Jazz za početnike

Ako dosad niste slušali jazz, ovo je pet legendarnih albuma s kojima je najbolje početi

Mnogi ga smatraju neprohodnim, pretjernim glazbenim intelektualiziranjem. Čemu se iscrpljivati u dugim improvizacijama kad ljudsko uho i mozak većom ugodom smatraju varijacije na tri akorda kakve ćete često čuti u zabavnoj glazbi i rocku. Međutim, dobar jazz sposoban je elevirati ljudsku svijest. Ako dosad niste slušali jazz, ovo je pet legendarnih albuma s kojima je možda najbolje početi.

 

Miles Davis: Kind of Blue (1959.)

Već od prvih taktova Kind of Blue je nešto posebno, mekan poput svile, ugođajan poput idilične slike vatre u otvorenom kaminu, a opet nimalo izložen banalnom podilaženju masovnoj publici. All Star ekipu osim trubača Davisa čine saksofonisti John Coltrane i Julian Cannonball Adderley te pianist Bill Evans, basist Paul Chambers, bubnjar Jimmy Cobb i pianist Wynton Kelly. Remek-djelo tzv. modalnog jazza desetljećima utječe na generacije jazz glazbenika, a inspiracija je i rock avanturistima, osobito onima koji se nisu libili svoje pjesme usložnjavati improvizacijskim vještinama. U nizanju mekanih glazbenih tema Kind of Blue idealan je za vožnju samo pripazite da vam put traje najmanje 45 minuta i 44 sekunde – jer toliko i traje album. Šteta ga je prekidati.

 

John Coltrane: A Love Supreme (1961.)

Suita s četri stavke Acknowledgement, Resolution, Pursuance i Psalm Coltraneova je potraga za duhovnosti, njegov razgovor s bogom i vjerojatno najuzvišeniji način komunikacije s bićem za koje vjerujete da je odgovorno za vaš talent. Nadahnuto meandriranje saksofona, pasivno-agresivni odlomci stvaraju kompleksnu glazbenu sliku. Kao i Kind of Blue, A Love Supreme nadilazi ograničeno područje jazz glazbe i univerzalna je vrijednost. Mnogi rock glazbenici Coltraneov instrumentalni manifest metafizičke veze ljudskog bića i spiritualnosti smatraju osobito utjecajnim. Jazz početniku ovaj će album postaviti najvažniji izazov i zagonetku: dešifrira li ga s ugodom, izgubit će se u tom labiritntu zauvijek.

 

Stan Getz & Joao Gilberto: Getz/Gilberto (1963.)

U pop glazbi je Michael Jackson s Thrillerom pomirio dvije nerijetko sukobljene frakcije, stvorio je album s golemim komercijalnim potencijalom i umjetničko djelo. Jedno nerijetko isključuje drugo, a primjera u jazzu koliko hoćete. Međutim, saksofonistu Stanu Getzu i gitaristu Joau Gilbertu je uz pomoć autora većine pjesama Antonia Carlosa Jobima uspjelo dva suprotstavljena bloka posjesti za isti stol i natjerati ih na živahnu koumunikaciju, pa Getz/Gilberto zvuči istovremeno prohodno i predstavlja ključnu sponu u razumijevanju bossa nove, sprege brazilske sambe i jazza. Ustreba li vam ikada sredstvo za smirenje, Getz/Gilberto bi mogao imati bolji učinak nego farmakološki inducirane terapije. Osobito kada u pjesmi Corcovado (Quiet Nights of Quiet Stars) Astrud Gilberto pusti svoj glas, mekan poput svile, nježniji od povjetarca na ljetnoj mjesečini.

 

Bill Evans Trio: Sunday at Village Vanguard (1961.)

U klubovima New Yorka diktirani su trendovi, iz Studija 54 disko glazba inficirala je cijeli svijet, iz CBGB-ja je emitirana snažna punk i novovalna energija koja je definirala glazbene pokrete sredinom i krajem sedamdesetih, a Village Vanguard je fokalna točka jazza suodgovorna za njegovu ekspanziju. Na njegovoj pozornici smjenjivali su se (i još se smjenjuju) velikani, a Bill Evans: Sunday at Village Vanguard najbolji je uživo snimljeni dokumet s tog mjesta. Pijanist Bill Evans, nevjerojatno nadareni basist Scott LaFaro (poginut će desetak dana nakon ovog snimljenog nastupa) i bubnjar Paul Motian u formi klasičnog jazz tria donose elegično muziciranje, beprijekorno razumijevanje trojice nadarenih ljudi. S istih sesija kasnije je te iste 1961. godine objavljen i podjednako kvalitetan album Waltz for Debby.

 

The Dave Brubeck Quartet: Time Out (1959.)

Pijanist Dave Brubeck prije snimanja albuma proveo je neko vrijeme u Aziji i tamo je primijetio atipične ritmičke dionice. Vratio se u SAD i s grupom glazbenika kreirao Time Out, dinamičan, pomalo neortodoksni album, razigran gotovo poput pop ploče. Time Out je snažno pogurao i singl Take Five, koji je završio na tjednim pop ljestvicama. Baš kao i Getz/Gilberto album Dave Brubecka je omasovio jazz publiku, a svojom inovativnošću pomogao je bijegu od stereotipa i tvrdokornih interpretacija ovog američkog glazbenog idioma. Uživajte!!!