Kad kupujete rabljeni automobil, nekako očekujete da vam podvale. Zapravo, znate da će vam podvalili, samo je pitanje koliko. Iskrenost, naprosto, nije dio ovoga posla. Da je statistički obraditi oglase, ispalo bi da prosječan rabljeni automobil u Hrvatskoj vozi umirovljenica, nepušač, dobra zdravlja s budžetom dovoljnim za redovito održavanje u ovlaštenim servisima i navikom razrađivanja motora vikendom. Kupujući rabljeni automobil u Njemačkoj nekako želite povjerovati da je racionalan Nijemac u jednom trenutku izgubio razum i uložio u dizelski motor s automatskim mjenjačem da bi s njim vozio prosječno tek 20-ak tisuća kilometara godišnje. Istina je ipak, sad već dobro znamo, sasvim drugačija. U sjeni svih onih koji svakodnevno traže sreću po automobilskim buvljacima Hrvatske i zapadne Europe ostali su kupci novih automobila. S obzirom na to da im pokretnina dnevno gubi na vrijednosti brže od dionica na burzovni “crni petak”, da izdašno pune proračun putem posebnog poreza na motorna vozila i da im je održavanje skuplje samo zato što su se usudili kupiti novi automobil, toj skupini entuzijasta treba odati priznanje. Ali i nekoliko savjeta. Prije svega i novi automobili se kvare. Za svoju zlu sudbinu neće lako naći krivca kao kupci rabljenog automobila, no to je jednostvno tako. U velikoserijskoj proizvodnji, kakva je ona automobila, ne postoji neupitna kvaliteta. Bez obzira na cijenu koju su platili. Postoji samo neumoljiva statistika i čuvena Gaussova distribucija. Ova zvonolika krivulja govori kako će, kad su kvarovi, ali i mnoge druge stvari u pitanju, najveći dio nas biti blizu prosjeka, a tek manji dio će se udaljiti. U pozitivnom i negativnom smislu. Tako je i s novim automobilom. Netko će imati više problema, netko manje, no većina će biti tu negdje. Oko prosjeka. Čitajući ovo, mogli bismo pogrešno zaključiti kako nema pomoći. Naime, kvarovi se pokoravaju ranije opisanoj statističkoj krivulji samo pod uvjetom kada je promatrani uzorak dovoljno velik. Promatrajući pojedinačne slučajeve možemo izvući neke zaključke i barem biti sigurni da smo učinili sve kako bismo prevarili statistiku. Donosimo neke od njih.
Izbjegavajte biti prvi
Jedan od razloga zašto kupujemo novi automobil jest da budemo prvi i taj je zov zavodljiv i teško mu je odoljeti. S druge strane, nosi opasnosti. Proizvođači automobila su prisiljeni na hiperprodukciju novih modela koju ne prate odgovarajuća testiranja i kontrola kvalitete. Lijepo je vidjeti predserijske automobile kako voze prašinom Južne Amerike ili kližu ledom Sjevernog pola, no to malo znači nekome tko je okusio gorak okus učestalih kvarova. Dijeljenje platformi, motora i koječega drugog, kako unutar koncerna, tako i međusobno, donekle olakšava proizvođačima kontrolu nad situacijom, no činjenica je da nam plasiraju nedovoljno provjerene automobile. U utrci za profitom proizvođači ne biraju sredstva računajući da će eventualne problema riješiti u postprodaji. Zato, ako možete, birajte provjereno. Na primjer, na volumenskim modelima, onima koji donose zaradu, proizvođači najmanje riskiraju. Eventualni problemi tu bi im zadali najviše problema i zato igraju na sigurno. Afera sa softverom na VW motorima tu je više iznimka nego pravilo. Ulogu pokusnih kunića uglavnom preuzimaju modeli iz viših ili manje prodavanih klasa iz nekoliko vrlo jednostavnih razloga. Prvo, kupci takvih vozila očekuju da budu u nečemu prvi, a drugo – puno ih je manje i eventualne probleme je lakše riješiti. I zataškati. Kad bismo birali idealan novi automobil, bio bi to onaj iz niže srednje klase ili srednje klase, nakon prvog redizajna s pogonskom grupom koja je već četiri, pet godina na tržištu.
Manje je više
Prevedeno na tehnički riječnik – čega nema ne može se pokvariti. U svjetlu današnjih mogućnosti financiranja automobila, kad je svaki trošak izražen u mjesečnim obrocima, sve se čini dostižno i relativno jeftino. Automatski mjenjač? Zašto ne? Pogon na sva četiri kotača? Panoramski, električni krov? Električno podešavanje sjedala? Nabrajanje bi moglo potrajati. Imate li nasuprot sebe slatkorječivog prodavača, velika je vjerojatnost da ćete kupiti opremu koja će vam, realno, rijetko zatrebati. Ako je ikako moguće, budite usredototočeni na vama bitne stvari kako se ne bi poslije pitali – što je ovo meni trebalo? Svaka stavka dodatne opreme znači dodatna ožičenja i kontrolne jednice koje brinu da bi sve funkcioniralo besprijekorno. To automatski znači i veću mogućnost kvara, a situacija s kontrolnim jedinicama je kao i s računalom. Stare brže nego što mislimo, a jednom kad se pokvare, popravka uglavnom nema.
Izgradite odnos s prodavačem i informirajte se
Čast iznimkama, no prodavači nisu tu da oplakuju što pojedinci teško stečeni novac ulažu u kupnju automobila. Naprotiv, stisnut će vam ruku i pokušati izvući još. Ipak, izgradite li odnos temeljen na povjerenju, možda vam se otvore i doista postanu oni što bi trebao biti – prodajni savjetnici. Tako možda izbjegnete lagerska vozila s problematičnom opremom, kvarljive serije motora, a doznate ponešto o tome kako najlakše ostvariti svoja potrošačka prava nakon što kupite automobil. Tu je i sveprisutan internet. Forumi na kojima iskustva izmjenjuju vlasnici istih ili sličnih automobila su dobar izvor korisnih informacija, no kritike ipak treba uzeti s rezervom. Ljutnja i bijes zbog skupog kvara na automobilu često prelazi granice objektivnosti, a anonimnost daje dodatnu sigurnost kritičaru. To problem može učiniti gorim i naizgled učestalijim nego što jest te nepotrebno baciti loše svjetlo na inače dobru kupnju.
Uplatite produljeno jamstvo i zatražite svoja potrošačka prava
Produljeno jamstvo nije ništa drugo nego svojevrsna polica osiguranja. Na račun onih koji ga uplate, a nikad ne iskoriste, relativno je pristupačno i zapravo ne postoji bolji način zaštite od svojevolje proizvođača od uplate produljenog jamstva. Rijetko stoji više od kakvog infotaintment sustava, a pruža puno više. Jedno je od rijetkih investicija u automobil koje mu čuva vrijednost. Naravno, treba čitati sitna slova na ugovorima. Je li je doista riječ o produljenom općem jamstvu na proizvod ili samo neke njegove dijelove? Je li riječ o produljenom jamstvu proizvođača ili prodavatelja? Ako je riječ o ovom drugom, pravila igre određuje prodavatelj. To vrlo vjerojatno znači da ćete prava iz jamstvenog ugovora moći ostvariti samo u mreži servisa prodavatelja uz uvjet redovitog održavanja automobila. Ako puno putujete izvan Hrvatske, to može biti problem. S druge strane, jamstvo proizvođača vrijedi globalno i prava je moguće ostvariti u svakom ovlaštenom servisu. Treba imati na umu da čak i bez uplate produljenog jamstva niste prepušteni sami sebi. Svaki ozbiljan proizvođač zna kako je lako izgubiti kupca i zato će i izvan jamstvenog roka dobrovoljno preuzeti na sebe troškove popravka ako procijeni da je kupac teško mogao utjecati na kvar dijela ili je jednostavno riječ o kvaru za koji je opće neprihvatljivo da se dogodi u ranoj fazi uporabe automobila. O tome se javno ne govori što je i razumljivo. Nema ugovorne i zakonske obveze, nego se odluke donose diskrecijskim pravom. Kad je tako, treba biti uporan. Nekad i glasan.
