Kada govorimo o povijesti simbioze radio uređaja i automobila prvi zabilježeni slučaj datira iz 1912. kada je izvjesni Alan M. Thomas, student elektrotehnike iz Toronta, izveo „eksperiment radiokomunikacije iz automobila“. Thomas je Ford T opremio žicama za prijenos signala tako da je auto izgledao više poput dalekovoda, a osim toga morao je mirovati kako bi mogao uopće primati radio signal.
Philadelphia Storage Battery Company ponudila je na tržištu prvi autoradio Philco još 1927. Malo je poznata činjenica da je nastanak tvrtke Motorola u direktnoj vezi upravo s prvim autoradijem.
Osnivač Paul V. Galvin je u lipnju 1930. predstavio u Atlantic Cityju prvi svjetski komercijalni auto radio ugrađen u njegov Studebaker. Suhoparna oznaka 5T71 nije ga oduševljavala, niti je impresionirala publiku. Stoga je Galvin odlučio radio uređaju nadjenuti zvučnije ime – Motorola, a što kasnije biva uzeto i za ime cijelog branda. Autoradio danas je postao integralni dio modernog infotainment sustava, a audio sadržaj se prema statistici konzumira upravo najvećim dijelom u automobilima. Eto upravo zato vam se i kroz cijeli dan provlači melodija koju ste posljednju čuli u vožnji…
U Europi je prvi put 1932. Blaupunkt ponudio vozačima skladniju zvučnu alternativu u formi automobilskog radio prijemnika. Čudo u crnom, prozvali su automobilisti kutiju po imenu Autosuper 5, a nitko nije niti zamislio da će taj proizvod postati s vremenom najbolji prijatelj automobila. Srce prvog europskog serijskog autoradija bilo je pet staklenih elektronskih cijevi smještenih u povećoj kutiji koja zbog veličine i težine od oko 12 kg morala biti smještena na nosaču na podu automobila ispod instrumentalne ploče. Stanice su se birale pomoću izdvojene upravljačke jedinice ugrađene niže uz kolo upravljača. Zvuk koji je dolazio iz zvučnika bio je daleko od savršenstva jer elektronske cijevi nisu bile baš u skladu s vibracijama nastalim kao posljedica neravnina na cestama, ali svaki je početak težak. Auto radio nije bio u startu proizvodnje masovno sredstvo komunikacije – recimo Autosuper 5 prodan je u tek oko 400 primjeraka. Sa cijenom nešto većom od 300 RM bio je apsolutno elitistički proizvod i statusni simbol poput i samog automobila! Cijena radija je primjerice bila u rangu bolje mjesečne plaće inženjera u Boschu. U to vrijeme prosječan njemački automobil bio je tek oko tri puta skuplji. Sam autoradio u ovom je slučaju nastao kao posljedica dolazeće velike krize u auto industriji. Bosch je sredinom dvadesetih prošlog stoljeća primarno bio koncentriran na proizvodnju autodijelova. S ciljem lakšeg prevladavanja krize u dolasku odlučili su se na diversifikaciju poslovanja. U tom kontekstu je preuzeta tvrtka Ideal-Werke Berlin, koja će 1938. biti preimenovana u Blaupunkt. Upravo je auto radio bio prvi zajednički projekt Boscha i tvrtke Ideal. Tek nakon drugog svjetskog rata napredak tehnike učinio je od auto radija omiljeni dio automobilske opreme.
Konačni rastanak od elektronskih cijevi i prelazak na tranzistorsku tehniku tijekom šezdesetih omogućavaju kompaktnije i manje kućište u koje je dodan još kazetofon. Blaupunkt je 1969. postigao još jedan značajan uspjeh u poboljšanju zvuka, proizvevši prvi svjetski stereo autoradio.
Sedamdesete su bile u znaku sigurnosti u prometu, a novost je ARI sistem s dekoderom koji automatski prepoznaje signal vijesti i uključuje radio uređaj. I za osamdesete je Blaupunkt pripremio nekoliko svjetskih premijera. PCI je bio prethodnik današnjeg RDS-a, odnosno identifikacije programa i stanice prikazane na displayu auto radija. Druga novost je i prva kombinacija radio/CD koja je još više poboljšala kvalitetu zvuka.
