Kažu da je sve počelo 1937. godine kada je kralj Zog kao dar za vjenčanje dobio Mercedes 770k. To je popričino impresioniralo građanstvo. Nakon Drugog svjetskog rata došao je komunizam, a Albanija je bila jedna od najizoliranijih država na svijetu. To, međutim, nije sprečavalo vođu Envera Hoxu da si, na primjer, uveze jedan Mercedes 600. Niži dužnosnici također su njegovali naklonost njemačkoj marki. Narodu, koji je bio odsječen od svijeta Mercedes se činio poput znantvene fantastike.
Kada 1991. se komunistički poredak raspao tržište automobila se liberaliziralo, a Albanci su razmišljali što bi im najbolje odgovaralo. Ceste su im bile loše pa su tražili kvalitetne automobile, a samo jedna marka se nametala. Mercedes, naravno. Krenuo je uvoz iz Italije i drugih europskih država. Fascinacija njemačkom markom je potrajala sve do danas pa se pretpostavlja da je, recimo, u Tirani, od svih automobila na cesti čak 40 posto Mercedesa svih godišta. Najviše je onih starih, od 15 do 20 godina, ali ima i novih jer, kao što znate, tranzicija je prema nekima bila blagonaklonija… Mercedes je lako servisirati, rezervni dijelovi dostupni su za sva godišta, a cijene su pristupačne.
Za kraj, jedna šala:
Nijemac, Talijan i Albanac nađu se u raju. Pitaju jedni druge kako su umrli.
Nijemac odgovara: Imao sam nesreću sa svojim Porscheom.
Talijan odgovara: Maseratijem sam se zabio u zid.
Albanac kaže: Kupio sam Mercedes i nisam si više mogao priuštiti hranu.
