Pretpostavlja se da je u europskim vodama (morima i oceanu) do 3000 slučajeva godišnje u kojima trgovački brodovi, tankeri i kontejnerski brodovi ispuštaju prljavi talog iz svojih strojarnica. Takozvana kaljužna voda mješavina je tekućina iz strojarnice broda zajedno s drugim potencijalno otrovnim tvarima uključujući maziva, otapala za čišćenje i metale poput olova i arsena, koji se skupljaju na dnu plovila. Obrada ove zauljene otpadne vode, pročišćavanjem radi uklanjanja onečišćujućih tvari ili istovarom u luci, poprilično je skupa. Kako bi smanjili operativne troškove, neki je brodovi jednostavno ispuštaju izravno u oceane ili mora, gdje može predstavljati ozbiljnu prijetnju morskom životu.
Šestomjesečna istraga Lighthouse Reportsa koristila je satelitsku tehnologiju, svjedočanstva zviždača i zahtjeve za slobodu informacija kako bi dokumentirala stotine incidenata potencijalno ilegalnog izlijevanja nafte s brodova. Utvrđeno je da, unatoč korištenju sofisticirane satelitske tehnologije, zemlje sporo djeluju, što je dovelo do raširenosti ove pojave.
U Europi izlijevanje nafte u moru prati Europska agencija za pomorsku sigurnost (EMSA) kroz svoju inicijativu CleanSeaNet, pokrenutu 2007. godine, koja analizira satelitske slike kako bi otkrila potencijalno ispuštanje nafte s brodova. Kada sustav identificira potencijalno izlijevanje, šalje upozorenje relevantnoj zemlji EU-a, koja može uočiti mrlju slanjem čamca ili aviona te tražiti pregled suspektnog broda.
No godišnji podaci CleanSeaNeta, koje je EMSA počela objavljivati prvi put 2021., otkrivaju da su razine povratnih informacija niske. U 2020. godini agencija je zabilježila 7672 otkrivanja potencijalnog izlijevanja nafte. Dobivene su povratne informacije za samo trećinu njih, od kojih je za 208 potvrđeno da su naftne mrlje.
Primjer jednog izbacivanja kaljužne vode (satelitska snimka)
Što je duži interval između upozorenja i provjere na licu mjesta, veća je šansa da će ti slučajevi proći nekažnjeno, odnosno da nisu zabilježeni. Stručnjaci tvrde da sporo vrijeme detekcije, u kombinaciji s ograničenim javnim podacima koje pruža EMSA, smanjuju efikasnost. Izvještaj agencije za 2020. ne otkriva datume otkrivanja niti daje informacije o vjerojatnom izvoru onečišćenja. Glasnogovornik EMSA-e rekao je da se time želi izbjeći otkrivanje osjetljivih informacija o nadzoru i istragama, što bi moglo pomoći zagađivačima u izbjegavanju otkrivanja.
Brodovi su razvili taktiku za prikrivanje, prema svjedočenjima zviždača koje su prikupili Lighthouse Reports i partneri, uključujući korištenje prijenosnih pumpi za ispuštanje neobrađene kaljužne vode u ocean i odlaganje noću ili u uzburkanom moru kada je teže vidjeti ove masne mrlje.
