Milijuni plutajućih otoka koji pretvaraju atmosferski ugljični dioksid u gorivo mogli bi pomoći u zaštiti našeg planeta od izgaranja fosilnih goriva, kažu znanstvenici. Takvi predloženi otoci bili bi grupirani zajedno kako bi stvorili objekte velikih razmjera koji bi, mogli eventualno neutralizirati ukupne globalne emisije iz fosilnih goriva, piše Newsweek.
Tim istraživača iz Norveške i Švicarske predstavio je prijedlog za Solar Methanol Islands u radu objavljenom u znanstvenom časopisu PNAS (National Academy of Sciences of the USA). U članku se tvrdi da većina tehnologije za izgradnju tih objekata već postoji, te da bi stvaranjem takvih velikih otoka u oceanskim područjima gdje bi bili sigurni od velikih valova i ekstremnih vremenskih uvjeta, mogli drastično smanjiti potrebu za fosilnim gorivima i samim tim ograničiti utjecaje globalnog zagrijavanja u narednim desetljećima.
– Čovječanstvo mora prestati ispuštati CO2 izgaranjem fosilnih goriva ako se žele izbjeći opasne klimatska promjene – napisali su i dodali da recikliranje atmosferskog CO2 u sintetička goriva, koristeći obnovljivu energiju, nudi energetski koncept bez emisije CO2.
Autor studije Andreas Borgschulte izjavio da je jedan od glavnih problema s obnovljivom energijom preskupa konkurencija fosilnim gorivima. Predloženo je nekoliko koncepata kako bi se obnovljiva energija učinila realnom opcijom, ali ništa još nije pronašlo svoj put do ostvarenja. Rekao je da je ideja o solarnim otocima došla kad je vlada tražila od norveških istraživača da pomaknu ribnjake dalje na otvoreno more. Te su mreže tada trebale vlastitu energiju.
U radu znanstvenici predlažu plutajuće otoke slične velikim plutajućim ribnjacima. Oni bi koristili fotonaponske ćelije koje bi pretvarale sunčevu energiju u električnu energiju. Time bi se potaknula proizvodnja vodika i ekstrakcija CO2 iz morske vode. Proizvedeni plinovi tada bi reagirali tako da se formira metanol koji se može ponovno upotrijebiti kao gorivo i koji se može prikladno otpremiti krajnjem potrošaču – napisali su.
Znanstvenici kažu da bi 70 tih umjetnih otoka činilo jednu jedinicu koja bi pokrivala područje od oko jednog kvadratnog kilometara. Postrojenja se mogu smjestiti u područjima gdje visina vala doseže manje od sedam metara, gdje postoji mala vjerojatnost za uragane, a dubina vode je manja od 600 metara, tako da se otoci mogu dobro privezati. Lokacije za objekte pronađene su diljem svijeta, a posebno su pogodne obale Južne Amerike, Australije i jugoistočne Azije.
Znanstvenici procjenjuju da bi proizvodnja od 3,2 milijuna plutajućih otoka premašila ukupne globalne emisije iz fosilnih goriva. Trenutno znanstvenici rade na razvoju prototipova plutajućih otoka.
– Najveći izazov je razvoj uređaja velikih razmjera za vađenje CO2 iz morske vode -rekao je Borgschulte.
– Ovaj proces je jedini u cjelokupnom sustavu koji još nije u potpunosti razvijen. Svi ostali postoje već u industrijskom mjerilu.
