Henry Ford II nazvao ga je svojedobno francuskim Enzom Ferrarijem, odajući na taj način počast najuspješnijem francuskom proizvođaču sportskih automobila. Jean Rédélé (1922-2007.) školovani je ekonomist, reli vozač, stilist, biznismen, koji je 1946. nasljedio očevu Renault koncesiju postavši ujedno i najmlađi trgovac Renaulta u dotadašnjoj povijesti marke. S obzirom da je servis pretrpio ratna razaranja, uslijed nedostatka automobila koje bi prodao i servisirao, kupuje vojne Jeepove, Dodgeove i GMC te ih nakon reparacije preprodaje.
U Renaultu 4CV prepoznaje natjecateljski potencijal, te nakon prvog relija i prve pobjede 1950., kreće s utrkama u cilju promocije svoje koncesije. Rédélé je 1955. službeno osnovao tvrtku Alpine, a 1973. je prvo prodao 55 posto vlasništva Renaultu da bi 1977. isti preuzeli i potpunu kontrolu nad Alpine. Rédélé je imao jednostavan recept: sportski automobil za svakoga koncipiran na velikoserijskoj tehnici Renaulta, tako da je održavanje bilo moguće u bilo kojem Renaultovu servisu.
Elegantna aerodinamična sportska karoserija od stakloplastike bila je kombinirana s platformom ili centralnim cijevnim nosećim okvirom. Alpinine natjecateljske verzije razlikovale su se tek po nabildanom motoru. Optički su uvijek bile iste, a tako je svaki kupac imao dojam da sjedi u potencijalnom trkaćem bolidu. U Dieppeu su kupcima zapravo nudili doživljaj Alpine automobila u tri razine: malo sporta, puno sporta i strastveni sportaš! Taj recept pokazao se punim pogotkom, a nije se nikada mijenjao. Rédélé je 1955. ponudio mali sportski kupe A 106 na bazi 4CV. Bio je to prvijenac na kojem je Micheloti odradio stilski zadatak, ali uz neizbježnu doradu Rédéléa s nužnim da bi zadržao svoju viziju.
Već 1958. nastaje A 108, sada na mehanici modela Dauphine i s konturama karoserije koje će poslužiti kao predložak za najslavniji Alpine u povijesti, s kojim je i Renault konačno obnovio nedostajući sportski imidž. Taj konačni mit o Alpine automobilima rađa se 1962. na salonu automobila u Parizu, kada je predstavljen A110 Berlinette Tour de France. Legenda u plavom bila je visoka svega 1120 mm, a stoga je ulazak u taj kupe dugačak svega 3850 mm predstavljao pravu gimnastičku predstavu. No A110 nije bio automobil za izbor ljepote ili bulevarski kruzer, već čisti sportaš do srži. Vozač i suvozač bili bi u sjedištu zapravo u poluležećem položaju, osjećajući u svom tijelu vibracije motora i baš svaki kamenčić na cesti, a sve još pri višim okretajima motora začinjeno ponekad i ne baš melodioznim zvukom motora.
Taj puristički automobil još je upotpunjen minimalističkim kokpitom, ali je zato vozač imao savršenu kontrolu nad vozilom. Prtljažnik?! Krivi izraz u ovom slučaju. Odjeljak ispod prednjeg poklopca skrivao je rezervoar goriva i rezervnu gumu. Ostalo je u tu svrhu tek nešto prostora iza leđa vozača i suvozača. Alpine A110 u početku je težio svega 575 kg, a tijekom evolucijskog ciklusa galski je sportaš dostigao 730 kg, još uvijek zadržavajući titulu najlakšeg sportskog bolida toga vremena. Novinari su ga stoga prozvali le Turbot ili u prijevodu iverak. Poboljšanja i modifikacije kroz 15 godina provedenih na tržištu A110 je proživljavao usporedo s evolucijskim ciklusom game Renaulta.
Motorizacija je 1962. krenula sa 47 KS jakim agregatom R8 ugrađenim straga da bi u konačnici svojevremeno dosegla u civilnoj verziji i 138 KS. Za adekvatni tuning serijske motorizacije iz game Renaulta brinuli su se Amèdée Gordini i Marc Mignotet. U ponudi motora tako bi na svoje došli amateri, ljubitelji sporta i pasionirani profesionalci. Već 1966. je “iverak” bio sposoban probiti brzinski maksimum od 200 km/h. Sa A110 u verziji 1300 S je 1965. na salonu automobila u Parizu Alpine pokazala koliki maksimum se može izvući iz agregata od 1300 ccm uz pomoć majstora Gordinija. Dobiveno je čak 120 KS što je ovom automobilu bilo dovoljno već za 228 km/h.
Da Renault sada već čvrsto stao iza projekta Alpine, dokazao je činjenicom da ste bolide iz Dieppea od 1965. mogli kupiti u ovlaštenoj mreži tvrtke. Paralelno je izašao na tržište i revolucionarni R16 sa aluminijskim motorom, što je za A110 podrazumijevalo više raspoložive snage i konačnu dominaciju u reli natjecanjima. Civilna verzija A110 1600 S koristila je primjerice 1969. i motor iz R16 TS s raspoloživih 138 KS. Smrt Marcela Renaulta 1903. na utrci Pariz-Madrid na duži je period francusku tvrtku udaljila od sportskih natjecanja u bilo kojem kontekstu. Upravo je Jean Rédélé s Alpine promijenio taj trend. 1968. nastaje službeno Alpine-Renault ekipa, a zahvaljujući modelu A110 redaju se naslovi.
Alpine A110 postaje najdominantniji reli automobil svoga vremena. Primjerice 1968. osvojen je Championnat de France des Rallyes, 1970. Jean Claude Andruet postaje francuski i europski prvak. Sa Renault Alpine A110 osvojen je 1971 i 1973. Monte Carlo, a 1973. se zahvaljujući istom prvi i jedini puta Renault okitio FIA WRC naslovom. Za reli su pripremili i posebnu ergelu, sada u zajedničkoj Renault Alpine ekipi.
Serijski A110 1600S je raspolagao sa 138 KS, a natjecateljski 1800 sa 200 KS. Vrhunac snage je turbo eksperiment koji je bio uvod za kasniji F1 bolid opremljen istom tehnologijom. Mladi inženjer Bernard Dudot na agregat 1600 S dogradio je turbo punjač. Na ispitnom stolu dobio je 240 KS, ali je snaga zbog sigurnosti smanjena na za utrke dovoljnih 200 KS. Rezultat je bio šokantan. Barem je tako izgledao test vozač Alain Serpaggi kad je blijedog lica izašao iz automobila. Turbo rupa trajala je tri do četiri sekunde, a potom bi automobil doslovno poletio. Serpaggi nije uspio svladati toliku snagu. Uspješniji je bio Jean Luc Thérier koji je u prvoj utrci Critérium des Cevennes odmah pobjedio.
Bio je to 1972. ujedno i prvi uspjeh automobila s turbo punjačem u europskom motorsportu i uvod u razvoj prvog turbo motora Renaulta za F1 1976/77. Model Alpine A110 SI 1973. je raspolagao sa 124 KS zahvaljujući ugradnji direktnog ubrizgavanja goriva. Furiozna reli karijera „galskog trkača“ stala je nakon 1973. i pojave Lancie Stratos. Pad prodaje bio je predznak kraja za plavu jurilicu pa 1977. “le Turbot”, nakon 7489 proizvedenih primjeraka, konačno odlazi u zasluženu mirovinu, a s njime nestaje i racionalni automobilski minimalizam protkan beskompromisnim sportskim duhom. Rédélé je modele nakon A110 opisao činjenicom da su više Renault nego pravi Alpine.
