Brodarska industrija također traži rješenja za pogone budućnosti. Cilj je zagađivati manje i osigurati jefitniju varijantu pogona današnjim gorivima. Čini se da su neki projekti već u poodmaklim fazama razvoja, a najizglednijim kandidatom za komercijalnu uporabu čini se nuklearni reaktor niske radioaktivnosti, koji funkcionira na bazi rastaljene soli i torija (materijala čija dostupnost nije upitna), koji stvaraju reakciju i zagrijavaju masu, koja potom stvara paru i pokreće turbinu te stvara električnu energiju.
Southern Company Services u suradnji s TerraPowerom razvili su jedan testni sustav koji je važan korak u razvoju prvog reaktora (MCFR). Projekt kulminira nakon nekoliko godina odvojenih ispitivanja i očekuje se da će pokazati kako će se MCFR tehnologija ponašati u trajnoj isporuci izvora energije soli na komercijalnoj razini do 2035. godina. Više od 70 godina nakon što je pomorska industrija prvi koketirala s nuklearnom tehnologijom, ona se opet vraća.
U prvoj fazi testni mehanizam je nenuklearni, izvana grijani, višestruki sustav snage do 1 megavata koji podržava buduću implementaciju reaktora za ispitivanje rastaljene soli. Podaci iz rada testa pomoći će potvrditi termohidrauličke i sigurnosne analize potrebne za MCFR.
Kako je počelo s nuklearnom energijom u komercijalnim brodovima? NS Savannah dovršen je 1962. u SAD-u te je prvenstveno bio demonstracija civilne nuklearne energije i bio je premalen i skup da bi ekonomično funkcionirao kao trgovački brod. Teretni brod Otto Hahn izgrađen je u Njemačkoj 1968., preplovio je oko 650.000 nautičkih milja na 126 putovanja tijekom 10 godina bez ikakvih tehničkih problema. Međutim, pokazalo se da je preskup za rad i pretvoren je u dizelski brod.
