Mjesto predstavljanja teško da je moglo biti simboličnije. Cape Canaveral na Floridi bio je dom NASA-inog Space Shuttlea, a početkom osamdesetih niti jedno mjesto na zemlji nije bilo okrenutije prema budućnosti. U Cape Canaveralu je 20. siječnja 1983. Fiat predstavio novi mali automobil koji je trebao imati veliki značaj za budućnost marke – Fiat Uno! Ime je bilo reminiscencija na jedan od Fiata iz 1910. godine – Fiat Type 1. Bio je to najprodavaniji model u seriji od 6 koje je Fiat izredao do 1916.
Uno je trebao zamijeniti Fiat 127 koji je bio prisutan na tržištu od 1971. te Autobianchi/Lancia A112. Razvoj je krenuo 1978. u Centro Stile Fiat od strane tima na čijem čelu je bio Pier Giorgio Tronville uz superviziju Gian Paoloa Boanoa. Uz njih se svojim vizijama kroz projekt 144 u kreaciji nasljednika Lancia/Autobianchi A112 priključio Giugiaro s stilskom projekcijom gradskog automobila koja je imala intenciju modernog i prostranog kompakta s velikim osloncem na studiju Lancia Megagamma.
U siječnju 1979. je na čelo Fiata došao Vittorio Ghidella, a upravo je to bio prijelomni trenutak za budućnost budućeg modela Uno. Ghidella je ubrzo po preuzimanju kormila Fiata napravio smotru projekata unutar kuće. Tri varijante projekta 143 odbacio je kao previše konvencionalne. No projekt 144 interno nazvan Lambda ocjenio je kao Fiat budućnosti. Time je Fiat zapravo naprasno oduzeo Lanciji projekt koji je trebao iznjedriti Y10. Ghidella je time označio sada početak projekta 146 za kojeg je Giugiaro trebao osmisliti dizajn budućeg bestselera iz Torina. Giugiaro je kao polazišnu osnovu uzeo upravo Megagammu tako da je glavna karakteristika novog modela Uno bila visoki krov, kratki poklopac motora i straga odrezan poput VW Golfa.
Od Megagamme je preuzet i brisač sa jednom rukom i uvučene kvake na vratima što su bili samo neki od stilskih detalja zahvaljujući kojima je Uno imao koeficijent otpora zraka od samo 0,34. Giugiaro je uspio kompaktnim dimenzijama i oblikom dobiti mali automobil optimalne unutrašnjosti dovoljne za smještaj pet osoba te njihove prtljage. Uno je bio u ponudi sa samo dvije karoserijske izvedbe – s troja ili petora vrata, ali preklapanjem stražnje klupe dobili biste praktičan prostor kao da se radi o karavanu! Sa svojih 3644 mm dužine Uno je model 127 nadmašio za 50 mm, u širinu ga je nadmašio za 20 mm dok je u visinu Uno narastao čak 100 mm! Unatoč prostranosti, interijer Una bio je prilično avangardan i konzervativan.
Puno plastike i signalnih lampica s kontrolama raspoređenim u blokove oko kola upravljača bile su glavne karakteristike kojima je Italdesign napravio jednostavnu evoluciju kokpita iz Pande. Na kupcu je bilo još samo da izabere motor broj 45, 55 ili 70 (bile su to brojke koje su označavale raspoloživu snagu motora u KS) te razinu opreme (samo dvije raspoložive u startu prodaje). Motori su bili redom već poznati od ranije, smješteni sprijeda poprečno. Snaga se prenosila na prednje kotače preko četverostupanjskog mjenjača, a peta brzina bila je uz nadoplatu. Jedino je Uno 45 ES imao serijski petu brzinu i bolju aerodinamiku (0,33) što rezultira i za oko 12 posto manjom potrošnjom.
Koliko je bio Uno važan za Fiat govori i podatak o utrošenih oko bilijun lira. Bio je to iznos utrošen u razvoj automobila te opremanje tvornica koje će proizvoditi novi Fiat. Uno je bio jedan od prvih automobila na svijetu čija je proizvodnja u velikoj mjeri bila automatizirana. Oko 200 robota korišteno je za zavarivanje karoserije, a daljnjih 20 bilo je korišteno u lakirnici. Za Uno se veže i jedna od najinovativnijih i najučinkovitijih reklamnih kampanja talijanske auto industrije, a čiji je autor bio Giorgio Forattini. On je kroz animirane likove pingvina i slona provukao glavne atribute Una uz pojmove „sciccosa” (šmekerski), „comodosa“ (udoban), „risparmiosa“ (štedljiv) i „scottosa“ (ljepuškast), a privlačeći pažnju u tolikoj mjeri da će iste ući u kolokvijalni jezik Talijana.
Prva od niza nagrada za Uno slijedi ubrzo nakon dolaska na tržište dodjeljenom mu titulom europskog automobila godine 1984. Bio je to četvrti u nizu Fiata koji su se izredali na europskom automobilskom tronu u dva desetljeća rada europskog žirija! Drugi važan moment je i uvođenje dizel motora u Uno, gdje je Fiat ponovno bio predvodnik. Mali dizelaš je transplatiran iz modela 127 Diesel, a iz obujma 1300 ccm davao je solidnih 45 KS.
Krajem 1983. Uno je eksperimentalno opremljen automatskim kontinuiranim varijabilnim mjenjačem (CVT) razvijen sa nizozemskom tvrtkom Van Doorn. Uno Selecta bio je također pionir u svom segmentu po tom pitanju. Još značajnija inovacija u modelu Uno predstavljena je u lipnju 1985. kao Uno 45 Fire. Fire motor (Fully Integrated Robotised Engine) bila je potpuno nova i inovativna generacija OHC agregata koju je Fiat ponudio na tržištu, a na automatiziranoj proizvodnoj liniji su je u potpunosti sastavljali roboti. Motor je stoga bio sastavljen od samo 273 dijela uz masu od svega 69 kg, što je bilo za gotovo 15 posto manje od starih verzija.
Fire motor je iz 999 ccm izvlačio 45 KS, a bitno je naglasiti da je on bio osnova i za skoro uvođenje trostupanjskog katalizatora koji je uveden serijski sa verzijom Uno 75 i.e. Drugi važan moment za Uno je njegova Turbo verzija koju javnost upoznaje iste godine. „La bomba“ prozvali su na talijanskom tržištu malu jurilicu čiji je motor obujma 1300 ccm uz pomoć turbo punjača razvijao 105 KS. Ferrari je pomogao u razvoju ovog motora opremljenog elektronskim ubrizgavanjem goriva Bosch i sistemom paljenja Magneti Marelli, a Uno mase svega 850 kg je sa brzinskim maksimumom od 200 km/h postao jednim od najbržih mališana na tržištu.
Uno je već 1985. dosegnu brojku od milijun proizvedenih primjeraka uz što postaje i najprodavaniji auto svoje klase na europskom tržištu. Dva milijuna proizvedenih primjeraka Uno bilježi već godinu kasnije kada dolazi i jači 1,7 litarski atmosferski dizelaš sa 60 KS.
U Brazilu je Uno bio iznimno popularan tako da je na tamošnjem tržištu nastala na njegovoj bazi limunzina pod nazivom Duna te karavan Duna Weekend. Napravljen je i mali dostavni Fiat Fiorino kako bi se pokrio i segment lakih komercijalnih gradskih vozila. Oko četiri milijuna kupaca je do 1989. prepoznala Uno kao idealan gradski automobil.
Bilo je to vrijeme i za uvođenje na tržište druge generacije koja je bila prepoznatljiva po većim branicima, masci hladnjaka identičnoj modelu Tipo, strmijem poklopcu motora, užim i širim prednjim svjetlima te u potpunosti novom poklopcu prtljažnika i stražnjoj signalizaciji. Sve je to imao efekta i na smanjenje koeficijenta otpora zraka koji sada iznosi 0,30. Uno dobiva i novi moderniji interijer te sjedišta, a i popis opreme znatno je proširen. Uz bazni Fire motor sa 45 KS u ponudi su i ostali ranije poznati te im je uglavnom povećana snaga. Uno Turbo i.e. i dalje je top model s tim da mu je snaga narasla na 116 KS, a Fiat je napravio i posebnu ediciju za izvoz s dodatnom oznakom Racing koja se isticala prije svega vizualnom atraktivnošću.
Do kraja proizvodnje Fiat je Uno nadograđivao s više specijalnih izdanja. Amica, Crazy, Verde, Pink, Primavera, Top Class, Suite, Formula, Sting, Pop, Estivale ili Rap bili su dio te kolekcije koje su se uzdvajale prije svega specifičnim interijerom ili eksterijerom. U rujnu 1993. predstavljen je Punto kao dostojan nasljednik Una, a čija je proizvodnja u Italiji prekinuta 1995. Uno je imao i bogatu internacionalnu karijeru. Tako je u Brazilu bio u proizvodnji između 1984. i 2012., u bivšoj Jugoslaviji ga je Zastava radila između 1989. i 1994.
Potom, 1990. je proizvodnja započela u Južnoj Africi gdje traje do 2005. Uno je bio popularan na Filipinima, zatim u Maroku gdje su ga radili između 1994. i 2003. Od 1994. poznat je i Tofas Fiat Uno koji se radio do 2001. Bio je u produkciji i u Poljskoj od 1995. do 2002., zatim je godinu kasnije krenula proizvodnja i u Indiji koja je trajala do 2004., a radili su ga i u susjednom Pakistanu između 2001 i 2004. Kompaktni mališan u europskoj produkciji zabilježio je 6.032.911 proizvedenih primjeraka, a od preko 9 milijuna ukupno proizvedenih primjeraka širom svijeta. Zahvaljujući prodajnom uspjehu modela Uno i liderstvu Vittoria Ghidelle, Fiat Auto postao je prvi europski proizvođač automobila koji se uspio uključiti među prvih pet na svjetskoj top listi!
