Uz svaki automobil (ukupno je u RH 2,331.034 vozila, odnosno 1,795.465 osobnih automobila) trebalo bi biti pridruženo i obvezno autoosiguranje. Osiguranje od odgovornosti za upotrebu motornih vozila je u 2021. godini, u strukturi premijskog prihoda društava za osiguranje u Republici Hrvatskoj, imalo najveći udio od 25,3 posto, što je više nego u 2020. godini, kad su obvezna automobilska osiguranja imala udio od 24,8 posto. Slijede životna osiguranja s 20,2 posto udjela, dok su na trećemu mjestu kasko osiguranja cestovnih vozila s udjelom od 12 posto. Osiguranje od odgovornosti za upotrebu motornih vozila imalo je zaračunatu bruto premiju od 2.957,671.436 kuna, što je rast od 13,9 posto u odnosu na 2020. godinu.
Nisu svi vlasnici vozila zadovoljni obveznim automobilskim osiguranjem te u Hrvatski ured za osiguranje (HUO) šalju žalbe kako bi se riješili sporovi između osiguranika ugovaratelja osiguranja i društva za osiguranje. Hrvatskom uredu za osiguranje, temeljem zakonskih ovlasti (čl. 353 Zakona o osiguranu), dodijeljeni su, između ostalog, i poslovi izvansudskog rješavanja sporova između osiguranika ugovaratelja osiguranja i društva za osiguranje, odnosno ponuditelja usluga osiguranja, čime su obuhvaćeni i distributeri u osiguranju. Moguće je i izvansudsko rješavanje sporova pa pred Hrvatskim uredom za osiguranje djeluje Pravobraniteljstvo na području za osiguranja kao neovisno tijelo i Centar za mirenje.
Temeljna zadaća Pravobraniteljstva je utvrđivanje kršenja Kodeksa poslovne osiguravateljne i reosiguravateljne etike, saznajemo od Lorisa Belanića, pravobranitelja na području osiguranja, angažiranog od strane HUO-a. Preciznije rečeno, pravobranitelj isključivo provjerava je li postupanje društva za osiguranje u skladu s navedenim Kodeksom. Dakle, pravobranitelj nije ovlašten za odlučivanje u imovinsko-pravnom sporu između podnositelja žalbe i društva za osiguranje, a osobito ne može ocjenjivati osnovanost nekog odštetnog zahtjeva i/ili njegovu visinu. Treba imati na umu i kako pravobranitelj nije nadležan ocjenjivati predstavlja li kršenje Kodeksa povredu prava iz imovinsko-pravih odnosa (što uključuje i pitanje odštetnih zahtjeva) između stranke i društva za osiguranje te ne provodi mirenje stranaka. Ako je potrebno mirenje, pravobranitelj upućuje stranke da svoj imovinsko-pravni spor u pokušaju njegova rješavanja iznesu pred Centrom za mirenje uvijek kad se takvo pitanje pojavi u postupku pred Pravobraniteljstvom. Centar za mirenje je ovlašten za izvansudsko rješavanje imovinsko-pravnih sporova s društvima za osiguranje.
Želite li uputiti žalbu, posjetite mrežne stranice Hrvatskog ureda za osiguranje (www.huo.hr) te u izborniku zaštita potrošača pronađite obrazac žalbe s uputama za njezino ispunjavanje. To će pomoći strankama u sastavljanju kvalitetnijih i s dokazima potkrijepljenih podnesaka koji se upućuju Pravobraniteljstvu.
Pravobraniteljstvo zaprima dvije vrste obraćanja stranaka. Upitima stranke postavljaju pitanja načelne naravi poput kojim je propisima uređeno osiguranje od automobilske odgovornosti ili primjerice koliko iznose rokovi za obradu odštetnog zahtjeva. Moguće je postaviti pitanja koja se odnose na mogućnost izvansudskog rješavanja sporova s društvima za osiguranje, to jest upućivanje stranaka da ponajprije pokušaju riješiti sporove u izravnoj komunikaciji s društvima za osiguranje upućivanjem pritužbi ili prigovora. Na isti način se postavljaju i pitanja koja se odnose na rješavanje odštetnih i imovinskopravnih zahtjeva prema društvima za osiguranje. Bitno je da se upit Pravobraniteljstvu pošalje u pisanom obliku e-mailom ili poštom. Informacije se mogu dobiti i telefonskim pozivima na potrošački telefon broj 091/496-0212. Od Lorisa Belanića saznajemo kako u prosjeku godišnje Pravobraniteljstvo zaprimi 200-tinjak pisanih upita i 50-ak telefonskih upita. Prosječno vrijeme odgovora Pravobraniteljstva na pisane upite je tri dana.
S druge strane, žalbe Pravobraniteljstvu na području osiguranja predstavljaju kompleksnije obraćanje stranke u odnosu na upit se te žalbom inicira izvansudski postupak pred Pravobraniteljstvom u kojem se odlučuje je li društvo za osiguranje prekršilo Kodeks poslovne osiguravateljne i reosiguravateljne etike, a sukladno tvrdnjama koje je navela stranka u žalbi (podnositelj žalbe).
Belanić kao razloge koje stranke iznose u žalbama, a vezano za osiguranje od automobilske odgovornosti, izdvaja neadekvatnu komunikaciju društva za osiguranje sa strankama, nedovoljnu razinu kvalitete utemeljenosti odgovora na odštetni zahtjev, odnosno prigovora/pritužbu. To se odnosi i na necjelovito odgovaranje na pritužbe (prigovore) stranaka, izostanak pravne pouke u konačnoj odluci društva za osiguranje o mehanizmu izvansudskog rješavanja sporova i izostanak rješavanja odštetnog zahtjeva u propisanim rokovima.
Kad pravobranitelj zaprimi žalbu, istu dostavlja u roku od nekoliko dana (potrebno je stanovito vrijeme za provjeru sadržava li žalba potrebne elemente da se po njoj može postupati) društvu za osiguranje na očitovanje. Društvo za osiguranje ima rok od 15 dana da dostavi očitovanje. Po zaprimljenom očitovanju, u roku od 15 dana, a koji je u stvarnosti i kraći te u prosjeku iznosi 10-ak dana, pravobranitelj je dužan donijeti odluku povodom podnesene žalbe. Moguće su dvije odluke – da je društvo za osiguranje u svojem postupanju prekršilo Kodeks, odnosno da društvo za osiguranje u svojem postupanju nije prekršilo Kodeks. Ako je prekršilo, društvo za osiguranje treba ukloniti ili ublažiti povrede stranke, pri čemu Pravobraniteljstvo predlaže određene mjere. Nakon toga društvo za osiguranje ima obvezu izvijestiti Pravobraniteljstvo o poduzetim odgovarajućim mjerama u roku koji mu odredilo Pravobraniteljstvo, što obično traje 15 dana. Ako društvo za osiguranje ne postupi prema preporukama i predloženim mjerama, Pravobraniteljstvo o tome obavještava nadzorno tijelo (HANFA) jer ono nema ovlasti provedbe samostalnog nadzora nad radom i poslovanjem društva za osiguranje. Ističemo kako protiv odluke Pravobraniteljstva nije predviđena mogućnost podnošenja pravnih lijekova, ali ona ne predstavlja procesnu ni bilo kakvu drugu zapreku za pokretanje bilo kojeg sudskog ili izvansudskog postupka radi rješavanja spora između podnositelja žalbe i društva za osiguranje.
Ako osiguranik nije zadovoljan odlukom Pravobraniteljstva, on nije prekludiran, odnosno spriječen u svojim pravima u drugim pravnim postupcima koje može provesti pred nadležnim tijelima. Preporuka je da se stranka za svoje imovinsko-pravne sporove s društvima za osiguranje proba dogovoriti pred Centrom za mirenje pri HUO-u. Ono što je pozitivno za osiguranika je da je postupak pred Pravobraniteljstvom besplatan, ali podnositelj žalbe i društvo za osiguranje snose svaki svoje troškove, uključujući troškove svojih punomoćnika i zastupnika. Između 20 i 25 posto uloženih žalbi koje se godišnje podnesu otpada na žalbe vezano za postupanje u osiguranju od automobilske odgovornosti, što je u apsolutnim brojevima nizak broj žalbi u odnosu na ukupnost polica osiguranja od automobilske odgovornosti koje se ugovaraju na godišnjoj razini u Hrvatskoj.
