno aktualizirali Nissan, Honda i Mazda, a nešto kasnije i BMW, Renault, Audi te drugi proizvođači. Zgodan izum, no osim što dobar dio vozača uopće ne primjećuje posebnu razliku s ili bez takvog sustava, ne treba biti posebno pametan da se shvati kako će vam, recimo, ne samo u slučaju kvara, nego i u slučaju naleta straga prouzročiti dodatne financijske izdatke. Ne treba li vam nešto takvo ako kupujete rabljeni, radije ga izbjegnite.
Jedan od dijelova koji ćete u takvoj situaciji malo teže izbjeći, a mogao bi vam također, prije ili kasnije, izbiti dosta novca iz džepa, svakako je dvomaseni zamašnjak. Slično kao što je to slučaj sa zupčastim remenom, koji vam uz neodgovarajuće održavanje može prouzročiti pravu havariju, ali ga ne možete izbjeći ako je prijenos na vašem vozilu riješen na taj način (a na većini vozila jest), dvomaseni zamašnjak u vozilu ili imate ili nemate. Riječ je o dijelu koji se obično treba zamijeniti ili kod prve illi kod druge zamjene spojke, dakle kupujete li relativno novi automobil, relativno ste sigurni, no pri kupnji rabljenog to baš i nije slučaj. Njegov glavni problem je, dakako, visoka cijena, jer se ona u pravilu broji u tisućama kuna, što znači da zajedno sa zamjenom spojke iz novčanika u trenu može izvući i po desetak tisuća kuna i više. Alternativa postoji u obliku običnog zamašnjaka, koji je jeftiniji i općenito pristupačniji, no mehaničari je ne preporučuju jer je onda i vožnja drugačija i manje ugodna (dvomaseni zamašnjak i služi zato da bi rasteretio mjenjač i druge dijelove), a u nekim slučajevima i produljuje put kočenja. Ukratko, to nije to…
Diferencijal čini razliku
Od turbopunjača do zračnih jastuka i injektora, raznih radara i lidara te svega onoga što se još može naći u suvremenom automobilu – sve je to podložno kvarovima i zahtijeva velike financijske izdatke. Jedan od najvažnijih dijelova vozila, nadalje, je i diferencijal jer omogućava da se kotači na pogonskoj osovini okreću različitim brzinama. Da to nije tako, čak i svladavanje najjednostavnijih zavoja za svaki bi automobil predstavljalo nerješiv problem. S vremenom, dakako, strada i ovaj dio vozila, a ovisno o samoj vrsti kvara trošak pritom može iznositi od oko nekoliko stotina ili tisuću kuna, ako je dovoljno zamijeniti ležajeve i nasipati novo ulje, ali ako treba mijenjati cijeli diferencijal, cijene doslovce lete u nebo i broje se u 30, 40, 50 i više tisuća kuna. A bez diferencijala se, za razliku od većine gore spomenutih dijelova, ne može. Na kraju, činjenica jest da je automobil složeni organizam koji s vremenom i eksploatacijom postaje sve podložniji kvarovima, a popravci pritom uglavnom ne postaju sve jeftiniji, nego upravo suprotno, sve skuplji. Zato, pri kupnji budite pažljivi i niste li sigurni u nešto, raspitajte se. To će svakako biti bolje nego da kupujete napamet i stvorite si silne probleme.
