Dužnost je vozača da obrati pozornost na ostale sudionike u prometu i uvjeri se da radnju uključivanja u promet na cestu s prednošću prolaska može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu. Znači li to da ćete beziznimno biti krivi ako do prometne nesreće dođe prilikom vašeg uključivanja sa sporedne na ulicu s prednošću prolaska? Nema u pravu automatizma. Za dobre šanse u postupku od ključnog je značenja imati vještački nalaz i mišljenje u svoju korist!
Prometna nesreća, može biti kriv samo jedan vozač, a moguće je da je do prometne nesreće došlo jer su svi vozači sudionici prometne nesreće prekršili pokoji prometni propis. Jedan vozač vozi neprilagođenom i nedopuštenom brzinom od 90 km/h iako je na tom dijelu kolnika propisana niža, bez vozačkog ispita s upaljenim dugim svjetlima i zaštitne kacige. Riječ je o motociklisti, dakako. Drugi koji se uključuje na cestu s prednošću prolaza ne propušta ga iako je to bio dužan učiniti s obzirom na postojanje prometnog znaka koji označava cestu s prednošću prolaska i eto sraza koji za posljedicu ima smrtno stradalog motociklistu. Županijski sud u Bjelovaru u opisanom slučaju u presudi Kž-294/2021-8 od 29. lipnja 2022. potvrđuje prvostupanjsku presudu kojom je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine vozaču koji je prekršio u opisanom slučaju zakonsku odredbu prema kojoj je dužan propustiti sva vozila koja se kreću cestom s prednošću prolaska. Konstatira sud pri tome kako je neosporno da se stradali motociklist kretao nedopuštenom i neprilagođenom brzinom kao i da je izostala njegova pravodobna reakcija radi izbjegavanja nesreće ali ta nepropisnost ne može isključiti kaznenu odgovornost drugog vozača, okrivljenika za nepropisno ulaženje u raskrižje, već se može jedino raditi o okolnosti od značaja za kažnjavanje. Sud nadodaje kako načelo povjerenja da bi se optuženik, vozač osobnog vozila pouzdao u činjenicu da motociklist vozi dopuštenom brzinom, poštujući sve prometne propise vrijedi samo za sudionika u prometu koji postupa propisno. Optuženik je kako kaže sud postupao i suprotno pravilu iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama koje propisuje dužnost vozača da obrati pozornost na ostale sudionike u prometu i uvjeri se da radnju uključivanja u promet na cestu s prednošću prolaska može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu.
Znači li to da ćete beziznimno biti krivi ako do prometne nesreće dođe prilikom vašeg uključivanja sa sporedne na ulicu s prednošću prolaska? Situacija u kojoj odmah dižete ruke od obrane, jer vas ništa osim osuđujuće presude ne može snaći, neovisno o ponašanju drugog sudionika prometne nesreće? Ne, ne mora biti. Nema u pravu automatizma.
Općinski prekršajni sud u Zagrebu u predmetu Pp 74-13380/2022 od 24. 10. 2022. godine odlučivao je u predmetu u kojem se okrivljenici stavljalo na teret da se ogriješila o tu zakonsku odredbu koja propisuje da je vozač koji ulazi vozilom na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska dužan propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom! Došlo je do prometne nesreće u kojoj su okrivljenica i dijete koje je prevozila u svom vozilu zadobili tjelesne ozljede. Na teret joj se stavljalo i da je počinila prekršaj koji predviđa kaznu za vozača koji u vozilu prevozi na stražnjem sjedalu dijete više od 135 centimetara, a koje nije bilo vezano sigurnosnim pojasom.
Okrivljenica je izjavila da se ne smatra krivom. Iznijela je tvrdnju da je vidjela vozilo koje se kretalo cestom s prednošću prolaska i s kojim se sudarila. No ona je procijenila kako će se s obzirom na njegovu udaljenost moći uključiti u promet prije njegova dolaska. Rekli biste na prvu, da je kriva kao jedan puta jedan! Kriva procjena? No tu je stajalište vještaka odigralo ključnu ulogu za oslobađajuću presudu. Vještak je naveo da se okrivljenica uključivala na cestu s prednošću prolaska. a onda je tom ulicom naišao drugi vozač koji se kretao brzinom od najmanje 99 km/h, vrlo vjerojatno i više, pod utjecajem alkohola. Dakle, vozač koji je vozio svoj automobil obijesnom vožnjom, i to dvostruko većom brzinom od dopuštenih 40 km/h reguliranih prometnim znakom, upravo zbog toga što se radi o opasnom i slabo preglednom raskrižju. Vještak je iskazao kako upravo zbog obijesne vožnje drugog sudionika okrivljena nije mogla pretpostaviti da će se s njezine lijeve strane u noći, po oblačnom vremenu, pojaviti automobil koji se kreće tolikom brzinom niti je kao prosječan vozač mogla procijeniti njegovu brzinu. Istaknuto je kako u prometu vlada načelo povjerenja i vozač ne može očekivati da će na mjestu gdje je dopuštena brzina do najviše 40 km/h u dobrim uvjetima vožnje, po mraku i oblačnom vremenu se netko kretati brzinom od više od 99 km/h. Očito je vještak stava kako je vozač dužan u prometu očekivati svašta i svakog, ali ne i vožnju koja ima kategoriju obijesne. Imajući u vidu takav nalazi i mišljenje vještaka te obranu okrivljenice da se ne smatra krivom, sudac je smatrao da nema dokaza da je počinila prekršaj za koji se je tereti. Sudac se pozvao na odredbu Prekršajnog zakona koja propisuje donošenje oslobađajuće presude ako nije dokazano da je okrivljenik počinio djelo za koje se optužuje.
