Kozmetički popravci automobila: Jetinije od nabavke novih dijelova

Danas se gotovo sve može popraviti, od lokalnih oštećenja na vjetrobranskom staklu pa do oštećenja na limu. Potrebno je samo dobro se informirati i pronaći pravog majstora

Pukotina na vjetrobranskom staklu, udubljenje na limu ili rupa na kožnim sjedalima mogu biti samo neke od sitnica koje vam smetaju. Kako bismo ih što prije zaboravili, pomoći će nam tvz. kozmetički popravci koji postaju sve traženija usluga na tržištu. Nakon što su im slobodni, specijalizirani servisi počeli preotimati dobar dio tržišnog kolača, i ovlašteni servisi užurbano hvataju korak s trendovima. Sve ih više nudi mogućnost brzih i jeftinijih popravaka manjih oštećenja na vozilima. Nešto su skuplji, iako ne nužno, i stručniji, jer im tehničari nemaju svakodnevnu praksu, no popravcima u ovlaštenom servisu neupitno zadržavate jamstvo, nema kompromisa kad je u pitanju sigurnost, a potrošačka prava ćete vrlo vjerojatno lakše ostvariti. Osim financijski sve osjetljivijih vlasnika vozila, okretanje novim uslugama potaknule su i osiguravajuće kuće koje su sve manje sklone pokriti troškove zamjene dijela, ako postoji i najmanja mogućnost njihova popravka, a da pri tome nije ugrožena sigurnost osiguranika i putnika u vozilu. Konačan rezultat ovakvih popravaka ponekad doista može biti dojmljiv za cijenu koja je upola, ako ne i više, niža od nabave i ugradnje istog takvog, novog dijela. Najvažnije je da odluku o popravku donesete vođeni ne samo ekonomskom računicom, nego i sigurnošću. Posebno se to odnosi na popravak vjetobranskog stakla, o čemu će više biti riječi u nastavku teksta.

Popravci oštećenja na vjetrobranskom staklu     

Vjetrobransko staklo automobila sastoji se od tri sloja. Dva vanjska su staklena, dok je središnji dio zapravo folija izrađena od materijala koji se zove polivinil-butrial. Riječ je o polimeru, tj. smoli koja se upotrebljava kad je potrebna velika čvrtoća ljepljenja u spoju, fleksibilnost i optička transparentnost. Folija povezuje stakla onemogućavajući njihovo rasprskavanje nakon loma, a kod manjih oštećenja zaustavlja propagiranje pukotine nastale udarcem, na primjer, kamenčića. Na nekoliko osnovnih stvari treba obratiti pozornost. Gdje se nalazi pukotina, koje je dubine i kakvog oblika. U pravilu, ne bi se smjele popravljati pukotine koje se nalaze u vidnom polju vozača. Dimenzije i položaj tog polja ovise o samom vjetrobranskom staklu te geometriji brisača i točan položaj je najbolje odrediti za svaki automobil pojedinačno. Popravkom pukotina u tom području riskira se nepredvidivi lom svjetlosti, a to u konačnici može ugroziti sigurnost vožnje. Ne bi trebalo popravljati ni područja oko svjetlosnih senzora i kamera jer bi moglo doći do nepravilnosti u njihovu radu. Što se tiče dubine, popravljaju se pukotine čije je širenje zaustavljeno prije središnje folije. Promjer oštećenja na samome mjestu udara ne bi smio biti veći od 5 mm, dok krakovi pukotine ne bi smjeli biti duži od 50 mm. Sam postupak se sastoji od detaljnog čišćenja i fine obrade pukotine, a zatim se uz pomoć specijalnih alata ubrizgava prozirna smola koja popunjava pukotinu i čini je gotovo nevidljivom. Vrlo važno je pukotinu popraviti što je prije moguće. Naime, voda, zrak i druge različite prljavštine ulaze u pukotinu, čime se otežava njezino čišćenje, a samim time uspješnost i kvaliteta popravka. Cijene se kreću od 150 kuna naviše.

Popravci udubljenja na limu

Današnji pristup konstrukciji automobila, gdje se za sigurnost bitni dijelovi izrađuju od visokočvrstih i teško deformabilnih čelika, a ostali od mekanijih i savitljivijih, ostavlja prostor za relativno brz i jeftin popravak različitih udubljenja na blatobranima, poklopcima motora, prtljažnika, branicima itd. Ako nije došlo do oštećenja laka, rezultat je potpun, no čak i ako jest, postoji mogućnost da se površina laka popravi poliranjem ili u konačnici lokaliziranim lakiranjem. Ovim područjem vladaju majstori specijalizirani za popravak automobila poslije tuče, a istu uslugu nudi sve više autolimarskih radionica. Zahvaljujući specijalnim alatima i vlastitoj vještini, izvlače udubljenja promjera nekoliko cnetimetara do nekoliko desetaka centimetara za samo nekoliko sati, nakon čega na limu ostaje originalan, tvornički lak bez vidljivih tragova popravka. S obzirom na to da nema lakiranja, nema ni utroška materijala pa popravci doista znaju biti ekonomski vrlo isplativi u odnosu na klasično lakiranje. Na cijenu najviše utječe veličina udubljenja i njegova pristupačnost jer su ponekad pripremni radovi duži od samog popravka. Problem im ne predstavljaju ni pregibi na limu ni mjesta koja se zbog nepristupačnosti čine nemogućim za popravak. Najvažnije je napraviti izvid štete ili poslati kvalitetne fotografije oštećenja nakon čega je točnije moguće procijeniti troškove popravka. U pravilu, za popravak udubljenja koja su lakše dostupna alatima rijetko ćete platiti više od 500 kuna.

Popravci plastičnih dijelova

Kad govorimo o popravku plastičnih dijelova na automobilu uglavnom mislimo na dijelove koji su izrađeni od termoplasta, tj. vrste polimernih materijala koji mekšaju s povišenjem temeperature. Dinamika mekšanja razlikuje se od termoplasta do termoplasta tako da imamo vrste koje brzo mekšaju s povišenjem temperature, kao što su ukrasni dijelovi, do onih čija su mehanička svojstva vrlo postojana na povišenim temepraturama, poput plastičnih dijelova u samome motornom prostoru. Tri su glavne metode popravka dijelova od ovih materijala ljepljenje, zavarivanje i preoblikovanje na povišenim temperaturama. Koja će se od ovih metoda primijeniti ovisi o vrsti materijala, ali i o vrsti oštećenja. U pravilu se mogu sanirati lakša do srednja oštećenja u vidu deformacija, ogrebotina i pukotina. Deformacije se ispravljaju preoblikovanjem na povišenim temeperaturama. Postupak se sastoji od grijanja oštećenog dijela fenom i ručnog vraćanja u prvobitni oblik. Pukotine i rupe se najčešće saniraju zavarivanjem. Riječ je zapravo o popunjavanju pukotine upotrebom dodatnog materijala u struji vrućeg zraka koji se dovodi preko mlaznice. Kao dodatni materijal koristi se šipka ili traka obično istog sastava kao i osnovni materijal.  Popravci se moraju vršiti iznutra prema izvana, a to u većini slučajeva znači da se dijelovi moraju rastavljati i skidati s automobila. Jednostrani popravak nije rješenje jer se pukotina može ponovno pojaviti. U pravilu je potrebno navariti i nekoliko slojeva dodatnog materijala kako bi se popunila pukotina. Cijena znatno varira ovisno o veličini oštećenja i obimu pripremih radova. Ako troškovi popravka prelaze 50 posto cijene novog dijela bez lakiranja, treba razmisliti isplati li se uopće popravljati.

Popravci kožnih presvlaka

S obzirom na to da je riječ o prirodnom materijalu, koža je posebno osjetljiva na način uporabe i održavanje. Najčešća oštećenja su ogrebotine, zarezi, rašivanje i promjena boje. Ogrebotine nastaju kao posljedica abrazije, najčešće zahvaćaju bočne dijelove sjedala i posljedica su uporabe vozila. Estetski probem postaju tek kad nestane pigmetirani sloj kože, no treba ih popraviti što prije kako bi što manje prljavština ušlo u strukturu kože i otežalo kasniji popravak. Zarezi ili poderotine uglavnom nastaju kao posljedica djelovanja oštrih predmeta. Za uspješnost popravka na površinama koje su jače opterećene, poput onih sjedećih, od presudne važnosti je mjesto i kut zareza prema površini. Dijagonalni rez jamči veću uspješnost popravka, dok je kod okomitih rezova veća mogućnost ponovne pojave oštećenja na istome mjestu. Koža se popravlja koristeći posebna veziva, punila i ojačala, a estetska uspješnost popravka uvelike ovisi o uspješnosti bojanja i posvećenosti detaljima. Ako oštećenje zahvaća veću površinu, potrebno je replicirati površinski izgled kože.