Početkom godine kineska grupacija Baoan, svjetski lider u proizvodnji materijala za litij-ionske elektrode najavila je izgradnju tvornice katoda u Maroku, uz investiciju od 500 milijuna dolara. I nije jedina. Kineski proizvođači baterija Hailiang i Shinzoom također su najavili postavljanje dvije odvojene tvornice u industrijskoj zoni Tanger Tech u sjevernom Maroku, s ulaganjem od 450 milijuna dolara. Osim toga, prošlog travnja marokanska vlada dala je zeleno svjetlo kineskom proizvođaču električnih baterija BTR New Material Group za izgradnju tvornice u blizini Tangera za proizvodnju katoda, ključne komponente baterija. Još jedan kineski proizvođač, CNGR Advanced Material, planira izgraditi tvornicu katoda u Jorf Lasfaru, oko 100 kilometara južno od Casablance, gdje je vlada namijenila 283 hektara za industriju baterija i električne energije. Kineskim proizvođačima električnih automobila postupno je sve teže ući na velika zapadna tržišta. Nakon 100% carina koje je usvojio SAD, Europa će uskoro također podići svoje carine, premda stidljivije (priča se i do 27%). U tom kontekstu važnu ulogu igraju sporazum o slobodnoj trgovini između Maroka i Europske unije te teritorijalna blizina.
Blizina Europe ključna jes obzirom na to da stupanje na snagu budućeg europskog poreza na emisije ugljika početkom 2026. tjera kineske ulagače da ciljaju na druga tržišta, poput Maroka. Ovaj mehanizam obvezat će europske tvrtke koje uvoze energiju ili proizvode koji zagađuju okoliš, uglavnom sirovine, ali i prerađene proizvode na plaćanje naknade, koja je jednaka razini ugljika emitiranog tijekom proizvodnje. Očekuje se da će EU tako ukupno zaraditi više od 14 milijardi eura godišnje. Tako bi baterija proizvedena primjerice u Indiji ili Kini imala puno veću konačnu cijenu nego na europskom tržištu od one proizvedene s druge strane Gibraltarskog tjesnaca, na pragu Europske unije.
S druge strane, Maroko, deseti svjetski proizvođač kobalta, ima značajne prednosti za razvoj sektora proizvodnje baterija. Proizvođači tako imaju dio sirovina pri ruci, ali i zbog svoje blizine smanjuju svoj ugljični otisak u odnosu na europski porez na ugljik. Naravno, ne možemo zanemariti niti cijenu rada koja je puno niža nego što je to uobičajeno u Europi, čak i u usporedbi sa istočnoeuropskim zemljama. Situacija je takva da se s plaćom jednog radnika u Francuskoj u Tangeru zaposli deset radnika dok primjerice u tvornici Dacije u Rumunjskoj, za plaću jednog rumunjskog radnika, u Maroku možete angažirati tri radnika.
