Kada je riječ o parkiranju, kaznama za parkiranje, pauku koji radi svoj posao i odnosi vozila na neželjenu destinaciju, tema nikad ne može biti iscrpljena. Gdje se smije, a gdje ne smije parkirati? Ima li mjesta gdje je čovjek siguran i zaštićen od „djelovanja pauka“? Parkiranje na propisno označeno parkirno mjesto uz plaćanje dužnog iznosa na ime parkiranja za limitirano vrijeme tijekom kojeg je dozvoljeno biti na tom parkirnom mjestu, bio bi točan odgovor kada bi propisno označenih parkirnih mjesta bilo dovoljno. Ima li pod kapom nebeskom mjesta koje nije označeno kao parkirno mjesto, a da se na njemu može parkirati vozilo i bude posve siguran da tamo pauk grabi. Čovjek mora znati odgovor na krucijalna pitanja, tako da zna što mu je činiti, a ne da je u stalnom strahu i neizvjesnosti, po sistemu možda me pauk odnese, a možda i ne! Postoji li nešto što se zove pravna sigurnost ili je taj termin puka tlapnja?!
Što kaže zakon? Definira li on gdje se sve smije parkirati/zaustaviti ili utvrđuje gdje je zabranjeno parkiranje? Vrijedi li tu logika dozvoljeno je svugdje gdje nije zabranjeno ili je nešto treće u igri. Zakon kaže da će policijski službenik ili službenik jedinice lokalne samouprave, naredbom odrediti da se vozilo premjesti na drugo mjesto ako je zaustavljeno ili parkirano na cesti na kojoj ugrožava sigurnost prometa ili ometa normalan tok prometa i kad je parkirano ili zaustavljeno na 12 pobliže navedenih mjesta. Kad je riječ o tih 12 pobliže navedenih i opisanih mjesta nije neki problem utvrditi jeste li ili niste tamo parkirali/zaustavili vozilo. No što je sa slučajem kad se teretite da ste vozilo parkirali/zaustavili na cesti na kojoj ono ugrožava sigurnost prometa ili ometa normalan tok prometa. Što se podrazumijeva pod ugrožavanjem sigurnosti prometa, odnosno ometanjem normalnog toka prometa? Ugrožavao čime i kako? Ometao?
Što sad to znači? Treba li to biti precizno navedeno, čime sam ga točno ugrožavao ili ometao? Stao sam na mjesto koje nije prometnim znakom označeno kao prostor gdje se ne smije parkirati. Pored mene može proći šleper s prikolicom, nikom ne zaklanjam vidik, pješačkog prijelaza ni pruge nema na kilometre, a o nadvožnjaku, podvožnjaku i tunelu da se i ne govori. Ne smetam nikom, a ugrožavam još manje. Ugroziti bi trebalo značiti: „dovesti koga ili što u opasan položaj, uzrokovati komu ili čemu neku nesigurnost“
Kad vas već odnese pauk i kad čovjek zbog te aktivnosti pauka mora platiti stanoviti novčani iznos trebalo bi znati i zbog čega je vozilo odneseno, zar ne? Moralo bi negdje pisati. Tako da da se točno zna zbog čega. Čini se tako logičnim, normalnim i osnovanim. Valjda onaj koji izdaje naredbu da se vozilo premjesti na drugo mjesto mora navesti točno i precizno kako je i čime to vaše vozilo ugrožavalo sigurnost prometa, odnosno ometalo normalan tok prometa.
Znate što, čini se da ne mora! Zamjena teza! Pila naopako! Čini se da vi, vi kao vlasnik vozila kojeg je odnio pauk trebate dokazati da vi niste svojim zaustavljanjem/parkiranjem ometali ni ugrožavali druge sudionike u prometu, a ne obratno! Nije dovoljno samo da tvrdite kako vi niste ni na koji način ometali/ugrožavali druge sudionike u prometu, već trebate dostaviti i dokaze na tu okolnost. To što u izdanoj naredbi za premještanje vozila ne stoji detaljan opis ni navod iz kojeg bi proizlazilo na koji je to točno način vaše vozilo ometalo ili ugrožavalo druge sudionike, e to ne mora biti od značaja za vašu obvezu da platite troškove pauka. Od kuda to, od kada to?
Općinski građanskog sud u Zagrebu u presudi Povrv-4121/2020-17 od 13. siječnja 2023. odlučivao je u predmetu koji se vodio povodom zahtjeva za plaćanjem troškova premještanje i zauzeo određena stajališta o spornim pitanjima. Nitko nije dovodio u pitanje činjenicu da je „pauk“ po naredbi prometnog redara izvršio premještanje vozila te da se u toj naredbi navelo da je ono bilo zaustavljeno/parkirano na prometnoj površini način da je ugrozilo ostale sudionike u prometu. Međutim, prvostupanjski sud istakao je da uvidom u fotografije nije mogao s pouzdanom izvjesnošću utvrditi da je vozilo bilo zaustavljeno ili parkirano na prometnoj površini na način na koji bi ugrožavalo ostale sudionike u prometu, niti da je vozilo bilo parkirano ili zaustavljeno na način opisan prema jednoj od 12 taksativno nabrojanih točaka u čl. 84. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. U naredbi prometnog redara ne stoji detaljan opis na koji je to točno način vozilo tuženice ometalo ili ugrožavalo ostale sudionike u prometu, a niti je iz priloženih fotografija moguće utvrditi da je vozilo tužene bilo nepropisno parkirano, pa čak niti na kojem točno mjestu je bilo parkirano vozilo tužene jer se na fotografijama ne vidi jasno i određeno, ikakav znak zabrane zaustavljanja i parkiranja. Stoga sud prvog stupnja zaključuje da nije ispunjena ni jedna pretpostavka određena ZSPC da bi se vozilo opravdano premjestilo. U odnosu na izdani nalog za premještaj sud utvrđuje da se radi o javnoj ispravi, koja je strogo formalna, i u nalogu moraju biti navedene sve odlučne činjenice koje su potrebne da bi se po toj javnoj ispravi postupilo, te mora biti utvrđeno činjenično stanje koje je dovelo do potrebe premještaja. Stoga konstatira da nije postojala zakonska osnova za premještaj vozila te da nalog za premještaj nije valjano izdan i ne dokazuje sve što se trebalo utvrditi prilikom premještaja vozila, pa je i premještaj po takvom nalogu nezakonit, slijedom čega je ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
Dakle, općinski sud je stava da u nalogu za premještanje mora biti utvrđeno činjenično stanje koje je dovelo do potrebe premještaja. Ako nema detaljnog opisa, ako se iz fotografija ne vidi bilo kakav znak zabrane zaustavljanja/parkiranja ako se ne navode nedopušteni slučajevi parkiranja/zaustavljanja predviđeni zakonom, nalog za premještaj je nezakonit.
Nije dokazao da je vozilo tuženice bilo zaustavljeno/parkirano na prometnoj površini, na način da bi ugrožavalo ostale sudionike u prometu zato što u izdanoj naredbi za premještanje vozila ne stoji detaljan opis na koji je to točno način vozilo ometalo ili ugrožavalo ostale sudionike u prometu,
Čini vam se da je takav pravni stav posve u redu? Onako s gledišta vozača, vlasnika vozila i nesretnika kojeg je eto neosnovano odnio pauk, logično i utemeljeno. Baš lijepo! Samo što sreća dugo ne traje, tako to biva u životu. Drugostupanjski sud bio je posve drugačijeg stajališta! Ako tvrdite da ne ometate zaustavljenim/parkiranim vozilom druge sudionike u prometu, izvolite to dokazati, teret dokazivanja je na vama.
Županijski sud u Zadru u presudi Gž-205/2023-2 od 16. svibnja 2023., navodi kako je iz fotografija koje je tužitelj priložio u spis jasno proizlazi da je vozilo tuženice navedene prigode bilo parkirano/zaustavljeno na mjestu koje je prometnim znakom obilježeno kao vježbalište za obuku vozača, slijedom čega se ne može uzeti da isto nije ometalo normalan tijek prometa ili ugrožavalo druge sudionike u prometu.
Trgovačko društvo nadležno za obavljanje poslova premještanja vozila je bilo u obvezi postupiti po izdanoj naredbi i izvršiti premještanje vozila tuženice na deponij, ne upuštajući se u osnovanost naredbe za premještanje. Sud ističe da je naredba za premještaj vozila javna isprava, jer ju je izdalo tijelo u granicama svoje nadležnosti tj. službenik jedinice lokalne samouprave u obavljanju javnog ovlaštenja koje mu je povjereno zakonom te u dokaznom smislu, dokazuje istinitost onoga što se u njoj navodi. U konkretnom slučaju upravo činjenicu da je vozilo tuženice bilo parkirano tj. zaustavljeno na prometnoj površini, na način da je ometalo ostale sudionike u prometu. Tuženica može tvrditi da stanje opisano u naredbi za premještaj (u javnoj ispravi) nije ispravno utvrđeno, ali pri tome je teret dokazivanja na tuženici.
Stoga je činjenicu da je vozilo bilo nedozvoljeno zaustavljeno tj. parkirano na način opisan u naredbi za premještaj koju je izdao službenik jedinice lokalne samouprave, a izvršenje naredbe obavila pravna osoba koju je jedinica lokalne samouprave osnovala za tu namjenu po ocjeni tog suda, trebalo uzeti kao utvrđenu.
Ako ste mislili da je jednostavno dijeliti pravne savjete koji su utemeljeni, koji „prolaze“, s kojima nema greške, u grdnoj ste zabludi. Znate kako se kaže: tri pravnika, pet pravnih mišljenja. Različitih naravno. Suci i to oni koji odlučuju o vašim pravima i obvezama mogu imati i imaju različita mišljenja, a posljedica toga su različita pravna stajališta izražena u sudskim odlukama. Suci su naime, ljudi! I što sad, čije mišljenje i stav je relevantan? Relevantno je mišljenje najvišeg suda koji je o vašem predmetu odlučivao. To što se vama više sviđa stajalište nižeg suda, onog koje vam ide u prilog, to u konačnici nije bitno. Na vama je da dokazujete!
