Izuzev bolesti koje nosimo rođenjem ili nas neočekivano zadese tijekom života kao posljedica prometnih nezgoda, nesreće, genetike ili nekog drugog razloga, za zdravlje smo najviše sami odgovorni. Ponajprije načinom života koji, ako je nezdrav, za sobom povlači nemalo zdravstvenih problema: hipertenzija, dijabetes, tegobe s kralježnicom, zatvor i drugo. Nerijetko bolesti sami i liječimo, pa ne čudi da je mnogo onih koji osluškujući organizam samoinicijativno postavljaju dijagnoze i određuju terapiju liječenja po principu “sam svoj doktor”.
Izbor metoda danas je raznolik i dostupan pa neki pribjegavaju tzv. alternativnom liječenju – homeopatiji, akupunkturi, aromaterapiji i bioenergiji, dok drugi zdravlje vraćaju bakinim ili vlastito osmišljenim recepturama. Kod potonjih su u pravilu ormarići s lijekovima puni različitih vitaminskih pripravaka, čajeva, eteričnih ulja, raznih masti i krema, koje nerijetko sami i spravljaju. Kućna ljekarna, ističu liječnici, u razumnim količinama treba sadržavati sredstva za snižavanje temperature, tablete ili sirup protiv kašlja, vitamin C, kapi za ispiranje očiju (umjetne suze), tablete protiv grčeva i proljeva (medicinski ugljen ) te slično, a kada je o biljnim pripravcima riječ, ponajprije čajevima, treba nadohvat ruke imati umirujuću kamilicu, imelu i zeleni čaj za ojačavanje imuniteta, crni čaj u slučaju probavnih, a uvin kod urinarnih tegoba. Prema riječima dr. Ane Puljak, voditeljice Odjela za promicanje zdravlja Zavoda za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar, sve što je biljno i prirodno nije istodobno i zdravo, što posebice trebaju imati na umu osobe koje se liječe u vlastitoj ordinaciji.
Ističe kako postoje zablude vezane uz biljne pripravke, kao što je slučaj s čajevima koji liječe tumore i nebrojene bolesti. Oni koji prvotno odabiru opciju samo(iz)liječenja, a takvih kod nas nije malo, trebali bi biti na oprezu zbog mogućih zloupotreba. Kada je o svevremenskim čajevima riječ, dr. Puljak se pita kako se na nešto što je genetski (pred)određeno može utjecati samo čajem? Navodi primjer glasovite gospine trave koja, kaže, može biti korisna kod blagih depresivnih epizoda, ali treba znati da ona smanjuje učinkovitost nekih kemoterapeutika, pa kod određenih oblika tumora može izuzetno štetiti. Stoga opreza nikad dosta jer i ono što u određenoj situaciji može biti korisno, u drugoj se pokaže štetnim.
– Tržište tzv. prirodnih lijekova uvelike je sklisko područje, ali i najveći izvor zarade farmaceutskih kuća jer za njih nisu potrebna dugotrajna i skupa istraživanja kako bi zaživjeli na tržištu – ističe liječnica.
Dodaje kako bi oni koji su sami svoji liječnici trebali porazmisliti i o konzumaciji vitamina jer otkriva kako vitamin E u visokim dozama može biti opasan i potencijalni uzročnik karcinoma prostate.
– Aromaterapija zasigurno može biti ugodna i djelovati opuštajuće, ali ona se ne smije zamijeniti ciljanom terapijom za određena oboljenja – upozorava liječnica i dodaje kako je za harmoniju organizma poželjno sve što nas smiruje i snižava lučenje kortizola, hormona stresa, odnosno povećava lučenje serotonina i dopamina, hormona sreće i zadovoljstva.
Češće glavobolje – odmah doktoru
To više jer trajnije lučenje kortizola smanjuje učinkoviti odgovor imunološkog sustava, pa smo zato i podložniji bolestima. Dugotrajnim samoliječenjem i u tom smislu preuzimanjem zdravlja u svoje ruke i odgađanjem posjeta liječniku, kao i pravodobnom postavljanju dijagnoze i terapije, organizmu možemo učiniti samo nepopravljivu štetu. Toliku da za svaku vrstu liječenja poslije bude kasno, pa o toj činjenici treba dobro razmisliti. Ljudi bi (pacijenti) trebali biti partneri s liječnikom koji treba voditi njihovo liječenje i biti im autoritet. Posebice jer se nije dobro samoinicijativno liječiti, a kod pojave prvih neugodnih i sumnjivih simptoma (učestale glavobolje, srčane tegobe, probadanje i lupanje srca, neprestane križobolje, učestalo mokrenje) koji prije nisu postojali, treba posjetiti liječnika, a ne tražiti recepte na prašnjavim policama smočnica, ostava i starih škrinja. Primjerice kod pojave učestalih glavobolja koje nisu postojale obavezan je liječnički pregled uključujući i ciljane pretrage, a nije uputno uzimati tablete i ignorirati simptome jer se tako može zamaskirati i odgoditi postavljanje pravovaljane dijagnoze. Što se kasnije (za)počne terapijski učinak, u konačnici je manje uspješan. To više jer su glavobolje, uz razne probavne i tegobe kralježnice, alergije, visoki tlak i dijabetes, samo dio oboljenja koja nemali broj ljudi liječi na svoju ruku. Spomenute bolesti treba tek nakon liječničkog tretmana održavati u najprihvatljivijim vrijednostima po zdravlje, pa ih onda možemo sami i “liječiti”. U drugom slučaju propisivanje terapije napamet loše je jer svaki je organizam priča za sebe, sa svojim karakteristikama i fiziološkim obilježjima, ali i neotkrivenim oboljenjima. Koliko smo u tome neodgovorni, liječnica obrazlaže primjerima iz prakse kada pacijenti jedni drugima preporučuju tablete za liječenje hipertenzije ili ih čak međusobno dijele! Pri tome ne razmišljaju koliko je hipertenzija kompleksna zdravstvena problematika jer se često za tu dijagnozu koriste kombinacije lijekova koji djeluju na različite organske sustave, pa je svako liječenje individualno i posebno. Kod jedne od najučestalijih zdravstvenih boljki u Hrvatskoj, visokog krvnog tlaka, kontrolu i dijagnozu potrebno je prepustiti liječniku, a nije preporučljiv samostalni nadzor pomoću elektronskog tlakomjera i vlastite terapije. To više jer se vrijednosti krvnog tlaka tijekom dana mijenjaju, kao i kroz dulje vremensko razdoblje, pa se ne moraju svaki dan bilježiti njegove iste vrijednosti. Krvni tlak ovisi o tjelesnoj aktivnosti, stupnju stresa, emocionalnom stanju, kao i dobu dana jer ujutro je obično viši nego navečer. Kada je o dijagnozi hipertenzije riječ, ona se postavlja kada je krvni tlak viši od 140/90 mmHg u mirovanju i to kroz dulje vrijeme pa u tom slučaju nije uputno biti sam svoj doktor. To više jer hipertenzija može biti primarna, kaže dr. Puljak, kada joj je uzrok nepoznat, odnosno sekundarna kada je posljedica nekog drugog stanja, primjerice bolesti bubrega ili nadbubrežene žlijezde, a to bez liječničkog pregleda ne možemo znati.
Za pravovaljano uspostavljanje dijagnoze visokog krvnog tlaka važno je njegovo pravilno mjerenje u opuštenom stanju. Tada treba mirno sjesti i noge osloniti o pod, a temperatura u prostoriji u kojoj se mjeri tlak ne smije biti ni previsoka ni preniska, dok ruka mora biti položena na tvrdu podlogu i u razini srca. Pripaziti treba i da je manšeta za mjerenje odgovarajućih dimenzija i pravilno postavljena na ruku. Prije mjerenja tlaka nemojte pušiti ni piti crnu kavu, a ako uzimate lijekove, mjerite tlak prije i nakon uzimanja terapije. Vrijednosti mu kontrolirajte najmanje dva puta u jednom danu, i to ujutro i navečer. Svaki put tlak treba izmjeriti dva puta s razmakom od tri do pet minuta između mjerenja, a vrijednosti mu treba zapisati kako biste mogli izračunati onu srednju, i to kroz odgovarajuće vremensko razdoblje.
Prije liječenja potrebna je slika stanja organizma
Liječnica samo primjerom mjerenja tlaka upućuje na ozbiljnost dijagnoze hipertenzije, odnosno namjere da je ne liječimo samoinicijativno, a ponajmanje da to ne bude proizvoljnom razmjenom lijekova. U tom smislu, starije osobe, kaže, mogu imati smanjenu funkciju bubrega ili jetre, pa im se lijek tada slabije izlučuje i dulje zadržava u organizmu. Ako je jetra iz nekog razloga oslabljena, obično su potrebne niže doze lijeka. Stoga je, ističe dr. Puljak, prije svakog liječenja potrebna cjelovita slika stanja organizma kako bi se mogla odrediti terapija, uključujući i onu prirodnim (biljnim) sredstvima. Kada je riječ o često korištenim analgeticima, povremeno se može uzeti pojedini analgetik, ali uvijek treba paziti da se ne prekorači dopuštena maksimalna doza, što znači ne uzimati i nekoliko tableta dnevno. Trajno uzimanje te skupine lijekova može izazvati ovisnost, pa je kod onih koji ih nemalo koriste neophodan liječnički nadzor. Kada je riječ o oftalmološkom liječenju u vlastitom aranžmanu, praksa (po)kazuje kako je kod nekih vrlo kreativno jer dioptriju rješavaju kupovinom dioptrijskih naočala u supermarketima, na tržnici, ali i u ljekarnama a da pri tome i nisu obavili očni pregled. Liječnika u slučaju problema s očima treba posjetiti ako vam se zamagljuje vid, ne možete (pro)čitati ono što ste prije s lakoćom činili i u slučaju bilo kakvih smetnji. Pregled kod očnog specijalista nužan je jer samo liječnik može utvrditi odgovarajuću dioptriju, i to iz više parametara: odredit će visus (dalekovidnost i kratkovidnost), zakrivljenost oka (astigmatizam), razmak između zjenica i drugo. Zato dioptrijske naočale nikako ne treba kupovati u supermarketima, tržnicama i drugdje jer mogu izazvati napetost očiju, dvostruke slike i glavobolje, a to vremenom može nepovratno oštetiti vid. Iako nema sustavnog istraživanja o broju konzumenata, zabrinjavajuće je i liječenje preko interneta kojemu pribjegava dio populacije.
