Između prve i druge generacije Dacije Sandero razlika je bila minimalna, izuzme li se dizajnersko pozicioniranje, odnosno modernizacija. Mali, jeftini automobili odavali su jeftin dojam, što i nije bio preveliki minus ako ste se odlučili za takav tip automobila. Znali ste što kupujete. Ova, treće generacija, unosi nešto novo, ona je prvi put kreirana na posljednjoj Renaultovoj platformi za mala vozila. Uostalom, koristi je i aktualni Clio. Naravno, ovo je ipak light verzija Clija, što ćemo i objasniti u nastavku testa, a zasad samo spomenimo skromne dvije zvjezdice na EuroNCAP testu. Ne trebate zbog toga čupati kosu, Dacia bi dobila četiri zvjezdice zbog čvrstoće i zaštite putnika u sudaru, ali joj je ocjena smanjena zbog automatskog sustava kočenja koji prepoznaje samo vozila (a ne pješake i bicikliste) te zbog toga što u ovo vozilo nije ugrađen sustav za zadržavanje vozila u prometnom traku. Mnogi od vas će pomisliti: pa to mi i ne treba, višak elektronike samo smeta, ali mi nismo tog stava. Sve što može pomoći u sigurnijem odvijanju prometa dobro je došlo.
Interijer/prostranost/tehnologija
Dacia Sandero treće generacije izgleda odlično pa se izvana ne može zaključiti da pripada jeftinijem cjenovnom razredu. S novim prednjim svjetlima i potpisom u obliku slova Y, oštrim linijama karoserije i skladno dizajniranim stražnjim krajem, ovo vizualno ne pripada dućanu sve po pet kuna.
Interijer je također pretrpio ozbiljniji remont, a prvi put na središnjoj konzoli s višom razinom opreme Comfort ima i mekšeg materijala. Instrumentna ploča je klasičnog oblika, a ekran multimedije skriva softver u kojem sigurno nema jednaki broj programskih kodova kao na uređaju u Mercedesovoj S klasi. No funkcionalnost i jednostavnost korištenja multimedije ne mogu se poreći.
Prostora na stražnjim sjedalima je dovoljno za dvije odrasle osobe, a ugodno iznenađenje je i veliki prtljažnik. Interijer Dacije Sandero ugodno je mjesto s udobnim sjedalima.
Vozne osobine/udobnost
U vožnji je Sandero, također, poput odraslog brata prethodne generacije. Stabilnost u svim režimima rada je doista fascinantna, baš kao i vrhunska udobnost. Nusprodukt komfora je povećano naginjanje karoserije u zavojima, a ono što hrabri je odlično upijanje neravnina, pogotovo tamo gdje je najgore, na gradskim rupama. Nema lupanja ovjesa, a ni kabina nije opterećena pretjeranim vibracijama. Buka je nešto izraženija, ali nije dominantna. Na autocesti Sandero vjerno prati zadanu putanju, u brzim zavojima komunicira sigurnost. Također, upravljač je mnogo precizniji nego prije, možda je samo na gradskim prometnicama servo volana laganiji nego što bi trebao biti.
Motor/potrošnja goriva
Izostanak dizelskog motora Dacia je kompenzirala sljedećim najboljim rješenjem – ugradnjom plinske instalacije na 1,0-litreni turbobenzinski trocilindrični motor. Uštede su goleme pa ćete za puni tank plina platiti tek nešto više od 170 kuna, a s njim ćete prijeći više od 450 kilometara. Plin je ugrađen tvornički i doista se isplati izabrati ovu verziju. Razlika u potrošnji je oko 10 posto, pa ako Sandero troši 7,2 litre goriva u mješovitoj vožnji, potrošnja plina raste do osam litara. Motor možda u startu ne pokazuje mišiće, ali ćete u vožnji shvatiti da ima dovoljno snage i momenta te da je i elastičan, odnosno da nećete prečesto posezati za šeststupanjskim mjenjačem.
Završna riječ
Dacia Sandero je odličan automobil i obasipali bismo ga samo superlativima da Renault nije odlučio degradirati ga na EuroNCAP testiranju. Cjenovno je izvrsno pozicioniran, a sad je, prije svega, ozbiljan gradski automobil koji može u istu rečenicu s bilo kojim konkurentom.