Budući da morska voda apsorbira crveni spektar sunčeve svjetlosti prilično blizu površine, morske alge mogu apsorbirati samo plavo-zeleni spektar koji seže do njih. Kako bi se to svjetlo koristilo za fotosintezu, one proizvode poseban plavo-zeleni klorofil koji apsorbira svjetlost poznatu kao klorofil C. Budući da kopnene biljke imaju pristup crvenom spektru, ne proizvode klorofil C. Umjesto toga, one proizvode klorofil A i klorofil B, koji uglavnom apsorbiraju ljubičasto-plavo i narančasto-crveno svjetlo. Ni A ni B nisu osobito dobri u apsorpciji plavo-zelenog svjetla. Dakle, što bi se dogodilo kada bi kopnena biljka mogla proizvesti A, B i C? To objašnjava nova studija.
Predvođen prof. Tingtingom Xiangom, tim sa Sveučilišta California Riverside nedavno je uspio identificirati gen koji omogućuje dinoflagelatima (vrsti morskih algi) da proizvode klorofil C. Znanstvenici su potom ugradili taj gen u biljke duhana, koji je nastavio sintetizirati klorofil C zajedno s uobičajenim A i B. Ta je sposobnost omogućila genetski modificiranim biljkama da apsorbiraju širi spektar sunčeve svjetlosti od konvencionalne kontrolne skupine, što je rezultiralo značajno povećanim rastom. Duhan je korišten za studiju, a vjeruje se da bi tehnologija trebala funkcionirati s bilo kojom vrstom usjeva. Znanstvenici također misle da bi njihovi nalazi mogli dovesti do povećane proizvodnje biogoriva dobivenih iz algi i ulja. To je zato što već postoje neke vrste vodenih algi koje prirodno proizvode klorofil A i B, ali ne i C, baš kao i kopnene biljke. Ako bi se te alge mogle modificirati da proizvode i klorifil C, onda bi vjerojatno rasle brže i proizvodile više ulja.
– Identifikacija biosintetičkog puta za klorofil C više je od znanstvene znatiželje, to je potencijalni pokretač razvija održive energiju i sigurnosti hrane – rekao je prof. Robert Jinkerson, koautor rada o studiji.
– Ne samo da stječemo uvid u žilu kucavicu morskih ekosustava, već i razvijamo put prema razvoju usjeva i učinkovitih biogoriva.
