Vjerujemo kako gotovo da nema čovjeka s ovih prostora koji barem jednom u životu nije primio ‘ponudu koja se ne propušta’. Trebalo je samo uložiti nešto malo gotovine, uskočiti u vlak koji je već krenuo, povući za sobom što više prijatelja-istomišljenika i praktički preko noći zgrnuti ozbiljan novac. Zaslijepljeni pričom o mogućnošću stjecanja nemjerljivog bogatstva, mnogi su se pojedinci pohlepno uključili u ove sumnjive financijske kombinacije popularno nazvane lancima sreće, nadajući se da najslabija karika neće puknuti baš na njihovu dijelu piramide. No otrežnjenje je u pravilu bivalo jednako bolno za sve sudionike, pri čemu su najnaivniji završavali čak i u lancima dužničkog ropstva.
Stručno pojašnjenje ove nesretne društvene pojave potražili smo kod dr. sc. Mirka Palića, izvanrednog profesora na Katedri za marketing Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji otkriva da su lanci sreće ili piramidalne sheme često zvane i Ponzijeve sheme, i to prema Charelsu Ponziju koji je 1920-ih godina u SAD-u koristio ovakav oblik prijevare pa je ona po njemu poslije i dobila ime.
– Radi se o sustavu gdje se novcem novopridošlih ulagača financira dobit onih koji su prethodno ušli u sustav i nalaze se na višoj stepenici. Istim sustavom koristila su se poduzeća za financijski inženjering u Hrvatskoj početkom ’90-ih godina prošlog stoljeća. Prikupljajući novac lakovjernih građana nisu ga koristila za investicije, nego za isplatu visokih prinosa članovima koji su prvi ušli u sustav, među kojima je najveći broj bio upravo pokretača ovakvih shema i njihovih članova obitelji, prijatelja i poslovnih partnera, dok je većina ulagača ostala bez vlastitog novca koji su uložili privučeni obećanjima o velikoj zaradi. Budući da sustav ne stvara dodatnu vrijednost, nego se bavi transferom sredstava novih članova prema vrhu piramide, tj. onima koji su ranije ušli u sustav, matematički je vrlo jasno da širenjem ovakvi sustavi ostaju uskoro bez ‘svježih’ članova, čime oni koji su zadnji ušli i čine većinu sudionika ostaju bez svojih sredstava. Ovakav oblik poslovanja smatra se prijevarom i predstavlja kriminalno djelo.
Piramida naopako
Piramidalne sheme lako je prepoznati, tvrdi profesor Palić, jer ih karakterizira nešto od sljedećeg: nepostojanje konkretnih proizvoda ili usluga (često se spominju investicije s velikim povratom), cijena proizvoda ili usluga je znatno veća u odnosu na tržišnu vrijednost, članarina ili ulazna pristojba je izrazito visoka, sustavi obuke su tajnoviti i skupo se naplaćuju, nelegalna isplata provizije, poduzeće je nepoznato i nije član odgovarajućih strukovnih udruga (nema tradiciju i reputaciju)…
Međutim, unatoč jasno vidljivim znakovima upozorenja i opasnosti, mnogi su se upecali na ovu dudu-varalicu za odrasle. Što to ljude vuče da se uključuju u lance sreće, kad je već na početku jasno da se radi o visokorizičnim piramidalnim ‘ulaganjima’ na rubu zakona?
Na ovo pitanje odgovara naš ugledni psiholog, profesor Ivan Modrušan.
– U ovoj priči se traže pogodni i naivni ljudi jer pohlepa je snažan motiv koji onesposobljuje ljudsku pamet. Bez pohlepe se ovaj svijet sigurno ne bi vrtio na ovakav način, pri čemu je samo neki ljudi uspiju materijalizirati. Na kraju, živimo u materijalnom svijetu i sama pomisao da bi se uz malo truda mogle riješiti neke velike životne stvari je određenom broju ljudi vrlo simpatična.
Dok na televiziji gleda izvlačenje lutrijskih kuglica za milijunski jackpot, profesor Modrušan priznaje kako se često upita gdje leži distinkcija između ljudske pohlepe i čovjeka kao bića koje se voli igrati.
Što karakterizira idejne tvorce spomenutih lanaca sreće i ljude koji se nalaze na vrhu piramide? Uz specifičnu strukturu osobnosti i dobre organizacijske vještine, profesor Modrušan smatra da to moraju biti društvene osobe koje se puno kreću u javnosti te imaju vrlo široki krug poznanika i mušterija. Osim toga, kreatori tih imaginarnih financijskih balona (prije nego što se rasprsnu) moraju nešto uložiti, svakako trud i vrijeme, a možda i novac, kako bi višestruko zaradili u odnosu na uloženo.
Račun za nešto što niste platili
– Određeni ljudi jednostavno imaju snage organizirati bilo što: lanac sreće, dioničko društvo, prodaju nekakvih usluga ili prodaju magle. Oni su očito organizacijskih dorasli tom zadatku, a to onda valjda svima ostalima na trenutak podgrije ideju da bi mogli i oni, ali se uvijek na kraju ispostavi da ne bi. Prevarenim ljudima preporučujem povratak tradicionalnim, obiteljskim vrijednostima. Biti koristan, baviti se hobijem i kvalitetno organiziranim slobodnim vremenom sigurno će im pomoći.
I dok klasičan lanac sreće u Hrvatskoj nije zabilježen već osam godina (posljednja piramidalna obmana otkrivena je 2010. godine kad je 10-ak ‘poduzetnika’ lažno se predstavljajući da trguju devizama preko Forexa oštetilo nekoliko stotina građana RH za nekoliko stotina milijuna kuna), čini se da se prevaranti polako sele na internet. Moderne informatičke platforme, s pristupom globalnom tržištu, očito su postale iznimno privlačne i ljudima sumnjivog morala, smatra Đuro Lubura, stalni sudski vještak za telekomunikacije, tehniku i metodologiju prisluškivanja.
– Život nam je svima sve više vezan uz internet i elektroničko komuniciranje pa je na neki način i prirodno da se dio nelegalnih aktivnosti i tu pojavi. U posljednje vrijeme bilježimo priličan porast problema putem interneta, u rasponu od pisama na lošem hrvatskom jeziku u kojem vas obavještavaju da ste dobili nasljedstvo, preko prijevara u internetskim kupovinama pa do ozbiljnih računalnih prijevara. Često uz to ide i zlouporaba osobnih podataka te nerijetko ljudi dobiju račun ili ovrhu za robu ili usluge koje nikad nisu naručili. U takvim slučajevima teret dokazivanja je na trgovcu pa treba ići u sudski spor i dokazati da ste nepravedno terećeni – sugerira naš sugovornik dodajući kako je internet pogodan za raznorazne sumnjive aktivnosti jer do neke mjere osigurava anonimnost.
– Iako policija i druge službe imaju i tehničke i zakonske mogućnosti pronaći one koji su putem interneta počinili neku kažnjivu nepodopštinu, međunarodni aspekt te svjetske mreže značajno usporava te otežava pronalazak počinitelja i dokazivanje kaznenog djela.
Hoax i scam, pojmovi koje ne želite osjetiti na vlasitoj koži
Ozbiljni prijestupnici koji poznaju tehnologiju interneta imaju jako puno mogućnosti značajno otežati, pa čak i učiniti nemogućim ući im u trag, konstatira Lubura.
Nažalost, ako se otkrije počinitelj i prikupe dostatni dokazi, kreće sudski postupak koji može jako dugo trajati, posebice u složenijim predmetima. Nekažnjeni vrlo često ostanu i tvorci tzv. hoaxa, s kojim su se mnogi korisnici e-maila imali priliku susresti u svojem inboxu. Naime, prema stručnoj definiciji Nacionalnog CERT-a (www.cert.hr), hoax je poruka elektroničke pošte neistinitog sadržaja poslana s ciljem zastrašivanja ili dezinformiranja primatelja. Želja osobe koja je poslala hoax je njegovo prosljeđivanje na što veći broj adresa i praćenje koliko dugo može egzistirati. Pri tome ih primatelji doista i prosljeđuju internetom jer su uvjereni da time pomažu drugima. Hoaxi ne mogu uzrokovati oštećenja računalnih programa i operacijskih sustava, ali zabilježeni su brojni slučajevi gdje su svojim sadržajem i vještom psihologijom naveli korisnike da sami oštete svoje programe i sustave. Drugi oblik štete koji hoaxi nanose korisnicima je zavaravanje korisnika te narušavanje njihova ugleda, kao i ugleda određenih organizacija, tvrtki i poznatih osoba. Neki od najčešćih oblika hoaxa su: hoaxi kao upozorenja o štetnim programima, lanci sreće i zarade, lažni zahtjevi za pomoć, lažne peticije, zastrašujući i prijeteći hoaxi, kompromitirajući hoaxi te bezazleni hoaxi.
Ozbiljniji oblik hoaxa je scam, često sa značajnim financijskim, pravnim ili drugim posljedicama za žrtvu.
– To je ujedno i najčešći oblik kojim kreatori pokušavaju ostvariti ili iznuditi financijsku korist primjenom tehnika socijalnog inženjeringa, poput lažnog predstavljanja, navođenja, uvjeravanja, nagovaranja… – objašnjava Tomislav Protega, inženjer za računalnu sigurnost u Nacionalnom CERT-u, dodajući kako poslana scam poruka obično sadrži ponudu u kojoj je opisan postupak ostvarivanja većeg iznosa putem nasljedstva ili kredita uz uvjet uplate nekoliko pologa na lažan račun kako bi se naposljetku dobilo obećano bogatstvo.
– Prethodno opisani način varanja jedini je način prepoznavanja ove vrste prijevare. Prevaranti se pritom koriste tuđim imenima ljudi i nazivima poznatih svjetskih banaka kako bi ponudu učinili što uvjerljivijom, a istodobno prikrili stvarni identitet.
Jedini način obrane od scama ili hoaxa je zanemariti ili obrisati takve poruke i ne prosljeđivati ih dalje, a da bi se scam ili hoax prepoznao, bitno je informirati se i podići razinu svijesti o takvom problemu, naglašava Protega.
Internetsko plaćanje je sigurno, ali pamet u glavu
Iako mnogi ljudi zaziru od korištenje internetskog bankarstva ili kupnje putem web-shopova, Đuro Lubura smatra da kod financijskih transakcija na internetu nema razloga za preveliki strah. Mlađe generacije imaju puno manje problema jer se bolje snalaze u online svijetu, dok stariji imaju određenu skepsu. Internetsko bankarstvo prilično je sigurno i relativno dobro prihvaćeno. Sigurno je i plaćanje karticama posredstvom renomiranih platnih centara, poput međunarodnog PayPala ili domaćeg PayWaya. Pored toga, gotovo sve kartičarske kuće nude jamstvo sigurne online kupnje te brojne sustave dodatne autorizacije i zaštite pa se ne treba bojati kupovati i plaćati internetom. No svakako trebamo misliti svojom glavom. Nećete valjda nekome koga ste našli preko oglasnika platiti 1000 kuna unaprijed ili negdje upisati podatke o svojoj kreditnoj kartici, a da niste sigurni da ste na web odredištu koje je sigurno za plaćanje.
