Što su zastoji, zašto nastaju i možemo li mi utjecati na njih? Zastoj definiramo kao kolonu vozila koja stoji ili se vrlo sporo kreće, a nastaje uslijed prometne nesreće ili radova na cesti, piše Petra Vedriš iz Ureda za sigurnost prometa Hrvatskog autokluba. Međutim, svjedoci smo velikih prometnih gužvi koje nisu uzrokovane ni incidentnim situacijama, niti radovima, a niti višestruko povećanim obujmom prometa. Ovaj prometni fenomen dobio je naziv fantomski zastoj te na njegov nastanak utječu brojni čimbenici.
Šok valovi nastaju alternacijom naglog ubrzavanja i naglog usporavanja što se događa ako se vozilo povremeno kreće brzinom koja je veća od prosječne brzine prometnog toka. Uz to, mnogi pri vožnji autocestom koriste isključivo pretjecajni trak što podrazumijeva nepoštivanje sigurnosnog razmaka i vožnju na repu vozila ispred što posljedično uzrokuje kočenje velikog broja vozila. Val se lančanom reakcijom prenosi do začelja kolone gdje su se vozila prisiljena zaustaviti jer nemaju prostora za usporavanje. Austrijanci su na tu problematiku odgovorili uvođenjem obveze vožnje voznim trakom (a ne pretjecajnim) s ciljem optimalnog korištenja kolnika i samim time optimizacije protočnosti prometnice koja funkcionira na način da je obvezan povratak u vozni trak ako se isti može koristiti više od 20 sekundi.
Daljnji uzrok fantomskih zastoja je efekt leptira, a odnosi se na opetovano prestrojavanje u prometni trak koji je prividno protočniji. Takvo ponašanje u prometu pridonosi usporavanju ne samo u prometnom traku iz kojeg vozilo izlazi, već i u onom u koji se uključuje, a u uvjetima povećane gustoće prometa, što znači da je razmak između vozila na autocesti manji od 35 m, nastaje zastoj.
Pretjerana upotreba kočnice pri vožnji autocestom također može uzrokovati čitav val kočenja što dovodi do usporavanja prometa te može kulminirati zastojem. Uočavanje stop svjetala na vozilu ispred signalizira opasnost zbog čega mnogi vozači automatski pritišću kočnicu. Ako vozač ispred samo lagano dotiče kočnicu, svi oni koji se nalaze iza njega prinuđeni su kočiti intenzivnije od svog prethodnika. Kako bi se harmonizirao prometni tok, potrebno je pratiti širu prometnu situaciju, a ne samo vozilo ispred sebe, držati sigurnosni razmak te brzinu vožnje održavati konstantnom ili je regulirati otpuštanjem papučice gasa i po potrebi kočiti motorom.
Tijekom ljetnih mjeseci na autocestama može se uočiti značajan broj vikend vozača. Pod tim pojmom se podrazumijevaju vozači koji rijetko voze te se iz vlastitog vozačkog neiskustva i nesigurnosti kreću presporo što ostale primorava na usporavanje, prestrojavanje i pretjecanje.
Česta pojava na autocestama je tzv. rubbernecking, odnosno fenomen znatiželjnika koji usporavaju kako bi promotrili prometnu nesreću koja se dogodila na autocesti u suprotnom smjeru te na taj način uzrokuju fantomski zastoj na strani kolnika na kojoj nema poteškoća. Budući da u tim situacijama vozači skreću pogled s ceste, kao rezultat distrakcije i sami nerijetko uzrokuju prometnu nesreću. Usporedbe radi, ukoliko brzina kretanja iznosi 110 km/h, u samo tri sekunde prelazi se put čija je duljina ekvivalent duljini nogometnog terena. Iz tog razloga, na engleskim autocestama zadnjih desetak godina postoji praksa ograđivanja mjesta prometne nesreće paravanima koji sprječavaju nastanak fantomskih zastoja i incidentnih situacija na suprotnoj strani kolnika.
Zastoji nerijetko nastaju u blizini čvorišta i odmorišta. Široka dostupnost aplikacija za navigaciju iznimno je pozitivno utjecala na mobilnost, ali, usprkos tome, često dolazi do usporavanja, naglog kočenja i prestrojavanja u zadnji čas u blizini čvorišta i izlaza s autoceste zbog nepoznavanja prometne mreže. Kako bi se doskočilo tome, preporučljivo je informirati se o ruti putovanja prije polaska. Nadalje, velika posjećenost odmorišta na autocestama, osobito onih na kojima se nalaze popularni restorani brze prehrane, podrazumijeva ponovno uključivanje popriličnog broja vozila u promet na istom mjestu što jednako tako rezultira usporavanjem i učestalom pojavom zastoja.
Može se zaključiti da je uzrocima fantomskih zastoja zajednički nazivnik čovjek. Premda je ljudska procjena udaljenosti i razmaka daleko od kompjuterske preciznosti ili osjećaja za udaljenost koji je urođen pticama koje unutar jata lete u savršenim formacijama, promjenom vozačkih navika ipak možemo pridonijeti kako optimizaciji propusne moći prometnice, tako i sigurnosti i u konačnici kraćem vremenu putovanja.
Ponovimo: potrebno je držati sigurnosni razmak, održavati konstantnu brzinu vožnje, prestrojavati se kad je nužno, držati fokus i pratiti prometnu situaciju ispred i iza sebe te se informirati o prometnoj ruti prije polaska na put. Naposlijetku, rješenja koja se spominju u ovom kontekstu su uvođenje sustava za inteligentno upravljanje prometnim tokovima što podrazumijeva promjenjiva ograničenja brzine koja ujedno osiguravaju protočnost i upozoravaju na opasnost od naleta na kolonu vozila kako bi se izbjeglo uzrokovanje sekundarnih incidenata te uvođenje autonomnih vozila koja matematički savršeno proračunavaju razmak između automobila i postižu optimalnu brzinu kretanja koja je u skladu s prosječnom brzinom prometnog toka.
