Besmislena ruska agresija na Ukrajinu, sirijski sukob i mnogi afrički ratovi u kojima također stradavaju tisuće ljudi na najbrutalniji način nas podsjećaju na ljudsku destruktivnost. Nakon Drugog svjetskog rata svijet nikada nije živio u miru, a takozvani Hladni rat Zemlju je uveo u doba kada je dovoljno samo nekoliko pritisaka na crveno dugme pa da cijeli planet bude izbrisan ili postane nenastanjiv.
Početkom pedesetih godina prošlog stoljeća, svijet o vrijednosti nuklearnog oružja kao sredstava zastrašivanja ukorijenila se u vojnim stožerima velikih sila, a shodno tome nastala su i nova oruđa.
Već 1953. SAD je predstavio prvi nuklearni top. Nakon tri godine razvoja debitirao je na paradi novog američkog predsjednika Dwighta D. Eisenhowera. Nazvan je M65 ili kolokvijalno Atomic Annie. S kalibrom od 280 milimetara i elevacijom od 55 stupnjeva mogao je ispaljivati nuklearnu bojevu glavu W9 (390 kg, 15 kt) na udaljenost od 30 kilometara. Proizvedeno je ukupno 20 topova koji su raspoređeni u Europi i Južnoj Koreji.
Sovjetski odgovor? Nije ga trebalo dugo čekati, a stigao je u obliku golemog minobacača 2B1 Oka, montiranog na šasiju tenka IS2. Eksperimentalni model bio je gotov 1957. godine, a njegova 20 metara dugačka cijev mogla je ispaljivati nuklearne granate teške 750 kilograma na udaljenost od 45 kilometara. Uvijek je bilo važno pobijediti suparnika, pa i u dometu. Minobacač je bio je previše kompliciran, bilo ga je teško transportirati, a i kvarovi su bili česti na dizelskom V12 motoru i mjenjaču. Proizvedena su samo četiri primjerka.
Atomska Annie i Oka brzo su zastarjeli. Početkom šezdesetih zamijenili su ih nuklearne balističke rakete, a kao što znamo, one su i danas prijetnja čovječanstvu…
