Gdje je mjesto najstarije znanosti u suvremenom društvu: Filozofi se pitaju kamo to jurimo

Filozofija je nekad bila kraljica znanosti i iz nje su sve znanosti zapravo i potekle. No, vremena se mijenjaju, a danas sve brže. Zato smo se zapitali gdje je mjesto filozofije u današnjem društvu, u kojem dominiraju materijalno, tehnologija, imperativ uspjeha i kompeticija. Odgovor smo potražili kod dr. sc. Damira Barbarića, znanstvenog savjetnika u trajnom zvanju na Institutu za filozofiju u Zagrebu.
– Filozofija nikad nije imala zajamčeno mjesto u društvu, osim ako ga nije sama izborila – kaže dr. Barbarić. 
– Da bi to danas mogla, mora uvjerljivo pokazati da posjeduje najviše kompetencije, koje svojom metodičnošću i sustavnošću nimalo ne zaostaju za onima najstrožih znanosti, recimo matematike ili fizike. No, filozofija isto tako mora pokazati da joj zapravo nije do uspjeha, ukoliko se uspjehom smatra stjecanje moći i utjecaja unutar poretka vrijednosti kakav propisuje današnji svijet, bitno određen znanošću i tehnologijom, što u krajnjoj liniji znači bezuvjetnom težnjom za neograničenim materijalnim imetkom i što trajnijim fizičkim opstankom. Uloga filozofije je ta da upućuje i poziva na mogućnosti posve drukčijeg mišljenja i života – tumači filozof.
Danas se filozofi, nastavlja sugovornik, vrlo ozbiljno suočavaju s pitanjima koja su bitna i presudna za čovječanstvo. To su, primjerice, kozmološki problemi te s tim povezani problemi korjenitih klimatskih promjena ili općenitije rečeno problemi granice općenitoga gospodarskog rasta te nužnosti smirivanja naoko nezaustavljiva poriva za bezgraničnim napretkom. Tu pripada i briga oko očuvanja etičkih osnovnih načela u primjeni tehnike ili pak promišljanje mogućnosti novoga političkog ustroja ljudske zajednice. Potonje je važno s obzirom na poljuljanu ulogu suverenih nacionalnih država i posve problematičnu budućnost sustava predstavničke demokracije. 
– Filozofi zapravo nastavljaju promišljati sva ona pitanja koja su filozofskom mišljenju zadana od samog početka: ona o biti života, kretanja, vremena, prostora, mišljenja, slobode, dobra i zla, ili pak ona još dublja, poput onih o biti i smislu bitka i postojanja, ništa i razlike, jednog i mnoštva, boli i užitka, istovjetnosti i odnosa… Današnjem čovječanstvu, na neki način dobrovoljno zatvorenom u bitno suženi vidokrug, ta se pitanja moraju pričinjati kao izlišne i za stvaran život beskorisne apstrakcije. No filozofija od njih na smije odustati, jer bi se time i sama pridružila organiziranom zaboravu cjeline bitka i bića, a taj  zaborav bitno određuje sva područja današnjeg života – govori dr. Barbarić.
Kad su u pitanju neoliberalni kapitalizam i globalizacija, ovaj znanstvenik drži da o tome kod filozofa pretežu skepsa i zabrinutost. 
– No, prije bilo kakvog zauzimanja i izricanja vlastita stava, filozofski pristup zahtijeva dugotrajno i temeljito pomišljanje bitnih tijekova dosadašnje povijesti i često prikrivenih odluka koje su ih usmjerile upravo u tom smjeru. Tek se tako može spoznati odakle ti procesi potječu i naslućivati kamo vode, a na koncu i propitati možemo li i kako utjecati na njihovu eventualnu preinaku – tumači Damir Barbarić.
U svakom slučaju, filozofi moraju tražiti odgovore na pitanja koja muče suvremenog čovjeka. Ti odgovori, kaže dr. Barbarić, ne mogu do javnosti stići neposredno i odmah. Uostalom, neke od najznačajnijih filozofa prošlih stoljeća tek danas počinjemo ozbiljnije čitati i bolje shvaćati. 
– Zbog gotovo beskrajne širine mislenog obzorja na koji je filozofija upućena, kao i zbog dubine i zamršenosti problema kojima se mora baviti, ona treba mnogo vremena, a prije svega treba mir i povučenost iz užurbane svakodnevnice života, koliko god se zato nekom činila apstraktnom i  neaktualnom. To da taj privid ne odgovara istini pokazat će se samo onima koji imaju dovoljno strpljenja, upornosti i misaone snage da se sami barem do neke mjere približe filozofiji u njezinu nepatvorenom liku. Jer starim i časnim imenom filozofa još se rado kite mnogi koji s njom nemaju baš ništa – kaže Damir Barbarić.