Automobil je opasna stvar, pješaci su ugroženi u prometu! Takvih stajališta svima puna usta! Vozači ne podnose pješake koji im skaču pod kotače. Pješacima je zlo od vozača koji ne obraćaju pažnju na njih, koji parkiraju po nogostupu, od kojih u naravi „živjeti ni hodati ne mogu“. Evidentno je riječ o dvije grupe sudionika u prometu koje se baš ne podnose najbolje ali život je okrutan, moraju se trpjeti, druge im nema.
Pješački prijelaz, zebra! Ona, mala, uska, sigurnosna zona za pješake putem koje im se pruža mogućnost da koliko toliko sigurno prebrode, prijeđu s jedne na drugu stranu prometnice! Zakon, pješacima omiljenu zebru naziva »obilježenim pješačkim prijelazom«. Kada se ugleda zebra, vozači mogu očekivati pješake, a pješaci se mogu nadati sigurnom prijelazu! Očekivanja i nadanja! Malo je apstraktno zar ne? No vrlo je realna i svakodnevno prisutna situacija u kojoj vozači posve ignoriraju činjenicu postojanja pješačkog prijelaza. Uostalom kao i ona kad se pješaci jednostavno sunovrate na zebru! Jednostavno istrče na pješački prijelaz, doslovno očekujući da se vozila ukopaju pred istim!
Postoje pravila u pogledu pješačkog prijelaza kako za vozače, tako i za pješake. Sve fino propisano u zakonu, no tko bi to čitao, tko bi se toga baš doslovno pridržavao. Ono što vozače svakako zanima, budući se zaista pješaci znaju „stvoriti“ ni od kuda na pješačkom prijelazu, imaju li oni kao vozači opasne stvari tj. automobila ikakve ili nikakve šanse ukoliko „udare“ pješaka na pješačkom prijelazu! Možda je istrčao, možda ga nisu vidjeli, možda pješak ništa nije gledao. Možda! No je li obilježeni pješački prijelaz nužno prostor na kojem pješaci mogu „što hoće, kada hoće i koliko hoće“, a vozači vozila su krivi samom činjenicom da se eto nesreća dogodila na pješačkom prijelazu u srazu s pješakom? Većina vozača će odmah potpisati kapitulaciju! Baciti oružje, predati se, slegnuti nemoćno ramenima. Nema mi pomoći! Osobito ukoliko je pješak zadobio tjelesne ozljede ili je možda nastupila njegova smrt. Oborio si pješaka na pješačkom, to ti je gotova stvar! Piši kući, propalo! Pomirenje s ishodom neželjenim! Kazna će biti, pitanje je samo kakva i kolika! U pravilu se mogu čuti samo takve riječi kvazi ohrabrenja. Obrana? Vrijedi li išta reći da ga niste uočili, niste ga mogli uočiti, npr. samo je istrčao na zebru iz obližnjeg grmlja! Tko bi se tome nadao? Tko bi mogao na vrijeme stati i propustiti ga?
Nema automatizma u pravu! Zapamtite, moraju se utvrditi činjenice, moraju postojati neki dokazi, mora se utvrditi uzročno posljedična veza. Što je uzrok, što je posljedica. Postoje li olakotne okolnosti, ima li doprinosa druge strane nastaloj prometnoj nesreći ili je isključivo odgovorna, kriva samo jedna? Sto pitanja, a vas zanima odgovor samo na jedno, jeste li krivi, jeste li odgovorni a sukladno tome i kakva će biti kazna.
Nema dvojbi, postoje posebno ranjive skupine pješaka na koje vozač mora posebno paziti. Na dijelu ceste po kojem se kreću djeca, osobe s invaliditetom, starije i nemoćne osobe ili su postavljeni prometni znakovi o sudjelovanju tih osoba u prometu, vozač je dužan voziti s osobitim oprezom, takvom brzinom da vozilo može pravodobno zaustaviti u slučaju potrebe.
Pored toga propisano je obveza vozača da se pješačkom prijelazu približava sigurnosnom brzinom tako da ne ugrožava pješake, odnosno tako da može zaustaviti svoje vozilo da bi propustio pješake koji su već stupili na pješački prijelaz. Ako su pješaci djeca, stare i iznemogle osobe, slijepe osobe ili druge osobe s invaliditetom, vozač je dužan zaustaviti vozilo i propustiti ih i kad tek stupaju na pješački prijelaz. Odlično! Ima li pješak kakvih obveza prije nego li zakorači na pješački prijelaz? Naravno, gledati! Na obilježenome pješačkom prijelazu na kojem se prometom ne upravlja prometnim svjetlima ni znacima što ih daje ovlaštena osoba, pješak je dužan prije stupanja na pješački prijelaz obratiti pažnju na udaljenost i brzinu vozila koja mu se približavaju. Dakle, ima i on obaveza! Obratiti pažnju! Što ako uopće ne obraća pažnju? Nije da svaki pješak pomno mjerka i procjenjuje brzinu i udaljenost vozila prije nego zakorači na tu „zebrastu sigurnosnu zonu“. Tu se otvara manevarski prostor za obranu vozača i njegov uspjeh u sudskom postupku.
Vozač tvrdi da mu se pješak samo stvorio pred vozilom. Pješak tvrdi da je pomno gledao promet i ocijenio da sigurno može prijeći. No do prometne nesreće i naleta vozila na pješaka je ipak došlo? Što sad? Svjedoci? Naravno! Prometni vještak? Naravno. Međutim, treba se dosjetiti jadu i koristiti tehnologiju kad je već imamo. Snimke nadzornih kamera postaju iznimno korisne u posljednje vrijeme! Ako laže koza, ne laže rog! Ukoliko snimka pokazuje eksplicitno da se netko teško ogriješio o svoju obvezu koja se ticala „zebre“, teško da joj sud neće povjerovati!
Vidljivo je iz presude Županijskog suda u Osijeku Kž-533/2022-4 od 12. 1. 2023. kako je snimka video nadzorne kamere iz vozila kojim je kritične zgode upravljala vozačica koja je na pješačkom prijelazu udarila pješaka, odigrala ključnu i presudnu ulogu u donošenju oslobađajuće presude za vozačicu. Oslobađajuće! Neovisno o činjenici što je udarila pješaka baš na pješačkom prijelazu. Neovisno o činjenici što je pješak pri tome zadobio tjelesne ozljede.
Ozlijeđeni pješak u kaznenom postupku iskazao je kako je prije stupanja na pješački prijelaz stao, pogledao lijevo i desno po prometnici i da nije uočio dolazak vozila niti iz jednog smjera a onda da je “normalnim” hodom započeo prelaziti preko pješačkog prijelaza kada je udaren vozilom uslijed čega je pao na kolnik. Okrivljena vozačica imala je „posve drugu priču“! Dijametralno suprotno! Navela je da je pješak iznenada i bez zaustavljanja stupio na pješački prijelaz, bez da je provjeravao stanje prometa na cesti, u trenutku kada je od pješačkog prijelaza bila udaljena 7-8 metara, pa je unatoč poduzetom kočenju došlo do naleta vozila na pješaka! Riječ protiv riječi! Kome vjerovati. No, kamera i vještak odnijeli su prevagu. Navodi okrivljene vozačice potvrđeni su i snimkom video nadzorne kamere iz vozila kojim je kritične zgode upravljala!
Sud je konstatirao kako vozačica nije mogla u konkretnoj situaciji uočiti pješaka dok on nije iznenada i bez zaustavljanja stupio na pješački prijelaz, bez da se kao odrasla osoba uvjeri kakva je prometna situacija. Inače bi mogao uočiti da se u blizini, na udaljenosti od oko 7-8 metara od pješačkog prijelaza kreće vozilo prema pješačkom prijelazu kojim upravlja okrivljena vozačica. Sud je iznio stav kako ona nije mogla predvidjeti i očekivati da bi kakva odrasla osoba kao što je konkretni pješak iznenada stupila na pješački prijelaz bez provjere prometne situacije. Kako prije tog stupanja na pješački prijelaz optuženica nije mogla niti uočiti nailazak pješaka oštećenika, tada toj okolnosti nije bila dužna niti prilagoditi brzinu kretanja svog vozila, reče sud!
Snimke kamera, evidentno su spasonosne u takvim situacijama, kada jedna strana evidentno ne zbori istinu. Kada su priče oprečne! Ne daje tek samo postojanje pješačkog prijelaza pješacima apsolutno pravo da zakorače i prijeđu, od njih se također očekuju provjere.
Neovisno o tome, imajte kao vozač na umu da pješaci vrlo često pješački prijelaz smatraju zonom apsolutne sigurnosti i osobnog prostora na kojem im vozači bezuvjetno moraju pokloniti svakodobnu mogućnost sigurnog prolaza. Budite oprezni, uzmite u obzir te moguće pješačke zablude, jer svaki sudski postupak u kojem se nalazite na optuženičkoj klupi umara, a onaj u kojem vas se tereti za nanošenje tjelesnih ozljeda ili čak smrt drugog čovjeka, osobito.
