Ni jedan klasični kulturni sadržaj ne može navesti najraznovrsnije ljude da po hladnoći, na otvorenom, čekaju u dugom redu kako bi kupili ne baš jeftine karte za kazalište, osim Orašara. Iz godine u godinu, božićna bajka baleta Orašar je rasprodana, pa i kad istodobno igra u četiri nacionalne kazališne kuće u Hrvatskoj. Vizualno raskošan, glazbeno blistav, blagdanski topao, dječji snovit, Orašar privlači čitave obitelji. On je kao očaravajuće, magično božićno drvce koje podsjeća na najljepše uspomene, i to je recept njegova uspjeha.
Mlak odjek na početku
No nije tako bilo od početka. Skladao ga je Petar Iljič Čajkovski, kao svoj treći balet nakon Labuđeg jezera i Trnoružice, a za predložak je uzeta priča Orašar i kralj miševa njemačkog romantičara E.T.A. Hoffmanna, koju je pak Alexandre Dumas prilagodio, učinivši ga veselijim, prikladnijim djeci. Fabula je jednostavna, no sve je tu: djevojčica, njezin zaštitnik, borba dobra i zla, pobjeda dobra, veselje, ples, igračke, kolači… Klara na Badnju večer kao božićni dar dobiva lutku vojnika Orašara, koji je zapravo krckalica za orahe. Kad Klara usne, probude je miševi koji je počnu napadati, no Orašar je kao pravi vojnik obrani. Potom Orašar postaje princ koji Klaru vodi kroz magični svijet Kraljevstva slatkiša u kojem stoluje Vila šećera. Dobrodošlica se Klari iskazuje plesovima iz mnogih dalekih zemalja, a sve kulminira rasplesanim slasticama i hranom iz cijeloga svijeta. Klara se budi i shvaća da je sve bio samo san.
Kad je prvi put izveden 1892. u Sankt-Peterburgu, publika Marijinskog kazališta nije bila osobito impresionirana. Kritičarima se skladba svidjela, no koreografiju i kostimografiju su proglasili neinspirativnima, a priču dosadnom. Čajkovski je preminuo godinu kasnije, ne dočekavši Orašarovu planetarnu popularnost, za koju je zaslužan otac američkog baleta, Rus George Balanchine, koji je Orašara prvi put postavio 1954. i odmah je postao apsolutni hit u New Yorku. A od tuda se virus Orašara proširio svijetom. Od tada pa do danas Klara, Orašar i Šećerna vila postali su sastavni dio zimskog blagdanskog ugođaja, a Orašar najizvođeniji balet na svijetu, od kojeg neke baletne kuće ostvare više od četvrtine godišnjih prihoda.
Plešu i najmlađi
Popularnosti među djecom, koja nisu inače baletna publika i Orašar im često bude prvi balet s kojim se susreću, pridonosi to što u Orašaru plešu i najmlađi. Balanchine je smatrao da je važno da djeca sudjeluju u produkciji upravo da bi se djeca gledatelji povezali s baletom, a i tako je širio publiku jer sa svakim djetetom dođe barem jedna osoba u pratnji, dok djecu baletane gledaju cijele obitelji. No Orašar je bajka za sve, idealizirani Božić djetinjstva, kakvo možda nikad nismo imali, no njegova fantazija korespondira sa svima, neovisno o dobi, religiji, obrazovanju… Čak i ako ne slavite Božić ili ako nemate topla sjećanja na to vrijeme u godini, vrijeme bijelih pahulja, svjetlucavih jela i mirisnih kuhinja u kojima se okupljaju najmiliji, Orašar vas može uvjeriti da je i vaš Božić upravo takav.
