Kina kontrolira gotovo cijelu industriju električnih vozila!

Lijepi električni automobili samo završnica proizvodnog procesa, a u onim početnim fazama još je mnogo pitanja. Poput onoga o ključnim sirovinama, kobaltu i litiju, čija cijena raste

Sad već ništa nije jasno. Električna mobilnost nameće nam se kao jedina moguća, govore nam to europski političari, a proizvođači automobila ulažu i posljednje eure iz čarape ispod jastuka u razvoj tih vozila. No, javljaju se i problemi koji nisu zanemarivi. Cijene litija i kobalta, ključnih dijelova svih baterija, rastu u nebo. U protekle dvije godine cijena kobalta je porasla dvostruko.

Tako analitičari u financijskoj kući HSBC procjenjuju da će, zbog rasta cijena, udio električnih automobila na tržištu do 2025. godine biti manji nego što se predviđalo. Prognoza je smanjena s 10,5 na 9,4 posto. Ne čini se mnogo, ali u tim brojkama kriju se milijarde eura.

Nalazišta litija pravilno su raspoređena po svijetu pa ga ima u Australiji, Čileu, Argentini, Boliviji, Zimbabveu, Kini, SAD-u… S kobaltom je priča politički kompleksnija, najviše ga ima u Demokratskoj Republici Kongo, Kanadi i Maroku. Dvije trećine svjetskog rudarenja kobalta odvija se u Kongu, a ako poznajete političku situaciju u tom dijelu svijeta, znate da se tamo vlasti mijenjaju prije nego što uspiju zagrijati stolicu i promijeniti portrete na zidovima.

Aktualne su priče da u rudnicima kobalta rade djeca, da ima mnogo ilegalnih mjesta na kojima se kopa pa su i mnogi proizvođači automobila pokušali istražiti te optužbe. Ako su im i potvrđene, pitanje je što oni mogu učiniti jer ovdje je u igri još nekoliko faktora. Od presudne je strateške važnosti za buduće odnose u svijetu činjenica da kineske tvrtke kontroliraju 8 od 14 najvećih nalazišta u Kongu. Niti tu kineski utjecaj ne dodiruje točku zenita jer kobalt treba preraditi pa nastaje pročišćeni kobaltni metal ili prah koji se kasnije koristi za izradu superlegura za motore aviona, a drugi proizvod je kemikalija kobalt-sulfat (ključan za dobivanje katodnog elementa u baterijama). Kina kontrolira 80 posto proizvodnje kobalt-sulfata, a izvan njezinih granica je samo jedna kemijska rafinerija koja radi isti proizvod, ona u Finskoj.

Posljednja industrijska faza je miješanje kobalt-sulfita s drugim metalima (mangan i aluminij) i tako nastaju katode (pozitivni naboj u bateriji). Sad mnogi proizvođači baterija pokušavaju reducirati uporabu tog materijala u svojim proizvodima. Ako ste sumnjali, većina svjetske proizvodnje nikal-mangan-kobaltnih baterija događa se u – Kini! Tesla u Americi proizvodi bateriju na bazi nikal-aluminij-koblata. U toj konfiguraciji manja je potreba za kobaltom. Uglavnom, litij i kobalt su zasad ključ, a njega u ruci drži Kina. Sve do neke nove tehnologije.