Velike havarije brodova koji su nosili naftu dobro su nam poznate i te vijesti su obišle svijet, ali čini se da se potajice događa nešto slično i s namjerom. Prema istraživanju The Outlaw Ocean Projecta, neprofitne novinarske organizacije sa sjedištem u Washingtonu, svake tri godine brodovi namjerno izbace više nafte nego što je završilo u mora u hvarijama Exxon Valdeza i naftne platforme British Petroleuma u Meksičkom zaljevu.
Chris Keays, inženjer na američkom kruzeru Caribbean Princess, u kolovozu 2013. godine, odmah nakon što je krenuo s poslom na brodu, znao je da nešto nije u redu u strojarnici broda. Dvadesetosmogodišnji Škot bio je niži inženjer koji je upravo završio nautičku školu te se radovao prvom poslu na luksuznom kruzeru.
Ušavši u nepoznati dio gdje inače nije radio, Keays je ugledao ilegalnu napravu poznatu u industriji kao čarobna cijev. Nekoliko metara duga, cijev se protezala od mlaznice na pumpi s ugljenim filtrom do spremnika za vodu. Ona ima cilj da iskorišteno brodsko ulje i druge neugodne tekućine jednostavno nestanu. Ne radi se ovdje o magiji nego o jednostavnoj i kažnjivoj praksi. Umjesto skladištenja visoko toksičnih tekućina i istovara u luci, što je brod bio zakonski dužan učiniti, cijev je potajno preusmjeravala otpad u ocean. Tako su vlasniku broda, Carnival Corporation, ušteđeni milijuni dolara u naknadama za zbrinjavanje i lučkim aktivnostima. Keays je mobitelom snimio video i slike cijevi, kao i fotografije zaslona računala u strojarnici na kojem se vidi kako se manipuliralo pražnjenjima.
Šesta epizoda podcasta The Outlaw Ocean, koji pdržavaju CBC Podcasts i L.A. Times, naglašava ovaj problem. Prije upotrebe, gorivo se filtrira kako bi se uklonili voda, ostaci i kemijske nečistoće, a to je proces koji proizvodi ono što se naziva talogom motora. Zbrinjavanje ovog toksičnog otpada je skupo.
Brodovi za krstarenje također proizvode milijune galona zauljene vode. Termin “crna voda” odnosi se na kanalizaciju iz stotina zahoda koji se ispiru iz dana u dan. “Siva voda” dolazi od pranja posuđa i odjeće za tisuće putnika na brodu ili od sluzavih ostataka hrane i masnoće iz brodskih kuhinja i restorana.
Neke od ovih tekućina mogu se ispustiti u ocean nakon laganog tretmana, ali brodski inženjeri odgovorni su za to da nijedna od najopasnijih tekućina ne bude ispuštena. Međutim, ponekad inženjeri i njihove tvrtke pribjegavaju čarobnim cijevima kako bi te tekućine nestale.
U kasnijim sudskim dokumentima, Carnival je Karipsku princezu nazvao izoliranim slučajem. Ali naftni dnevnici s drugih brodova tvrtke, također objavljeni u sudskim spisima, pokazuju da je ispuštanje nafte bila široko rasprostranjena praksa i da su povremeno inženjeri na drugim Carnivalovim brodovima prevarili opremu za nadzor upumpavanjem iste količine slane vode kako bi zamijenili tekućine koje su bačene.
Na Caribbean Princess, tvrtka je instalirala tri odvojena stroja za nadzor i prikupljanje otpadnog ulja, znatno više od onoga što je propisano zakonom. Carnival je često ukazivao na dodatne strojeve kao dokaz svoje predanosti zaštiti okoliša. U međuvremenu, brodski inženjeri su osmislili sustave za zaobilaženje svakog od tri monitora. Nakon što su otkrili ove smicalice, savezni tužitelji napisali su da je Carnival, čiji je prihod u 2016. iznosio otprilike 2,7 milijardi dolara, imao visoku svijest o krivnji. Savezni sudac je 2016. naplatio kompaniji kaznu od 40 milijuna dolara, najveću kaznu te vrste u povijesti nautike.
