Što kad isporuka vozila koje ste odabrali, za koje ste dali i predujam, kasni? Prvo, osnovno i temeljno, provjerite kasni li doista ili je vama svaki dan čekanja dugačak kao godina. Provjerite što ste potpisali, što piše u ugovoru, što piše u općim uvjetima poslovanja autokuće od koje očekujete isporuku vozila. Nemojte se zavaravati, većina autokuća dala si je truda da se maksimalno zaštiti jer su i oni u neobranom grožđu. Kako automobila za promptnu isporuku manjka, oni se tvrdim odredbama ugovora i općih uvjeta osiguravaju od šteta i propasti zbog zakašnjenja u isporuci. Znači li to onda da se ništa ne može učiniti? Za početak morate svoju nervozu i nestrpljivost svesti u prihvatljive okvire. Ako vam u ugovoru piše da je rok isporuke 100 dana, to što je vama već nakon 48. zlo od čekanja jer ste se nekako u dubokoj dubini duše nadali da će to ipak prije, prije proteka onih 100 koji su upisani u ugovor jer vas je netko, eto, verbalno osokolio riječima ma bit će to i prije, mi to samo tako pišemo, e tu vam pomoći nema. Ako se autokuća ne bude držala onoga što piše u papirima, tek tad vi imate zeleno svjetlo za krenuti u akciju! Ono što kupce najviše žulja i tare dok lome ruke i um u dugotrajnom čekanju na isporuku je kapara! Novac je kod isporučitelja vozila, a vi šećete pješice bez auta ili s nekim zamjenskim rješenjem sluđeni u odbrojavanju dana do isporuke.
Većina autokuća legalno i legitimno uglavi u ugovor ili svoje opće uvjete odredbu prema kojoj je prije potpisivanja kupoprodajnog ugovora ili odmah po njegovu sklapanju kupac dužan platiti kaparu u visini koja je utvrđena kupoprodajnim ugovorom. Još navedu da se račun za predujam smatra kaparom u smislu čl. 303. Zakona o obveznim odnosima. Kao da vi imate zakon pored sebe pa isti tren idete u njega zaviriti. U tom članku piše sljedeće: “Ako je u trenutku sklapanja ugovora jedna strana dala drugoj stanoviti iznos novca ili stanovitu količinu drugih zamjenjivih stvar kao znak da je ugovor sklopljen (kapara), ugovor se smatra sklopljenim kad je kapara dana ako nije što drugo ugovoreno. U slučaju ispunjenja ugovora, kapara se mora vratiti ili uračunati u ispunjenje obveze”. Još je navedeno u istom tom članku ono bitno: “Ako što drugo nije ugovoreno, strana koja je dala kaparu ne može odustati od ugovora ostavljajući kaparu drugoj strani niti to može učiniti druga strana vraćanjem dvostruke kapare”. Sto čuda, a oni se samo pozovu na zakonski članak o čijem sadržaju, vi u pravilu, blage veze nemate! Pazite, može pisati ili u ugovoru ili općim uvjetima da se kapara ugovora kao odustatnina, a sve prema čl. 307. istog tog Zakona o obveznim odnosima. U st. 2. tog članka piše da “u tom slučaju ako odustane strana koja je dala kaparu, gubi je, a ako odustane strana koja je kaparu primila, vraća je u dvostrukom iznosu”. Dakle sad vidite u čemu je štos. U ugovoru piše da su sastavni dio ugovora opći uvjeti, a u općim uvjetima se pozivaju na odredbe nekih zakona. I tako vama ništa jasno nije, dok ne počnete istraživati kako sadržaj ugovora, tako u pravilu, obiman tekst općih uvjeta, a onda još kopati po zakonima u potrazi za člancima na koje se opći uvjeti pozivaju.
Točan rok isporuke vozila sa skladišta prodavatelja također može pisati u općim uvjetima, a može pisati i u samom ugovoru. A oni znaju slijediti odredbe u općim uvjetima, koje gotovo nitko ne čita pri potpisivanju ugovora koje reguliraju što i kako u slučaju da prodavatelj kasni s isporukom. U pravilu se navodi da će ugovorne strane odrediti novi rok, koji u pravilu ne može biti vječnost, nego je limitiran nekim razumnim brojem dana, pa ako ni u naknadnom roku prodavatelj ne isporuči vozilo, kupac može odustati od ugovora i raskinuti ga, a mogu i navesti da mu prodavatelj vraća kaparu, što znači da su naveli da nemate pravo na dvostruku kaparu, nego samo povrat onoga što su dali! A vi ste kao na sve to pristali kad ste potpisali ugovor kojim pristajete i na tekst ugovora i na opće uvjete koji su njegov sastavni dio. I onda trgovci znaju staviti onu, ekstremno zaštitnu klauzulu prema kojoj: “U slučaju nastanka okolnosti ili događaja nakon sklapanja ugovora kao što su npr. elementarne nepogode, izvanredno stanje, štrajk administrativnih zatvaranja granica zemlje proizvođača ili zemalja preko kojih se odvija transport vozila, zastoja u proizvodnji ili drugih okolnosti koje privremeno onemogućavaju isporuku, a koje prodavatelj nije mogao predvidjeti, izbjeći ili otkloniti, ili se smatraju višom silom, rok isporuke vozila produljuje se za daljnjih toliko i toliko dana”. Pod to se, morate priznati, može podvesti sve i sva! Znaju nadodati i da će u slučaju da nakon proteka tog roka navedene okolnosti još budu trajale prodavatelj biti u obvezi o tome obavijestiti kupca, u kojem slučaju se prodavatelj oslobađa obveze isporuke vozila, a kapara se vraća kupcu.
Ključni zakon kod ovog pitanja je Zakon o obveznim odnosima koji uređuje pretpostavke pod kojima se ugovor može raskinuti ako druga strana ne izvršava svoje obveze, a pretpostavke se razlikuju ovisno o tome je li ispunjenje u roku bitan sastojak ugovora ili ne. Rok nije bitan sastojak ugovora samim time što je ugovoren, nego ugovorne strane moraju izričito ugovoriti, baš doslovno, da je tako ugovoreni rok bitan sastojak ugovora. Međutim, trgovci automobilima ne daju vam baš da kreirate sami ugovore, gurnu vam pripremljeni tekst, potpišite ili nemojte. Kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu. U takvom slučaju nije riječ o dispoziciji stranke niti je potrebna ikakva obavijest ili opomena.
Za razliku od ugovora kod kojih je rok bitan sastojak ugovora, kod ugovora u kojima rok nije bitan sastojak ugovora, kad dužnik, dakle autokuća u ovom slučaju ne ispuni svoju obvezu u roku, ne dolazi do raskida ugovora na temelju samog zakona, nego dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje. Vjerovnik, dakle vi kao kupac koji želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje Ako dužnik ne ispuni obvezu ni u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kad je rok bitan sastojak ugovora. Ima caka! Vjerovnik, tj. vi u tom očitovanju, u pisanoj formi, dakako, radi lakšeg dokazivanja morate jasno, određeno i nedvosmisleno navesti da se u slučaju da se ni u naknadnom roku ne ispuni obveza ugovor smatra raskinutim. Doslovno tim riječima! To su bile odredbe Zakona o obveznim odnosima po pitanju neispunjenja u roku!
