Digla se prašina, uzburkala javnost činjenicom da 8. svibnja 2024. na snagu stupa propis koji utvrđuje određene obveze liječnika u pogledu pacijenata vozača. Pravilnik o zdravstvenim pregledima vozača i kandidat za vozače! Liječnicima se nameće nova obaveza dojavljivanja ili davanja upozorenja, ovisno o tome je li kod konkretnog pacijenta u pitanju zdravstveno stanje zbog kojeg se ne bi trebao hvatati volana dulje ili kraće od 6 mjeseci. Ukoliko liječnik koji je obavio pregled ili je liječio vozača ili izabrani liječnik utvrdi da vozač boluje od bolesti radi koje više nije sposoban sigurno upravljati vozilom, na razdoblje dulje od 6 mjeseci, obvezan je odmah po saznanju o tim promjenama, uz upozorenje vozaču, obavijestiti policijsku upravu ili postaju.
No ako liječnik koji je obavio pregled ili je liječio vozača ili izabrani liječnik utvrdi da vozač boluje od bolesti radi koje više nije sposoban sigurno upravljati vozilom, privremeno, a najduže na 6 mjeseci, dužan je o tome upozoriti vozača, a dano upozorenje evidentirati u medicinskoj dokumentaciji i to bi bilo to!
Zna li čovjek da je bolestan dok mu se to ne utvrdi? Jedna liječnička rečenica, dijagnoza, doista može promijeniti život iz temelja! Kada vam kažu ono što ne želite čuti, ono što ni slutili niste, to su tektonski poremećaji redovnog života! Znaju to dobro oni koji su se suočili s lošim prognozama i dijagnozama koje paraju uši. Ponekad se neželjene bolesti pojave ni od kuda, iznenada! Doista je loše kada se ta pojavnost manifestira dok se nalazite u ulozi vozača. Automobil je opasna stvar! Opasna i kada njome upravlja posve zdrav, čio i odmoran čovjek. Svatko je svjestan da se vozaču tijekom vožnje može dogoditi sve i svašta. Zamračiti! Pozliti!
Kako se tretira srčani udar vozača? Je li vozač kriv, odgovoran za prometnu nesreću do koje je došlo zbog njegovog srčanog udara? Imamo, naravno za sada, sudsku praksu iz vremena prije stupanja na snagu ovog novog Pravilnika. Vidljivo je primjerice iz presude Općinskog
suda u Vinkovcima Pp-71/2023-5 od 21. 8. 2023. da je okrivljenik oslobođen optužbe za uzrokovanje prometne nesreće do koje je došlo zbog njegova pretrpljenog srčanog udara. Tijekom upravljanja vozilom imao je, kako to proizlazi iz medicinske dokumentacije kratkotrajni gubitak svijesti uslijed akutnog subendokardijalnog infarkta miokarda. Prešao je na drugu istočnu traku, zatim na parkirališni prostor i udario u drugo vozilo te ga potisnuo tako da je ono udarilo u stablo drveta. Moglo je biti ljudskih žrtava ali se to pukom srećom dogodilo nije. Okrivljeni vozač, štoviše po nastanku prometne nesreće nije davao znakove života, hitna medicinska intervencija bila je spasonosna. Sud je utvrdio da na strani okrivljenika nije postojala namjera ili nehaj, pa stoga nije kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Činjenica da je okrivljenik tijekom upravljanja vozilom imao kratkotrajni gubitak svijesti uslijed akutnog subendokardijalnog infarkta miokarda što je razvidno iz otpusnog bolničkog pisma ukazuje na to da okrivljenik, prema stavu suda nije bio svjestan niti je mogao znati da će uslijed takovog stanja doći do nastanka prometne nesreće. Sud je dakle, u konkretnom slučaju donio presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe pozivom na čl. 182. tč. 2. Prekršajnog zakona koji jasno propisuje da će presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe sud izreći ako ima okolnosti koje isključuju krivnju.
Kako će se to točno u buduće gledati, ocjenjivati i procjenjivati krivnja i odgovornost vozača koji je znao i bio crno na bijelo upozoren kako nije sposoban sigurno upravljati vozilom, nije teško naslutiti. Budite sigurni, to olakotna okolnost sigurno neće biti! Naprotiv! Što ako svjestan svojih zdravstvenih problema, jednostavno bude izbjegavao liječnike i posjet istima? Znate kako je, neki više ulažu u vozni park nego u svoje zdravlje, na tehnički s vozilom idu češće nego na zdravstvene preglede. S druge strane poznata je uzrečica koja govori da kad se ljudi približe ozbiljnijim godinama tu nema zdravih, već samo loše pregledanih. Odvagavši
stvarno stanje stvari, neće biti teško zaključiti kako je velikoj većini bitnije voziti i brinuti o svom vozilu nego zdravlje kontrolirati.
Kažu i da je povijest učiteljica života. Stoga nam odgovore za budućnost i u ovom slučaju mogu dati neka ranija sudska stajališta. Mnogi se grdno prevre kada pomisle da povijest počinje s njima! Naravno da su i davno prije donošenja ovog Pravilnika postojali slučajevi u kojima je zbog zdravstvenih razloga vozača dolazilo do prometnih nesreća. Trebalo je i tada ocijeniti i procijeniti značaj osobnog znanja vozača kako zbog njegovog zdravstvenog stanja može doći do prometne nesreće. Kakav je bio stav suda o toj problematici? Vidljivo je to iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske Kž 596/1993-3 od 11. 5. 1994. godine. Riječ je o kaznenom postupku u kojem je optuženik osuđen na zatvorsku kaznu od 6 mjeseci, a u kojem je utvrđeno da je naglo vozilom skrenuo u lijevo preko pune središnje crte i time presjekao put drugom vozilu koje se kretalo desnom stranom kolnika i time izravno uzrokovao sudar. To su te situacije od kojih svi strahujemo, vozilo iz suprotnog smjera koje od jednom prelazi u vaš trak! Kakve su šanse da se izbjegne neizbježno i neželjeno? Sud je prihvatio obranu optuženika kako je skrenuo svojim vozilom preko pune središnje crte jer je osjetio nastup nesvjestice i potrebe za mokrenjem. Konstatirano je kako se narušeno zdravstveno stanje optuženika manifestira u vidu psihotičkog poremećaja s nastupanjem vrtoglavice i poremećajem svijesti dužeg ili kraćeg trajanja i kako je optuženik znao za te svoje zdravstvene probleme. Dakle, bio je svjestan svog zdravstvenog stanja, znao je da ponekad gubi svijest pa nije smio upravljati vozilom jer je mogao pretpostaviti da se i u toku vožnje može javiti promjena svijesti u vidu vrtoglavice, potrebe za mokrenjem i sl. kao što se i javila tempore criminis te da u takvom stanju može poduzeti i neku nedovoljno preciznu i kontroliranu radnju koja pak može imati za posljedicu kršenje prometnih propisa i izazivanje prometne nesreće kao što se i dogodilo. Upravo zato što je optuženik znao za svoje zdravstvene tegobe mogao je i pretpostaviti da zbog njih može izazvati prometnu nesreću, ali je očito olako držao da do ugrožavanja prometa pa i posljedica neće doći. Vrhovni sud zaključno konstatira kako: „to što ga liječnik ordinarijus nije uputio da provjeri svoje vozačke sposobnosti nikako ga ne oslobađa konkretne odgovornosti, jer je morao sam to učiniti, pogotovo jer je još od ranije znao za svoje narušeno zdravlje“.
