Brzi tempo života loše utječe na zdravlje jer čovjekov organizam gubi svoj prirodni bioritam. Kada se tome (pri)dodaju nezdrave navike (pušenje, alkohol ili tjelesna neaktivnost) i nepravilna prehrana s puno masti, šećera i bijelog brašna, nakupe se i kilogrami, pa je otvoren put problemima sa zdravljem. Kako bi ih izbjegli, mnogi samoinicijativno pribjegavaju vježbanju povodeći se nerijetko za televizijskim prilozima ili savjetima iz novina i drugih izvora informiranja.
Nemojte, upozoravaju oni, da vam vježbanje pređe u opsesiju, jer trend gotovo savršenog izgleda danas sve više jača. Kako savršenosti (ipak) ne postoje, a ako niste sportaš(i), fizičkom se aktivnošću rekreativno treba baviti toliko da bi se živjelo zdravo, odnosno da tijelo bude u formi i kondiciji. Problem je što većina ljudi uopće ne vježba, pa godinama nerazgibana osoba počne s fizičkom aktivnošću (džogiranje, teretana ili aerobik) često puta preko mjere, a to nije zdravo i bezazleno. Posljedice prekomjernog vježbanja i pojačanih treninga mogu biti istovjetne sportskim ozljedama (uganuća ili ozljede ligamenata), a javljaju se i dehidracija, nesanica, prijelomi te išijas, a kod žena poremećaj mjesečnog ciklusa i drugo. Kako je tijelu potrebno vježbanje jer poboljšava oksidaciju organizma, a rezultira lučenjem serotinina, hormona sreće, zadovoljstva i opuštenosti, važno je znati i “predahnuti”.
Treba znati kad je kraj
Danas se vježbati i fizički aktivirati može na razne načine – od plesnih aktivnosti (trbušni ples, jazz dance, zumba), nordijskog hodanja pa do pilatesa, vježbanja u teretani, plivanja, planinarenja, vožnje biciklom i sl. U odabranoj se aktivnosti moramo pronaći, u njoj uživati, kontinuirano vježbati i tek kroz dulje vrijeme očekivati rezultat. Ako vam je vježbanje popraćeno laganom boli mišića, znak je da ste bili u dopuštenim granicama vježbanja, ali ako je riječ o jakim bolovima, odnosno upali mišića koja traje nekoliko dana, s vježbanjem se pretjeralo.
Prema riječima dr. Hrvoja Ružića, internista kardiologa iz Specijalne bolesti za plućne bolesti u Rockefellerovoj, ništa što je pretjerano nije dobro, pa je tako i s vježbanjem. Iako je fizička aktivnost potrebna za zdravlje organizma i postizanje dobre kondicije, vježbati se treba primjereno dobi, mogućnostima, ali i bolestima. Kronični se bolesnici (srčani, plućni ili dijabetičari) moraju prije bilo kakvih rekreativnih fizičkih aktivnosti savjetovati s liječnikom kako bi vježbali u skladu s oboljenjem jer si mogu uvelike pogoršati zdravlje. Primjerice, ako osoba pedesetih godina poželi u životnu svakodnevicu uvesti zdrave navike uključujući i vježbanje, razumno bi bilo prije rekreacije obaviti liječnički, odnosno internistički (kardiološki) pregled, bez obzira na to što možda tijekom života nije imala većih zdravstvenih tegoba. U toj dobi dobro bi bilo, kaže liječnik, obaviti neinvazivnu kardiološku obradu jer povišeni krvni tlak, šećer i masnoće u početku su bez simptoma i ne moraju se osjećati pa su poznati i kao tihi ubojice. Neinvazivna kardiološka obrada obuhvaća laboratorijske nalaze krvne slike, šećera, bubrežnih i jetrenih funkcija, odnosno EKG, ultrazvuk srca, mjerenje srčanog ritma i drugo. Treba znati i da nekadašnje ciljne vrijednosti tlaka, koje su se mjerile godine plus sto, više ne vrijede jer stvaraju povećanu mogućnost za srčani, a posebice moždani udar. Normalni je tlak 120/80, a najviša mu je gornja granica 140/90.
Srčani bolesnici moraju biti posebno pažljivi
Srčani bolesnici posebno moraju biti pažljivi kada je riječ o vježbanju i provoditi isključivo kardio program vježbi, ponajprije u zdravstvenim institucijama koje ga imaju (poliklinike), odnosno u fitness centrima u kojima postoji stručno osoblje za takve klijente ili ciljano kod kuće. Za njih je u pravilu najpoželjnije hodanje ili plivanje, odnosno vožnja biciklom jer takva rekreacija odgovarajuće aktivira skupine mišića, ističe dr. Ružić dodajući kako osobe koje su preboljele infarkt moraju biti pod sustavn(ij)om liječničkom paskom, ali im vježbanje nije zabranjeno. Preporučuje se rekreativno vježbanje od tri do pet puta na tjedan po pola sata jer takve aktivnosti smanjuju šećer i kolesterol, a posebice trigliceride, odnosno utječu na fibrinolitičke procese sprečavajući zgrušavanje krvi unutar krvnih žila.
Kada je općenito o vježbanju riječ, treba znati kako svatko od nas individualno reagira na tjelesna opterećenja jer se podizanje srčanog ritma i tlaka nekome događa prije, odnosno poslije. Ako ergometrijsko testiranje (pod opterećenjem) dosegne brojke sistoličkog tlaka 200, a srčani padne na 70, znak je to za uzbunu i prekid fizičke aktivnosti. Svrsishodno je prije svake odluke o rekreativnom vježbanju posavjetovati se s liječnikom ili drugom stručnom osobom, a najprije to trebaju učiniti osobe srednje i starije dobi. Doktor Dragan Klarić, specijalist obiteljske medicine iz Doma zdravlja Topusko, kaže kako je potonjim vježbačima zahvalno obratiti se specijalistima sportske medicine ili, koliko je to moguće, osigurati si osobnog trenera.
Na noge lagane
Vježbanje je najbolje početi ujutro jer tada pravodobno osigurava oksidaciju svih organa i krvožilnog sustava. U starim knjigama, kaže liječnik, piše kako je tijelo najbolje okupati ujutro zračnom kupelji, odnosno gimnasticirati pola sata u provjetrenoj sobi kako bi se organizam p(r)obudio. Navečer je također poželjno provesti lagane vježbe istezanja kako bi organizam otpustio nakupljeni stres, a najvažnije je stvoriti dobre navike. Ako one traju 21 dan, prelaze u ritam života, kaže dr. Klarić napominjući kako je u svemu važna ravnoteža, a to se odnosi i na vježbanje, odnosno usklađenost pokreta i disanja koje kod fizičke aktivnosti mora biti ritmično i pravilno. Osobe s nekom plućnom dijagnozom (astma ili kronično opstruktivna plućna bolest KOPB) posebno moraju biti na oprezu jer tjelesni im napor može biti okidač napadaja. Tada može nastupiti gušenje i općenito se takve bolesti mogu u konačnici pogoršati. Mehanizam koji uzrokuje napadaje gušenja je vazokonstrikcija (grč krvnih žila), koja općenito u cirkulaciji oslabljuje dotok kisika, uključujući i pluća, a to je popraćeno grčenjem malih dišnih putova odgovornih za oksidaciju pluća. Ta dva mehanizma uzrokuju smanjenu koncentraciju kisika u plućima, a to se očituje kao pritisak u prsima i glad za zrakom. Poznato je da alergične osobe imaju izraženu bronhalnu preosjetljivost koja se u slučaju određenih fizičkih napora može aktivirati i izazvati napadaj(e). Zato svaki kronični plućni bolesnik treba naučiti i tehniku disanja uz pomoć educiranog respiratornog fizioterapeuta, a osobe koje nemaju kroničnu plućnu bolest, a imaju nepravilan način disanja (kratko i plitko), moraju osvijestiti pravilno disanje, najbolje uz pomoć biofeedback metode. Ona uključuje praćenje tehnike disanja i napetosti pomoćnih dišnih mišića uz mjerenje frekvencije disanja, pulsa, tjelesne temperature, tlaka i drugog. Kada se potonje nauči, diše se punim plućima, a ne samo vršcima, što čini većina ljudi. To je i dobra kontrolna metoda za zdrave ljude koji se žele sustavnije baviti nekom fizičkom aktivnošću. Nije zgorega obaviti i mjerenje plućne funkcije (spirometrija) kako bi se uvidjelo stanje respiratornog sustava.
Kao vježbači posebno moraju biti oprezni dijabetičari koji ne smiju vježbati gladni kako im ne bi pala razina šećera u krvi (hipoglikemija), koja je popraćena drhtavicom, bljedilom, lupanjem srca, omaglicama i sl. Prije svake intenzivnije fizičke aktivnosti trebaju izmjeriti razinu šećera u krvi kako bi znali kakav će intenzitet vježbanja provesti. Za takve su ljude, savjetuju liječnici, rekreativno dobri nordijsko hodanje, tenis i odgovarajuća vrsta plesnih aktivnosti, dok im nisu preporučljivi plivanje, ronjenje, alpinizam i slično.
