Ne može uvijek i za sve i svakog biti odgovoran vozač. Sukladno tome Zakon o sigurnosti prometa na cestama ne propisuje kazne samo za vozače. Ima slučajeva kad se kažnjavaju i putnici u automobilu! Novčano! Putnik koji uzrokuje prometnu nesreću! Putnik u automobilu koji uzrokuje štetu. Što ćete s njim? Netko mora biti kriv, netko mora biti odgovoran. Da je jednostavan odgovor na pitanje što i kako s putnikom koji uzrokuje prometnu nesreću, odnosno štetu na vozilu, ne bi se onda tom materijom bavili sudovi, ne bi se vodili prekršajni postupci, a osobito se odgovor na sporno pitanje ne bi tražio od Suda Europske unije! Pravac Luksemburg, gdje mu je sjedište! Zašto? Zato što su nacionalni sudovi imali prijepor oko odgovora na ključna pitanja.
Nisu ni putnici u automobilu bez grijeha i oni mogu zadati glavobolje vozačima, kako onima u čijem se automobilu voze tako i drugima. Situacija, ne odveć rijetka, putnik treba izaći iz vozila, vozilo se zaustavlja, putnik otvara vrata i na ta otvorena vrata nalijeće drugo vozilo! Eto štete, eto prometne nesreće! Koga kazniti od koga štetu naplatiti! Neke odgovore na ta pitanja daje domaća sudska praksa, a za neke su pojedine zemlje morale potegnuti do ranije spominjanog Luksemburga tj. do Suda Europske unije!
Općinski sud u Splitu u Presudi Pp-4551/2022-8 od 19. 4. 2023. proglasio je krivom putnicu koja je otvorila stražnja lijeva vrata zaustavljenog taxi vozila u namjeri da izađe i na ta vrata je naletjelo drugo vozilo koje se kretalo svojom prometnom trakom. Znate i sami kako taxi vozila „skupljaju“ i „iskrcavaju“ putnike, tamo gdje im je „zgodno“ ili zapravo „vrlo nezgodno“! Utvrđeno je da se taxi vozilo zaustavilo u voznoj traci, a radi izlaska putnice te da je vozač taksija očekivao da će ona izaći na svoju desnu stranu na nogostup. No ona je krenula otvarati lijeva vrata, a s lijeve strane u svojoj prometnoj traci prometovala su druga vozila. Dakle, ona je svojim načinom izlaska iz vozila prouzročila prometnu nesreću sa štetom na oba vozila. Utvrđeno je da je počinila prekršaj čl. čl. 81.st.2. kažnjiv po čl.81.st.3. u vezi čl.293. st.1.Zakona o sigurnosti prometa na cestama i izrečena joj je novčana kazna u iznosu od 190.00 eura.
Zakon je naime, utvrdio da se na zaustavljenom ili parkiranom vozilu ne smiju se otvarati vrata niti utovarivati ili istovarivati predmeti, ako se time ometa kretanje drugih sudionika u prometu ili ako se ugrožava sigurnost prometa te da će se novčanom kaznom u iznosu od 60,00 eura kaznit će se za prekršaj osoba ako postupi suprotno odredbama ovoga članka. Nije rečeno vozač! Logično! Prema stavu suda da se okrivljenica prilikom izlaska iz vozila sigurno uvjerila u dopuštenost radnje, upotrijebivši standard dužne pažnje, do nesreće ne bi došlo, Sud je također stava da je okrivljenica bez uspjeha pokušavala prebaciti odgovornost na vozača automobila koji je krećući se svojom trakom naletio na otvorena vrata, a dijelom i na vozača taxi vozila za kojeg tvrdi da joj je rekao da može slobodno izaći iz vozila. U ovom slučaju po mišljenju suda postoji pravno relevantna uzročna veza između protupravnog ponašanja okrivljenice i nastupjele posljedice po zaštićeno dobro, sigurnost prometa, koja je prekršila odredbu čl.81.st.2.ZSPC-a kojom je propisano da na zaustavljenom ili parkiranom vozilu ne smiju se otvarati vrata niti utovarivati ili istovarivati predmeti, ako se time ometa kretanje drugih sudionika u prometu ili ako se ugrožava sigurnost prometa.
Kazna ukupno 190 eura! Odnosno, 60 eura za temeljni prekršaj, a tu je i odredba čl. 293.st.1. ZSPC-a kojom je propisano da će se za prekršaje iz tog Zakona, kojima je izazvana prometna nesreća samo s materijalnom štetom, kazniti počinitelj prekršaja novčanom kaznom propisanom za taj prekršaj uvećanom za iznos od 130,00 eura. Sve je jasno i zbrojeno! Nije malo, ali nije ni mnogo s obzirom da je šteta mogla biti i ekstremnija, sreća u nesreći je što okrivljenica nije zakoračila nogom na kolnik nego je u kritičnom trenutku samo neoprezno otvorila vrata tako da se dogodio kontakt s tim vratima jer je ona još uvijek bila u vozilu. Štete po njeno zdravlje nije bilo.
No što je sa štetom na vozilu koje se kretalo svojom prometnom trakom i na kojem je šteta prema podatku u spisu bila 3.000,00 eura? Vozač tog vozila prema vlastitom navodu dobio je obeštećenje od osiguranja taxi vozila, dobio je od policije službenu bilješku temeljem koje je prijavio štetu osiguravajućem društvu i u potpunosti je obeštećen. To je ono što vozače zanima! Tu je dan i odgovor na ključno pitanje. Naknada štete.
Hoće li sud u prekršajnom postupku izreći kaznu u većem ili manjem iznosu okrivljeniku vozaču kome je automobil „skršen“, nije osobito „napeto“! Njemu ni iz džepa ni u džep, bitno da on nije kriv! Šteta njega muči. Njegova šteta, njegov lim, njegovi rezervni dijelovi. Što, koliko i od koga naplatiti se, da se to riješi! Uvijek je jednostavnije obratiti se osiguravajućem društvu nego ganjati neopreznog putnika u vozilu po sudovima!
Uvijek mislimo da je naše najgore! Kako se samo kod nas ne zna red i postoje različita stajališta o istom pitanju i kako vlada opća pravna nesigurnost, kao propisi nejasni, sudovi jednom ovako, drugi put onako. No, netočno! Posve netočno. Sporna pitanja su sporna i izvan naših granica Primjerice i Latvija i njezini sudovi zapeli su na pitanju naknade štete tj. odgovornosti za štetu u slučaju kad je šteta na vozilu prouzročena neopreznim otvaranjem vrata parkiranog vozila od strane putnika, a ne vozača tog vozila. Dakle, oba vozila su parkirana, putnik jednog od tih vozila otvara stražnja vrata i oštećuje drugo susjedno vozilo. I što ćemo sad?
Je li to pokriveno obaveznim autoosiguranjem od automobilske odgovornosti ili nije? Sud Europske unije (šesto vijeće, presuda od 15. 11. 2018. ECLI:EU:C:2018:917) je zauzeo stav da na to ne utječe okolnost što su vozila u trenutku nezgode bila zaustavljena i nalazila se na parkiralištu i što motor predmetnog vozila nije bio upaljen u trenutku nastanke nezgode. Okolnosti što je prometna nesreća posljedica radnje koja nije radnja vozača (prvog vozila) nego njegova putnika ne znači da ona nije obuhvaćena pojmom upotrebe vozila, jer Prva direktiva AO ne ograničava osigurateljno pokriće na građanskopravnu odgovornost određene kategorije osoba, poput vozača vozila. Stoga se može zaključiti da se obavezno osiguranje od AO-a odnosi na građanskopravnu odgovornost koja je posljedica ne samo vožnje vozilima nego i njihove druge upotrebe i njihove upotrebe od strane osoba koje nisu vozači. Zaključno je navedeno da se propisi EU-a u području obaveznog osiguranja od autoodgovornosti protive tomu da se obveza osiguratelja da nadoknadi štetu žrtvi prometne nezgode u kojoj je sudjelovalo osigurano vozilo isključi kada je tu nezgodu prouzročila osoba koja nije navedena u polici osiguranja.
