Druga generacija BMW-a serije 3 te 1982. bila je rasadnik inovacija u kompaktnoj klasi. Prethodnik je nadmašen dvostruko većom prodajom zahvaljujući optimiziranoj aerodinamici, izrazitoj kvaliteti proizvodnje, većoj snazi štedljivijih motora i s više karoserijskih verzija, većoj udobnosti i sigurnosti te nizu opcija individualizacije opreme…
Ponekad vam je i trojka dovoljna da budete broj jedan! Upravo taj slučaj dogodio se BMW-u s legendarnom „kockicom“ – Serijom 3 druge generacije kodne oznake E30. Agilni Bavarac postao je nadinamičniji automobil srednje klase s nizom opcija koje do tada nisu bile prisutne u tom tržišnom segmentu. Kockica dolazi na tržište 1982. nakon šestogodišnjeg razvoja i gotovo dvije milijarde utrošenih DEM. Dolazak je gotovo istovremen sa najvećim konkurentom iz Stuttgarta – Mercedesovim modelom 190 (linija W 201).
U tom duelu srednje klase, BMW je uspio ponuditi jače šestcilindarske benzinske motore i dizelaše, te veći broj karoserijskih izvedbi. Ta progresivnost rezultira i 20 posto većom prodajom u istom vremenskom periodu. Paul Bracq bio je autor dizajna prve generacije, a zadane smjernice poštovao je sada i Claus Luthe pri dizajnu druge generacije trojke. Kompaktan, sportski i elegantan – opisao je Luthe rezultat svoga rada. Novi dizajn optimizirao je aerodinamiku (zahvaljujući testovima u zračnom tunelu otpor zraka je smanjen za 15 posto), donosi više mjesta i udobnosti za putnike. Kockica je svojedobno nudila čak šest karoserijskih izvedbi uz deset raspoloživih motora!
Nova Serija 3 bila je kraća za 30 mm, ali je interijer zato dobio 40 mm više prostora djelom zahvaljujući gotovo neprimjetno povišenijoj i aerodinamičnijoj karoseriji. Zahvaljujući optimizaciji i novoj strukturnoj formi karoserije omogućeno je da se debljina lima smanji za 13 posto, a sve to bez posljedica za pasivnu sigurnost, uz uštedu od četrdesetak kilograma.
Bez obzira na vrstu ugrađenog motora sada su svi automobili sprijeda imali po par glavnih svjetala. Motori su unaprijeđeni ostavši dalje jednako kvalitetni i potentni, a već bazni 316 sa 90 KS i rasplinjačem postizao je bez problema brzinu od 175 km/h. Model 318i sa mehaničkim ubrizgavanjem goriva (K-Jetronic) raspolagao je već sa 105 KS. Šestak 320i uz podršku L-Jetronica davao je 125 KS, a 323i još respektabilnijih 139 KS dovoljnih za 202 km/h uz prosječnih 8,9 l benzina za 100 km. Treba naglasiti da se BMW „kockica“ od samog početka vozačima nudila sa petstupanjskim mjenjačem – prvo uz doplatu, a od 1986. i serijski. Već nakon prve proizvodne godine prodan je 233.781 primjerak nove tgeneracije. Pravo iznenađenje dolazi u jesen 1983. kada trojka konačno ispunjava i obiteljske potrebe predstavljanjem prve limunzine s četvora vrata.
Novost na tržištu kod trojke je 1985. model 324d s implantiranim prvim atmosferskim dizelašem u tu klasu koji raspolaže sa 86 KS. Ovaj šestak podrijetlom je bio iz 524d i bio je temeljac za jednako uspješan suživot dizel agregata i serije 3. Dvije godine kasnije dolazi i prva turbo dizel „kockica“ 324 td sa posebnim elektronskim sustavom nadzora DDE (Digitale Diesel Elektronik).
Ulogu top modela druge generacije Serije 3 (izuzevši najjači M3) preuzeo je 1985. predstavljeni 325i. Šestcilindarski benzinski motor sa 171 KS imao je maksimalni brzinski doseg od 217 km/h. Bio je to potpuno novi motor koji je zamijenio verziju 323i, gdje je novitet dobio novu radilicu, veći promjer cilindra, veće ventile s dvostrukim oprugama i Bosch Motronic – elektronsko upravljanje paljenjem motora i direktnim ubrizgavanjem.
U sklop elektronike motora bila je opcijski uključena i lambda sonda kod verzija s trostaznim katalizatorom. Model 325i imao je i tvrđe podvozje, a uz ručni na raspolaganju je bio i automatski mjenjač. Ionako čvrstu tržišnu poziciju dodatno je ojačao još 325 iX, model s stalnim pogonom na sve kotače, čime se BMW zadnji puta bavio davnih tridesetih u vojne svrhe.
Isti model je 1987. BMW opremio električnim pogonom na prednje kotače i akumulatori su se mogli puniti na kućnoj instalaciji, pa je ovo ujedno postao i prvi BMW električar testiran u svakodnevnom prometu.
Najbrže slovo na svijetu! Ovaj slogan kod ljubitelja BMW-a značio je samo jedno – M model! Upravo sa E30 nastaje prvi M model u povijesti bavarske kompaktne limunzine predstavljen javnosti 1985. Voditelji projekta bili su Paul Rosche i Horst Rech, a u razvoju ovog cestovnog bolida korištena su iskustva BMW-a u Formuli 2. Odgovarajući četverocilindarski motor sa viševentilskom tehnikom Roche je uspio napraviti za svega 14 dana, a plan je bio da ovim uratkom BMW krene u osvajanje turističke klase parirajući Mercedesovom Evo projektu nastalom na W201. BMW M3 pokazao se najtrofejnijim automobilom turističke klase u povijesti motorsporta za što je njegov motor razvijao i do 300 KS! Isto tako se očekivao i komercijalni uspjeh „civilnih“ 5000 primjeraka potrebnih za homologaciju.
Kuriozitet je bila i činjenica da je M3 bio opremljen i katalizatorom, a 2,3 litarski motor davao je respektabilnih 195 KS u cestovnoj verziji dovoljnih za 235 km/h! M3 bez katalizatora nudio je 200 KS, kao i M3 Evo 1 dok je M3 Evo II raspolagao sa 238 KS. Inicijalnih 5000 primjeraka prodano je još prije početka proizvodnje bez obzira na cijenu od 58.000 DEM, za što je bilo moguće kupiti gotovo četiri VW Golfa dvojke u osnovnoj opremi!
Atraktivnosti nije manjkalo niti kod 1986. predstavljenog kabrioleta sa četiri sjedišta u čijem razvoju je uz Baur sudjelovao i Karmann te njemački specijalist Shaer Wachter. Bio je to prvi u potpunosti tvornički kabriolet sa četiri sjedišta i platnenim krovom u cjelosti.
BMW sam nije inicijalno imao u planu ponuditi karavansku verziju Serije 3. Nije im se uklapala u marketinšku strategiju, a osim toga pravdali su to činjenicom da je i kod konkurenata ista situacija. Kabriolet, limunzina s dvoja i četvora vrata, M i 4×4 verzija uz mnoštvo motornih opcija smatrali su sasvim dovoljnim za tržišni uspjeh. Inicijativu je u kontekstu karavana preuzeo samostalno njihov djelatnik Max Reisböck. Izučeni limar otkupio je razbijeni 323i i potom u slobodno vrijeme u prijateljevoj garaži, nakon utrošenih gotovo 600 radnih sati napravio prototip budućeg karavana.
Tadašnji šef BMW-a, Eberhard v. Kuenheim, bez puno premišljanja dao je zeleno svijetlo i za novi karavan označen kao touring što je bila u travnju 1987. predstavljena posljednja karoserijska forma u ponudi „kockice“. Bio je to sportski i lijep karavan nastao na jednakom osovinskom razmaku, a koji je graničio s mogućnostima teretnog vozila, ne odričući nužno sportskog karaktera koji ste oduvijek željeli imati ispod poklopca motora vašeg limenog ljubimca.
Ugradnja katalizatora je u seriji 3 ponuđena kao opcija 1984. uz model 318i, da bi isti bio od 1987. sastavni dio ponude cjelokupne linije E 30. Model 325e je 1985. prvi u liniji E 30 koji je isporučivan isključivo s ugrađenim trostaznim katalizatorom i lambda sondom. Time je BMW upravo sa serijom 3 imao najširu ponudu modela sa ugrađenim katalizatorom na tržištu u tom segmentu. U šestcilindarske BMW 325e (od 1985.) i BMW 325i (od 1985.) ugrađeni su moderni sustavi upravljanja motorom poznati pod nazivom DME – Digitale Motorelektronik koji su optimizirali ubrizgavanje goriva i smjesu te paljenje motora. Specifičnost druge generacije serije 3 je ugradnja integriranog elektronskog informacijskog sistema koji je objedinjavao funkcije pokazivača servisnog intervala, elektronskog tahometra, pokazivača potrošnje goriva (tzv. Energie Control), putnog računala i Aktive Check Control II, a ne treba zaboraviti i po prvi puta ugrađeni ABS.
Nakon minornog prvog kozmetičkog dotjerivanja u rujnu 1985., u rujnu 1987. „kockica“ je značajnije optički dotjerana na način da su ugrađeni novi plastični branici koji su podnosili bez deformacija udare do 4 km/h (kabriolet i M3 zadržavaju stare branike). Dodana su elipsoidna prednja svjetla s optikom objektiva, a straga su svjetla povećana.
Premda je u siječnju 1991. predstavljena treća generacija Serije 3 (E 36), Touring i kabriolet E30 ostali su u proizvodnji još do proljeća 1994. godine. S odlaskom druge generacije BMW je trajno zaključio i proizvodnju limunzine s dvoja vrata. Kompletna linija BMW E 30 proizvodila se u periodu između 1982 i 1994. godine, s time da je limunzinska verzija stopirana još 1990., a posljednji touring proizveden je u proljeće 1994. U tom periodu trojka Serije E30 producirana je u ukupno 2.339.251 primjeraka što ga čini najuspješnijim modelom marke do tada. Od toga je touring verzija producirana u 228.651, a kabriolet u 143.425 primjeraka. Najcjenjeniji kolekcionarski primjerci nose oznaku M i njih je u dvovratnoj verziji producirano 17.970 primjeraka, dok je kabrioleta nastalo svega 786 primjeraka.
