Ipak se okreće – ovaj usklik ushićenja pripisuje se Galileu koji je navodno pred inkvizicijom 1633. tvrdoglavo potvrdio svoje mišljenje da se Zemlja okreće oko Sunca. Matematičar, fizičar i astronom nije odustao od svoje teze niti po cijenu vlastitog života! Felix Wankel imao je velikih problema s matematikom i fizikom tako da nije niti pomišljao na tehnički fakultet. No to nije bila prepreka da s istim uzvikom ushićenja 1963. na salonu automobila u Frankfurtu javnost upozna s prvim serijskim automobilom kojeg je pogonio benzinski motor s rotirajućim klipom – Wankel motorom.
Bilo je to konačno oživotvorenje njegovog dugogodišnjeg sna! NSU Wankel Spider bio je tehnološka senzacija sajma koja je na istom mjestu zasjenila velikane poput Mercedesa 600 i Porschea 901! Wankela je ideja o klipu koji rotira umjesto da se giba pravocrtno mučila više od četiri desetljeća, a tek uz pomoć inženjera Waltera Froedea iz razvojnog odjela NSU-a inovativni motor našao i svoju praktičnu funkciju.
NSU/Wankel KKM150, prvi funkcionalni motor s rotirajućim klipom, ugrađen je u vučni čamac za skijanje na vodi. Licencu za Wankelov motor kupili su deseci tvrtki širom svijeta s ciljem proučavanja te alternative klasičnom Otto i dizelskom motoru. Milijuni DEM tantijema na račun Wankel licence sjeli su na račun zajedničke tvrtke NSU-a i Wankela, a utrka za serijskom primjenom u automobilu bila je krenula.
Karoserija za Wankel Spider zapravo je bila poznata već od ranije. NSU Sport Prinz bila je automobilska atrakcija kojom je NSU na tržištu skrenuo pozornost na marku koja je 1957. drugi puta u povijesti započela sa proizvodnjom automobila. Obični i minimalistički koncipiran Prinz je donosio respektabilnu dobit uz i motocikle. Za nešto atraktivniji proizvod NSU je pomoć potražio u Italiji. Bertoneova Alfa Romeo Giulietta bila je idealna mjera onog što je tvrtka tražila za podizanje renomea. Bertone dobiva zadatak da na bazi Prinza koncipira kupe koji će u Neckarsulmu proizvoditi.
Bertone je zadatak prenio na šefa dizajna Franca Scaglionea koji je u lipnju 1958. predstavio ideju njemačkim poslodavcima. NSU je sa Sport Prinzom dobio karoseriju dužine preko 3,5 metara što je do tada bilo za njih nezamislivo. NSU-ovi tehničari zadovoljno su promatrali simpatične i dopadljive linije na podvozju običnog Prinza. Jedino je kućni dizajner Claus Luthe mrmljao sebi u bradu zbog navodno previsokih linija krova, neodgovarajućem vjetrobranskom staklu itd. Zapravo nije mogao sakriti profesionalnu ljubomoru prema glasovitom Talijanu čiju su ideju odmah bez pogovora prihvatili.
Kompletna pogonska mehanika jednostavno je preseljena od Prinza II. Mali coupe službeno se vodio kao 2+2, no stražnja klupa formalno je bila dovoljna tek za djecu ili prtljagu. Euforija oko Wankelova motora i želja NSU-a da se prestigne konkurencija tražila je brza i jednostavna rješenja.
Sport Prinz se pokazao kao idealan predložak na kojem je NSU napravio kabriolet i straga ugradio taj revolucionarni izum u kontekstu jednokomornog Wankelova motora sa 50 KS koji se bez problema vrtio na 6000 o/min uz iznimnu tišinu i mirnoću pri radu.
Iznenađenje je bilo veliko, ali NSU je najviše zabrinuo poreznike koji su namete određivali po obujmu motora ili po težini. Dakle za izračun se uzimao obujam od svega 498 ccm, a u drugom slučaju sa punim rezervoarom benzina Spider je težio oko 700 kg, od čega je na motor s pomoćnim agregatima i mjenjačem otpadalo oko 125 kg! Sam motor imao je dva paralelna sistema hlađenja. Iznutra se motor s rotirajućim klipom hladio uz pomoć ulja koje je ujedno služilo i za podmazivanje, dok se samo kućište motora hladilo vodom. Motor je bio ugrađen straga i uz njega je bio hladnjak ulja, dok je hladnjak vode bio smješten sprijeda u prtljažniku.
Mališan dugačak 3,58 m mogao je potegnuti bez problema do 150 km/h uz potrošnju oko 8 l/100 km. Paralelno s predstavljanjem Wankel Spidera NSU je krenuo i s razvojem većeg modela NSU RO80 čiju će karoseriju ipak potpisati Claus Luthe. Malog revolucionara na test je preuzela i redakcija Auto motor und sporta, koja je odlučila s njim prevesti 50.000 km. Već nakon 4000 km zamijenjen je motor, na 7500 km izmjenjene su brtve na klipu, što je ponovljeno i na 14000 km. Kod 37.600 prijeđenih km ponovno je ugrađen novi motor, što je srećom bio i posljednji do kraja testa.
Rezultat je bio razočaravajući, ali ništa bolje nisu prošli ni ostali kupci NSU Wankel Spidera, kojima su u servisu mogli jedino mijenjati motore. Image atraktivne karoserije doslovce je uništen s bezbroj problema koje je iskazivao motor, a kupci Spidera naposlijetku su se osjećali kao test vozači koji su za NSU strpljivo odradili pokuse kojima su djelomično ispravili nedostatke za RO80. No, unatoč tome Wankel Spider pokazao se kao odličan materijal za sudjelovanje u utrkama i relijima.
Wankel Spider je uz tvorničku podršku osvojio njemačko prvenstvo u reliju u GT klasi ispred Porschea 912, a ovaj rotirajući revolucionar pohodio je i Monte Carlo. Jednokomorni motor je za utrke bio nabrijan i do 100 KS, a vrtio se navodno čak na 9000 o/min! U sjeni slave titule svjetskog automobilskog Wankel prvijenca bila je činjenica da su prodajni rezultati bili poražavajući.
Wankel Spider je između 1963 i 1967. proizveden u svega 2386 primjeraka. Prodajnim rezultatima on je definitivno razočarao, ali bio je to tek zalog za budućnost Wankela koja je tada tek počela… NSU je Wankel avantura odvela prvotno u okrilje Audija, a da bi ga potom asimilirao Volkswagen. Mazda je kao licencni partner bila opreznija i puno uspješnija. Nakon milijuna proizvedenih automobila s Wankel motorom, Mazda je danas ostala jedini svjetski proizvođač automobila koja još uvijek vjeruje u ovu revolucionarnu ideju.
