Podaci američke Uprave za energetske informacije pokazuju da Europa ima 13,3 bilijuna kubičnih metara plina iz škriljevca, što je više i od zaliha u SAD-u, koji se može ekstrahirati, ali ga države izbjegavaju koristiti zbog zabrinutosti za okoliš. Proizvodnja plina iz škriljevca mogla bi se vratiti kako bi se ublažila europska energetska kriza, slično kao što je to slučaj s ugljenom i nuklearnom energijom, koji su dugo bili izbjegavani zbog zabrinutosti za okoliš. Kao odgovor na zabrinutost zbog klimatskih promjena, države Europske unije godinama su provodile ekološki prihvatljive politike transformacije izovra energije, ignorirajući sigurnost opskrbe energijom, ali sada kada se energetska kriza u Europi sve više pojačava, postoji velika vjerojatnost da će zabrinutost za kratkoročnu sigurnost opskrbe nadjačati zabrinutost za okoliš.
Studije o plinu iz škriljevca intenzivirale su se u Europi u posljednjih 10 godina. Prema izvješćima EU-a temeljenim na podacima američke Uprave za energetske informacije (EIA), količina plina iz škriljevca koji se može ekstrahirati u Europi procjenjuje se na oko 13,3 trilijuna kubičnih metara. Poljska ima najveće rezerve od 4,2 trilijuna kubika, zatim Francuska s 3,9 trilijuna kubika, Rumunjska s 1,4 bilijuna kubika, Danska s 900 milijardi kubika, Engleska sa 700 milijardi kubika, Nizozemska sa 700 milijardi kubika, Njemačka s 500 milijardi kubika, a Bugarska s 900 milijardi kubika.
Europske zemlje koje izbjegavaju bušiti plin iz škriljevca zbog ekoloških posljedica kupuju resurse koje ekstrahira SAD koristeći istu metodu – kombinaciju hidrauličkog frakturiranja i horizontalnog bušenja, što je kritizirano zbog štete za okoliš, tj. onečišćenja podzemnih i površinskih voda.
