Ujutro, 30. rujna 1999. u postrojenju za preradu nuklearnog goriva u Tokaimuri, u Japanu, 35-godišnji Hisashi Ouchi i još dva djelatnika pročišćavali su uranov oksid kako bi napravili gorivne šipke za istraživački reaktor. Ouchi je stajao kraj spremnika, držeći lijevak, dok je suradnik po imenu Masato Shinohara iz kante ulijevao mješavinu srednje obogaćenog uranijevog oksida. Odjednom ih je zabljesnula plava svjetlost. Radnici, koji nisu imali prethodnog iskustva u rukovanju uranom s tom razinom obogaćenja, nenamjerno su stavili previše urana u spremnik, kao što opisuje članak u Bulletin of the Atomic Scientists. Pokrenuli su ono što je u nuklearnoj industriji poznato kao kritična nesreća — oslobađanje zračenja iz nekontrolirane nuklearne lančane reakcije. Ouchi, koji je bio najbliži nuklearnoj reakciji, vjerojatno je izložen najvećem zračenju u povijesti nuklearnih nesreća.
Nesretni radnik apsorbirao je 17 Sieverta radijacije, dok je Masato Shinohara, koji je bio udaljen oko 46 centimetara, primio manju, ali još uvijek izuzetno štetnu dozu od 10 Sieverta, a treći čovjek, poslovođa Yutaka Yokokawa, bio je izložen manjem zračenju – oko 3 Sieverta.
Internetski članci često opisuju Ouchija kao najradioaktivnijeg čovjeka u povijesti. Naravno, teško je iznositi takve zaključke, ali malo je dokaza da postoje slični slučajevi. Doza zračenja u kritičnoj nesreći može biti čak i gora nego u katastrofalnoj nesreći u nuklearnoj elektrani, kao što je eksplozija reaktora 1986. u Černobilu u Ukrajini, tada dijelu Sovjetskog Saveza, gdje se radijacija raspršila. Vatrogasci i radnici izloženi su daleko manjim dozama radijacije, li u dužem vremenskom periodu. Unatoč tome, 28 ljudi na kraju je umrlo od izloženosti zračenju.
Hisashi Ouchi je preživio 83 dana. Liječnici su ga održali na životu transfuzijom krvi i presađivanjem matičnih stanica. Doživio je 3 srčana udara, ali su ga liječnici svaki put oživljavali. Sve je to učinjeno na zahtjev njegove obitelji. Bolnica je odmah pozvala najbolje liječnike na svijetu da ga održe na životu. Nesretni čovjek je bio i medicinski fenomen jer je i doktore zanimalo koliko dugo će preživjeti. Nakon nekoliko dana počela mu je otpadati koža. Njegovi kromosomi potpuno su se raspali pa je njegova sestra donirala matične stanice. U jednom su trenutku mišići u njegovim plućima prestali funkcionirati pa su morali upuhivati i uspuhivati zrak kroz cijev, što je blokiralo Hisashijevu sposobnost govora. Nesretnom Hisahiju srce je kucalo čak 180 puta u minuti. Nažalost, ishod je bio poznat i prije početka liječenja. Nakon više od dva mjeseca muke, Hisashi Ouchi je preminuo.
Masato Shinohara (40) umro je u bolnici 27. travnja 2000. od zatajenja organa.
Poslovođa Yutaka Yokokawa (54), liječen je u Nacionalnom institutu radioloških znanosti (NIRS) u Chibi. Pušten je tri mjeseca kasnije s manjom zračenjem. Suočio se s optužbama za nemar u listopadu 2000. godine.
