Zvjezdarnica Višnjan po broju otkrivenih asteroida jedna je od najproduktivnijih zvjezdarnica u svijetu, a njezin voditelj Korado Korlević, prema podacima Minor Planet Discoverers, jedan je od najproduktivnijih tragača za asteroidima svih vremena. Desetljećima se bavi popularizacijom znanosti i radom s nadarenim učenicima, a za sebe je u jednom od intervjua rekao kako nije pesimist, nego promatrač: gleda autobus koji juri i koji će se kad-tad zabiti u zid. Umjesto da vozač i kondukter rade sve kako do sudara ne bi došlo, oni razmišljaju kako prodati autobus i izvući vlastitu glavu.
Kako je pandemija utjecala na rad zvjezdarnice, je li virus uspio poremetiti neke od planova i projekata?
– Kratak odgovor bi mogao biti: naravno! Ali nije tako jednostavan. Pravi odgovor bi bio enormno kompliciraniji, jer je došlo do velike preraspodjele vremena za realizaciju projekata i planova. Edukacijski programi su prebačeni na ljeto i uspjelo se odraditi više od 50 posto planiranoga. Kako je zvjezdarnica Višnjan projekt grozda nevladinih i neprofitnih organizacija, financijski se efekt pandemije može sažeti u jednu riječ: katastrofa! Nasreću, znalo se da će 2020. godine ionako krenuti nova ekonomska kriza pa smo barem djelomično bili spremni, iako ne s tolikom rezervom. Sva je ta blokada iskorištena za učenje i pripremu sljedećeg razvojnog ciklusa, a shvatili smo da moramo krenuti i u projektiranje i proizvodnju astronomske opreme te prodaju teleskopskog vremena jer se od donacija i projekata više ne da živjeti. Sve buduće teleskope ćemo sami raditi jer ne vidimo načina kako skupiti novac za kupovinu. Trenutačno razvijamo protokole za staljivanje stakala za teleskopska zrcala i radi se projekt univerzalne robotizirane teleskopske montaže s dodacima.
I dalje ste otvoreni za posjetitelje. Što je drukčije u odnosu na vrijeme prije korone?
– Dezinficijensi, maske, predavanja na otvorenom, na livadi oko zvjezdarnice i veliko iznenađenje: povećanje broja posjetitelja! Valjda su se ljudi zasitili ovozemaljskih vijesti. Imamo priliku gledati ono o čemu smo nekad čitali, da do 20 posto turističkih izleta u razvijenom svijetu čini ‘family bonding’, zbližavanje obitelji. Obitelji jednostavno odlaze na mjesta koja mogu potaknuti interese djece u odabiru karijere. Baš nas je veselilo da je to krenulo i u Hrvatskoj, prije su većinu takvih činile obitelji iz Slovenije. Taj trend ne bi trebao stati jer je sve više obitelji nezadovoljno poticajima koje daje standardni školski sustav. Ovo bi bila prilika za početak gradnje Centra za posjetitelje, ali nam baš i nije neko vrijeme za podizanje kredita. Širit ćemo livadu oko zvjezdarnice.
Niz godina radite s visoko motiviranom i darovitom djecom. Je li njih uplašio virus, pričate li o tome s djecom? Dojam je da su klinci u manjoj panici od odraslih…
– Panika i strahovi nisu privilegija odraslih. Djeca su ogledalo obitelji i na djeci se vide strahovi roditelja. Ako se pogledaju ispitivanja u svijetu, ovoj je generaciji učinjena golema nepravda. Zakinuti su za druženje s vršnjacima, a nije za zanemariti ni pad znanja iz matematike i prirodoslovlja. Taj bi se efekt trebao jače vidjeti u sljedećoj godini i u njihovu odabiru manje zahtjevnih karijera.
Nova školska godina krenula je u posve drukčijim okolnostima od prijašnjih, a i proljetos se nastava bazirala na prinudnom konceptu online. Jasno je da su učenici radili u različitim uvjetima, drukčije prihvaćali promjenu. Kako će se u konačnici sve to odraziti na obrazovni sustav?
– Svaki šok je i prilika da se krene s promjenama. Nastava na daljinu je pokazala prednosti i nedostatke tehnologija, ali i velike razlike u mogućnostima obitelji da one tehnološki i vremenski prate potrebe djece. Velika je važnost odlaska u školu za društveni razvoj djece, ali i za rasterećenje roditelja brige o djeci dok su posvećeni poslu. Pokazalo se i da je u prijašnjim reformama učinjena pogreška, kad se školski sustav kao odgojno-obrazovni sveo uglavnom na obrazovanje. Funkcija školskog sustava bi prvenstveno trebala biti odgoj, druženje djece, ‘gradnja’ dobrih ljudi, a računala, internet, televizija mogu biti fantastična pomoć u struci.
Zvjezdarnica Višnjan je vodeća u svijetu u praćenju tijela koja
prolaze blizu Zemlje. Dobiva li pritom zasluženu pažnju i financijski tretman?
– Hrvatska država je talac prijašnjeg, ‘socijalističkog’ mentalnog sklopa da samo državne ustanove imaju pravo pristupati natječajima. Nema u tome jednakopravnosti subjekata kao što je u EU, ali ono što je interesantno, nikad od Hrvatske nije zatraženo da to promijeni. Mijenjani su zakoni da bi Kaufland i Lidl mogli biti jednakopravni na teritoriju RH, ali nisu ti da na primjer Institut Max Planck smije djelovati i biti jednakopravan Institutu Ruđer Bošković. To je i razlog zašto je nezavisnim znanstvenim ustanovama jako teško djelovati. Znanstveni dio i opremu pokrivamo iz američkih zaklada i domaćih donatora. Za edukacijski dio situacija je nešto bolja. Istarska županija već godinama pokriva dio aktivnosti, imali smo financiranje nekih projekata iz Italije, Švicarske, J. Koreje i Srbije. U posljednjih nekoliko godina naše programe potpomažu i hrvatski fondovi koji podržavaju djelovanje nevladinih organizacija. Za opstanak programa bila je ove godine važna odluka države da pomogne onima koji su se našli u krizi zbog blokada. U našem je slučaju to spasilo barem dvije osobe, dva radna mjesta.
Jednom ste rekli kako najpametnije rješenje nije slijediti praksu drugih, nego treba stvarati vlastitu praksu. Dakle, pouzdati se u sposobnost inovativnog načina razmišljanja. Jeste li zadovoljni kreativnošću svojega tima?
– Kreativnost je kod nas najmanji problem. Ideja ima i viška. Ono čega nema su ljudi da se one realiziraju. Kad pogledamo Istru, Višnjan, tu nema stanova ni kuća gdje bi se smjestili ti kreativci, koji bi htjeli doći živjeti i raditi u Višnjan. Tu su i bivši svinjci dobili bazen i sad su to vile s bazenom. S druge strane, nema nekih malih, jeftinih stanova koje bi u najam uzeli samci ili mlade obitelji. Što se tiče najbolje prakse, počinje ti biti ‘neugodno’ kad kolege iz svijeta krenu slijediti tvoju najbolju praksu, pri čemu oni imaju bolju opremu i državu iza sebe. Upravo smišljamo sljedeće korake da napustimo našu najbolju praksu i smislimo sljedeću.
Kad smo nazvali s molbom za intervju, rekli ste da ćete pristati ako neće biti lijepo vrijeme. Ako hoće, teško da ćete stići. Što se sve zanimljivo događa gore ovoga rujna, ima li što opasnoga?
– Mi smo, zapravo, neka vrsta kontrole leta i ovog su trenutka na listi hitnih objekata 32 tijela, od čega najveću hitnoću imaju njih 18. Jesu li ona opasna i koliko su opasna, ovisi baš o prvome mjerenju nakon otkrića jer im je neodređenost velika i može ih se izgubiti. Za vedre noći mi smo to u stanju odrediti. Europa je sad sva u oblacima, jug SAD-a isto, mreža po svijetu nije kompletna…
