Koliko je u hrvatskoj povijesti bilo magije i vjerovanja u okultno? Upitali smo to povjesničara i kroatista Denivera Vukelića, koji je doktorirao iz etnologije i antropologije na temi o magiji u hrvatskoj kulturnoj tradiciji.
– Magija je kroz povijest, a tako je i danas, postojala usporedno sa znanošću i religijom. Ljudi su oduvijek posezali za magičnim predmetima poput amuleta i talismana ili pak magijskim postupcima i to uglavnom za potrebe zdravlja, posla i ljubavi, a to su upravo područja kojima se bave i današnji horoskopi – kaže Vukelić.
Postoje magijski rituali vezani uz plodnost zemlje, primjerice dodole i prporuše, ili za prizivanje kiše, ali i pripovijesti zvane basme i rituali koji su služili za tjeranje oblaka i tuče od polja.
‘Vještice’ proganjali obrazovani ljudi
Najpoznatiji primjer vjerovanja u okultno bili su progoni vještica, kod nas najjači u 17. i 18. stoljeću, a trajali su dulje nego drugdje u Europi. Bila je to masovna psihoza duga 150 godina. Zašto baš haranga na „vještice“? Većina povjesničara misli, nastavlja Vukelić, da je u nedostatku vanjskog neprijatelja za nedaće trebalo optužiti nekoga iz svoje sredine, a sve se prelamalo, kao i obično, na najslabijima – siromašnim slojevima i to ženama. Nije zabilježeno da je neka plemkinja smaknuta kao vještica, čak i ako se sumnjalo na nju.
– Često se raspravlja je li za te progone bila odgovornija tadašnja crkva ili svjetovne vlasti. Držim da je odgovornost podijeljena: pojedini bi svećenici u propovijedima govorili o opasnosti od vještica, a svjetovne bi vlasti to shvaćale kao poticaj za progon. Bilo tko je mogao optužiti neku ženu da je u dosluhu s đavlom i da čini svakojaka zla, a vlasti bi je uhitile i povele istragu, koja je uključivala mučenja radi priznanja. Tražilo se da oda i s kim je povezana, pa bi nesretnica počela nabrajati imena, a onda bi se uhićivalo i te ljude i tako dalje. Strašno je da su tužitelji, suci i drugi predvodnici torture često bili vrlo obrazovani ljudi – govori taj povjesničar koji je diplomirao na progonima vještica.
Ljudi su prijavljivali žene zbog netrpeljivosti, želje da eliminiraju ljubavnu ili poslovnu konkurenciju, da se domognu njihova vlasništva i drugog. Neki su muževi prijavljivali vlastite supruge da bi mogli živjeti s ljubavnicom.
– Progoni vještica eskaliraju u vrijeme kad Hrvatska dolazi pod vlast Habsburgovaca, koji u 17. stoljeću uvode torturu u istražni postupak. Na sinodi u Trnavi 1611. zaključeno je da je sve puno vještica, što Hrvatski sabor ubrzo prihvaća i uvodi progone vještica u svjetovne zakone – tumači Vukelić.
No, vjerovanje u okultno bilo je prisutno oduvijek. U nevolji se posezalo za predmetima i postupcima koji štite od uroka, a posebno u razdobljima gladi, ratova i drugog. I danas čovjek u teškim situacijama često traži pomoć i u magiji, makar toga nije svjestan. Zanimljivo je da rado vjerujemo da je tuđa amajlija jača, pa bi npr. kršćani išli po „zapis“ hodži, a muslimani svećeniku.
O Barbari Celjskoj se ipak malo zna
– I mnoga narodna vjerovanja i običaji imaju korijene u magiji, a razne sekte i sljedbe prakticiraju čistu magiju – zaključio je Deniver Vukelić.
Uostalom, u prošlosti je bilo i svećenika i znanstvenika koji su se bavili magijom. Ne treba zaboraviti da su se mnoge znanosti mukotrpno odvajale od okultnih komponenti, recimo kemija od alkemije ili astronomija od astrologije.
Na povijesna zbivanja magija je utjecala i tako što su neki vladari slušali savjete svojih „stručnjaka“ o tome kada su povoljni znakovi da se navijesti rat, zametne bitka i slično. Po tome je posebno poznat Rudolf II. Habsburški, hrvatsko-ugarski kralj i rimsko-njemački car (1552 – 1612) koji se u svom praškom dvorcu bavio alkemijom. Okupljao je astrologe i većinu svojih političkih i vojnih odluka donosio je pod njihovim utjecajem. Kao vladar više se bavio alkemijom, astrologijom i astronomijom nego državnim poslovima, a pri kraju života duševno je obolio.
Napokon, tradicionalno se uzima Barbarska Celjska (oko 1381 – 1451) kao alkemičarka, koju je narodna predaja pretvorila i u vješticu. No, malo je podataka o tome koliko je zaista bila okrenuta okultnom, a što je samo legenda. Ta plemkinja iz roda grofova Celjskih udala se za kralja Sigismunda, no kako je htjela sama zavladati zemljom, muž ju je internirao i umrla je od kuge. Bila je samovoljna i nasilna. Zvali su je crnom kraljicom jer je nosila crnu haljinu. Živjela je na Kalniku i Medvedgradu, pa je narod o njoj ispredao priče, a Šenoa je napisao povijesnu pripovijest Zmijska kraljica.
