Kao kugle na bilijarskom stolu, tako se zna opisivati dinamika odigravanja lančanih sudara. Svatko vidi drugačije i asocira drugačije, ovisno o vlastitim preferencijama. Jednoglasno se međutim, može zaključiti kako je lančani sudar doista ono što nitko iole zdravog uma ne želi vidjeti, a osobito ne doživjeti. Sam zakon ne poznaje termin lančani sudar. Međutim, u stvarnom životu on ne samo da je poznat već nije ni rijedak, bila bi to prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo tri ili više vozila u prometu u neprekinutom slijedu.
Na jedno vozilo njega nalijeće drugo, na to drugo nalijeće treće koje ga odbacuje, rotira, a onda slijedi četvrto koje se također zabija u ono ispred sebe, dodajući obol toj već ionako posve dramatičnoj situaciji. Ne treba vam puno mašte da se nastavi niz. Niz staje na onom vozilu koje pravodobno uočava situaciju prometne nesreće ispred sebe i pravodobno staje kako i samo ne bi zadobilo ulogu oštećenog aktera u toj nemiloj sceni. Moguće da jedno vozilo udari u zaustavljena vozila, moguće je da više vozila udari u vozila ispred sebe. Živi užas, jedina utjeha mogla bi se pronaći u činjenici izostanka smrtno stradalih ili teže ozlijeđenih
Ukoliko je samo jedno vozilo naletjelo na zaustavljena vozila pri čemu je vozač tog vozila kriv za to nalijetanje, jasno je tko snosi štetu i tko je za nju odgovoran. On. Međutim, u svim drugim situacijama, stvar se komplicira.
Kod naknade štete kod lančanog sudara uvijek se postavlja niz istih pitanja. Naletjeli ste na vozilo ispred sebe, na vas je naletjelo vozilo koje vas je slijedilo, a njega je još dodatno zakucalo u vas vozilo koje se zabilo u njegov stražnji dio. Razbijeni ste sprijeda, razbijeni ste straga, možda i bočne strane. Sa svakim novim naletom negdje iza, vi dobivate novi, dodatni udarac, koji vas gura, baca, dodatno oštećuje i ranjava. Tko je tu prav, tko je tu kriv? To je gungula opća. Netko bi rekao kako se ne zna tko pije tko plaća. Ispravnije bi bilo reći kako je bitno utvrditi tko razbija i tko plaća i to točno kome. Iskustvo govori kako u takvim situacijama osiguravajuća društva po polici osiguranja vozila koje je udarilo vozilo ispred sebe, a u njega se zatim iza zabilo još jedno vozilo – priznaju samo oštećenja na zadnjem dijelu. Međutim, što ako ste vi stigli zakočiti na vrijeme uočivši lančani sudar ispred sebe, a vozilo iza vas je zatim udarilo u vas i gurani ste naprijed, uslijed čega ste „naknadno“ zbog tog guranja udarili u vozilo ispred sebe? Dakle, niste krivi ni za oštećenja sprijeda, a osiguravajuće društvo vam želi isplatiti odštetu samo za oštećenja na zadnjem dijelu. Tu je onda potrebno uložiti puno truda i stručnog znanja kako bi se utvrdila stvarna dinamika nastalih udara. Vještak tu ima ključnu ulogu, nema dvojbe da će se sudovi uvijek osloniti na prihvaćene vještačke nalaze i mišljenja.
Što činiti kad vidite ispred sebe prizor koji ukazuje na prometnu nesreću, sudar, lančani sudar? Sve nekako govori da su tu hladna glava i multitasking najpotrebniji. Osim ulaganja napora da se izbjegne udar u vozilo ispred kočenjem, skretanjem, odnosno odgovarajućim manevrima za koja će tek naknadno sudski vještaci možda utvrditi da su bili mogući, izvedivi i potrebni, sjetite se istodobno „paliti i sva 4“! Sjetite se da je i vozilo iza vas u teškom problemu ili će tek biti i dajte mu do znanja da se ispred nešto „gadno događa“! Pomozite i onima iza sebe, ako ni zbog kojeg drugog razloga, onda sebičnog, da spriječite njihov nalet na vlastito vozilo. Iskreno se valja nadati da će onaj netko iza, pravodobno uočiti vaša kočiona svjetla. No „paljenje sva 4“ je obaveza u „kritičnim situacijama“ i znaju vas ne samo pitati i propitkivati jeste li kod lančanog „upalili sva 4“ već vam zbog toga i smanjiti iznos naknade štete.
To pokazuje i primjer iz sudske prakse, točnije presude Županijskog suda u Vukovaru (Gž-354/2021-2 od 30. rujna 2021.). U postupku povodom kojeg je donesena odnosna presuda vozačica osobnog vozila udarila je vozilo koje je bilo zaustavljeno na cesti (s postavljenim trokutom i upaljena sva četiri žmigavca) radi izvlačenja motornog vozila iz kanala a ubrzo je nakon toga na njeno vozilo naletjelo drugo vozilo. Pri tom udaru straga vozačica je zadobila i tjelesne ozljede. Međutim, sud je utvrdio postojanje podijeljene odgovornosti. Naime, utvrdio je da je vozač ovog posljednjeg vozila najvećim dijelom odgovoran za nastalu štetu i to 70% jer nije obratio pozornost na prometnu situaciju tj. nije zadržao potreban sigurnosni razmak. Istodobno je utvrdio i da je spomenuta vozačica koja potražuje naknadu štete suodgovorna i to s 30% jer nje poduzela sve potrebne radnje u konkretnoj prometnoj situaciji. Preciznije, nije upalila „sva 4“! Sud je naime, neosnovanima ocijenio navode da ona s obzirom na dinamiku, odnosno vremenski interval između kontakta njezinog vozila i onog ispred sebe te naleta trećeg vozila na nju nije stigla uključiti sve pokazivače smjera iz razloga što to ne proizlazi iz provedenih dokaza. Prometnim je vještačenjem te saslušanjem svjedoka utvrđeno da je vozačica zbog neprilagođene brzine udarila u vozilo koje je bilo zaustavljeno na cesti te da nije poduzela niti jednu radnju kojom bi upozorila druge sudionike u prometu na prometnu nesreću. Sud je istakao kako je sukladno zakonu u slučaju prometne nesreće ili drugog opravdanog razloga vozač dužan poduzeti sve mjere da zaustavljeno vozilo ne dovede u opasnost druga vozila te da se za vrijeme kretanja vozila označi reflektirajućim prslukom.
Nepisano pravilo da osiguravajuća društva kod višestrukih udara vozila u neprekinutom vremenskom slijedu, izvansudski isplaćuju štetu koja je nastala na stražnjem dijelu vozila ali ne i onu koja je nastala na prednjem, potvrđuje i predmet Gž – 3784/2019 – 3 u kojem je Županijski sud u Zagrebu donio presudu 10. lipnja 2022. godine.
Klasična priča o lančanom sudaru! U navedenom predmetu tužitelj, vozač Toyote naletio je na vozilo Renault koje je bilo zaustavljeno iza Opela koji se zaustavio ispred pješačkog prijelaza. Uslijed naleta Toyote na Renault, Renault je bio odbačen i udario Opel ispred sebe. Na tužitelja tj. stražnji dio njegove Toyotu zatim je naletio Ford. Vezano za nalet Forda, vještak je utvrdio da je on imao mogućnost uočiti kočiona svjetla Toyote ispred sebe i da da je pravovremeno poduzeo kočenje izbjegao bi nalet na Toyotu. Osiguravajuće društvo u mirnom postupku isplatilo je štetu nastalu na stražnjem dijelu Toyote, međutim ne i onu koja je nastala na prednjem. Vozač Toyote u sudskom postupku tražio je naknadu štete nastale na prednjem dijelu njegovog vozila. Međutim, tužbeni zahtjev mu je odbijen. Vještak je u svom nalazu i mišljenju istakao da je vozač Toyote imao mogućnost za uočavanje zaustavljenih vozila ispred sebe i da je „saobraćajka započela“ upravo njegovim prvim udarcem, udarcem tužitelja vozača Toyote i da je on isključivo odgovoran za nastalu štetu na prednjem dijelu. Nije, naime na vrijeme uočio dva zaustavljena vozila ispred pješačkog prijelaza. Vještak je pored toga decidirano utvrdio kako vozilo Toyote nije bilo gurano (pa da bi time nastala oštećenja sprijeda) od strane Forda koji ga je udario straga.
Zakonska odredba na koju se sudovi gotovo uvijek pozivaju kod lančanih sudara je ona prema kojoj je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku. Pred svakom zaprekom koju može predvidjeti! Stvar je očito u predviđanju i pravodobnosti! Svakodobno budite pripravni na sve, zakonom se to traži od vas.
