Početkom devedesetih dance kultura gospodarila je klubovima, svjetska mladež se znojila uz poticajne ritmove tehno glazbe, acid housea…, a glazbeni producenti već su razmišljali o sljedećem koraku. Kad se nakon partyja probudite u svojem krevetu s upalom mišića negdje oko podneva, trebalo je smiriti tjelesni i cerebralni tonus, pa je uglavnom u britanskim laboratorijima zvuka nastala inteligentna dance glazba ili skraćeno IDM. Mnogi umjetnici koje svrstavaju u tu grupu groze se tog naziva, jer kad je nešto inteligentno, pretpostavlja se da je sve ostalo intelektualno ili izvedbeno inferiorno, a njihova želja nije predstavljati se nadljudima moderne elektroničke scene. IDM molekula sastavljena je od ključnih atoma ambijentalne glazbe, tehna i acid housea – sve ostalo je nadogradnja, ovisno o izvođaču. Konzumira se na kućnim stereo sustavima, na mnoge će imati smirujući terapeutski učinak, ali može i u klubove, osobito kad atmosferu treba držati pod kontrolom. Donosimo vam nekoliko najvažnijih ili najboljih albuma IDM-a.
LFO
Frequencies (1991.)
Remek-djelo moderne elektroničke glazbe, nastalo intrigantnim križanjem tehna i acid housea, hrabrog eksperimentiranja i povremenog sempliranja vokala, Frequencies je definirao stil IDM-a prije nego što je žanrovski okolčen. Mark Bell i Gez Varley su futurističkim elementima i distorziranim zvukom odmaknuli Frequencies od plesnog podija i pozicionirali ga kao mnogo zahtjevniji glazbeni kolaž s više nijansi zvukova nego što je to uobičajeno. Neke pjesme na albumu su nerijetko mnogo brže nego što biste očekivali od IDM klasika, ali na njih ćete teško plesati. Možda u nekom disko klubu krajem 21. stoljeća. Uspjeh Frequenciesa je u pionirskom probijanju tehno glazbe, odnosno kompaktnoga albuma s takvim zvukom u dotad zatvoreni svijet umjetnosti.
Razni izvođači
Artificial Intelligence (1992.)
Svaki politički pokret ima neki manfiest, teorijski definirani temeljni skup ideja na kojima funkcionira, a gotovo svaki glazbeni put ima kompilaciju s kojom slušatelje obavještava o svojim namjerama i idejama. Etiketa Warp iz engleskog Sheffielda na jednoj kompilaciji okupila je ključne umjetnike: Autechre, Dr Alexa Petersona (The Orb), Musicology, Ricarda D. Jamesa iz Apex Twina koji se pojavljuje pod imenom The Dice Man…, te međuigrom njihovih stilski raznolikih kreacija trasirala put:
– Sjeli biste i slušali tu glazbu kao što slušate album Kraftwerka ili Pink Floyda. Zbog toga smo na omot albuma stavili androida koji spava u fotelji. Željeli smo poručiti da to nije plesna glazba – rekao je Steve Beckett, osnivač Warpa.
Apex Twin
Selected Ambient Works 85-92 (1992.)
Da je liječnik, Richard D. James bi čovječanstvu objavio lijek protiv neke opasne bolesti, da je odlučio razvijati ili nastaviti karijeru u primarnoj informatičkoj struci jamačno bi zasjenio nekoga u trokutu Jobs-Gates-Zuckerberg, a ovako je samo glazbenik koji je manufakturirao najbolji IDM album te jedan od najboljih CD-ova svih vremena, neovisno o žanru. S minimalnim beatovima, meandrirajućim i hipnotičkim melodijskim dionicama, Selected Ambient Works 85-92 tjera na razmišljanje i reklasira, a u tim koordinatama se i krije njegova magija. Ovaj ambijentalni tehno ima nevjerojatnu sposobnost preživljavanja, pa se i nakon 16 godina doima svježim poput jednako zimzelenog vojničkog suhog dnevnog obroka.
The Future Sound of London
Lifeforms (1994.)
Ljepota IDM-a je što vas njegovi glazbeni pejzaži mogu odvesti na nevjerojatna mjesta. Naravno, ne radi se o turističkim destinacijama, nego o snazi glazbenih impulsa koji vam bude maštu. Lifeforms je jedan od takvih albuma, ponekad zahtjevan i razlomljen, ali kad uspješno dešifrirate njegove kodove, postaje meditativan, svojevrsni portal u neki drugačiji svijet. Možda se njegovih više od sat i pol čini dugim, ali bogatstvo glazbenih tema na dalekoj distanci drži dosadu. The Future Sound of London su britanci Garry Cobain i Brian Dougans, a svidi li vam se Lifeforms, možete provjeriti i albume FSOL te Dead Cities.
Autechre
Tri Repetae (1995.)
Reprezentativni primjer beskompromisnog IDM-a – kilometrima udaljen od plesnog podija. Album britanskog dua Autechre najagresivniji je maneken žanra, jer su sve fine melodijske strukture okružene zvučnom baražnom vatrom iz najtežih oružja. Eksperimentalnost je u ovom slučaju opravdana jer ono što se na prvo slušanje doima poput zbirke nekompatibilnih motiva pažljivijim pristupom postaje jasna umjetnička vizija. Autechre je jedan od najkonzistentnijih sastava IDM-a pa ne propustite njihove albume Incunabula, Amber i LP5 – za početak slušanja…
The Other People Place
Lifestyles of the Laptop Café (2001.)
U trenutku kad je američki producent James Stinson pod nazivom The Other People Place (provjerite i što je radio u duetu Drexciya) objavio Lifestyles of the Laptop Café, IDM je bio općepoznata, definirana činjenica, a melodičnost, repetitivnost i previše vokala smatrani su aberacijom, odmakom od genetičkog stabla. Međutim, s vremenom je njegov album počeo uživati kultni status, da bi se danas pozicionirao kao jedna od fokalnih točaka umjetničkog definiranja otuđenosti. Stinsonova pojednostavljena glazbena vizija s lijenim pričanjem ili pjevanjem najavljuje čovjekovu opsjednutost tehnologijom, kompjutorima, mobitelima, internetom… Sedamnaest godina kasnije zvuči poznato, zar ne?
