Iako je prošla godina što se tiče sigurnosti cestovnog prometa bila jedna od najboljih u povijesti, barem što se tiče broja poginulih na cestama, ulazak u ovu obilježilo je nekoliko teških prometnih nesreća. Upravo zato izdvojili smo pet nesreća koje su tijekom ove godine možda ‘najglasnije’ odjeknule u medijima kako bismo pokušali odgonetnuti što je pošlo po krivu. Je li bila riječ o nemaru vozača, lošim vremenskim uvjetima ili infrastrukturi ili je možda bila riječ o tragičnoj kombinaciji svih navedenih faktora? Kako bismo dobili odgovore na ta pitanja ove nesreće smo analizirali s Franjom Mihocijem, prometnim stručnjakom i bivšim sudskim vještakom, te s doc. dr. sc. Markom Ševrovićem, predstojnikom Zavoda za prometno planiranje Fakulteta prometnih znanosti, ali i članom Europskog instituta za procjenu cesta u Ljubljani (EIRA-EuroRAP).
– Načelno, dobro je da medijski pratimo te prometne nesreće. Iako je prošla godina bila najbolja godina što se tiče sigurnosti cestovnog prometa, u kojoj smo imali najmanje poginulih do sada, činjenica je da je broj i dalje visok. Nažalost, i dalje smo u vrhu EU zemalja po broju poginulih na cestama. Iako, treba napomenuti kako imamo duplo više poginulih ljeti nego zimi jer smo turistička zemlja, pa su ti podaci dosta varljivi. Ali na sigurnosti cestovnog prometa se radi i treba još puno raditi, a dobro je da se medijski prate te nesreće kako bi se senzibilizirala javnost – navodi odmah na početku Ševrović za HAK reviju. Pa krenimo redom.
Nesreća na A1, 6. siječnja – dvoje poginulih i 12 ozlijeđenih
Dana 6. siječnja, u nesreći na A1, između čvorova Karlovac i Novigrad, poginulo je troje ljudi, dok ih je čak 12 bilo ozlijeđeno. Terenski automobil mađarskih registarskih oznaka je, pri kretanju u smjeru Karlovca, kolničkim trakom namijenjenim kretanju vozila prema Karlovcu najprije udario u bočnu metalnu zaštitnu ogradu, potom u zanošenju ulijevo prešao preko središnjeg pojasa sa zaštitnom ogradom na kolnički trak namijenjen kretanju vozila prema Novigradu, gdje je na kraju došlo do sudara s osobnim automobilom hrvatskih registarskih oznaka kojim je u smjeru Novigrada upravljao hrvatski državljanin (1976.). Vozila su se sudarila prednjim stranama. U prometnoj nesreći smrtno su stradali 48-godišnji vozač osobnog automobila hrvatskih registarskih oznaka i 47-godišnja putnica u tom automobilu te jedan putnik iz vozila mađarskih nacionalnih oznaka za sada neutvrđenog identiteta. Očevidom je utvrđeno da je u prometnoj nesreći 12 osoba ozlijeđeno (11 u terenskom vozilu i jedna osoba u osobnom automobilu).
– Kako je razvidno, vozač terenskog vozila, pri izlasku iz dužeg desnog zavoja, desnom stranom vozila zahvatio je desnu zaštitnu ogradu autoceste te je, kako dokazuju kasnije posljedice, to predstavljalo nezaustavljivi put u katastrofu. Ovakav kontakt vozila i ograde, odnosno određeni izlazak vozila iz pripadnog desnog prometnog traka, uobičajeno nastaje u vozača pušača, u vozača koji npr. petlja s mobitelom, radio uređajem, bocom pića itd. ili vozača koji je bez obzira na opisano ponašanje jednostavno bez potrebne pozornosti na kontrolirano upravljanje vozilom – navodi Franjo Mihoci.
Glede vremena nastanka nesreće, dodaje Mihoci, i praktično nedvojbeno jasne svrhe vožnje stranoga vozača, a to je prijevoz čak 11 osoba u nelegalnom ulasku/kretanju Hrvatskom (krijumčarenje migranata), upravo takva svrha prijevoza uzrokovala je niz prepreka sigurnoj vožnji, opterećenost vozača skrivanjem, što bržim prolaskom područjem Hrvatske, vjerojatnim komuniciranjem sa sudionicima krijumčarskog pothvata, orijentacijom na sve ono što mora poduzeti kako bi krijumčarenje uspješno obavio.
– Pri takvu stanju svijesti na kraju su umor i pospanost bili neizbježivi završni uzrok nesreće: zaspali vozač vjerojatno je po udaru vozila u desnu zaštitnu ogradu, probudivši se, poduzeo nekontrolirano skretanje ulijevo, u nesavladivo zanošenje vozila, koje je završilo prelaskom na kolnički trak namijenjen kretanju vozila u smjeru Novigrada. S obzirom na takvo kretanje terenskog vozila, vozač osobnog automobila nije mogao izbjeći sudar. Alternativno, ne može se isključiti, iako je jedva vjerojatno, da je vozač terenskog vozila kretanje nekog vozila iza njegova protumačio kao ugrozu operaciji krijumčarenja te je ubrzavajući izazvao gubitak nadzora nad vozilom. Naravno, ova i slične nesreće zaslužuju posebnu analizu značajki središnje ograde autoceste kako bi se učinkovitije pokušalo spriječiti barem neke vrste vozila u prelasku te ograde – govori nam Mihoci.
Napominje kako bi se sudarne brzine vozila mogle bi proračunavati skupim, zahtjevnim metodama, dok su se vozila međusobno približavala brzinama od oko 100 km/h.
– Potrebno je istaknuti kako je strani vozač imao ograničenje brzine na 100 km/h, znak zone pojačana vjetra i upozorenje na nadzor brzina. Na kraju, u nesreću su bila uključena ova vozila: terensko vozilo stranih registarskih oznaka Mitsubishi Pajero Sport 3000 V6 R4V tuning za sedam osoba (8-brzinski automatski mjenjač) i osobni automobil hrvatskih registarskih oznaka Alfa Romeo – navodi Mihoci.
Općenito govoreći za nesreće na autocestama, Ševrović navodi kako je riječ o kombinaciji nekoliko faktora koji se trebaju poklopiti kako bismo dobili nesreću sa smrtnom posljedicom. Riječ je o sustavu čovjek-vozilo-cesta i ako bilo koji dio unutar tog sustava zakaže dolazi do teških nesreća.
– Što se tiče nesreće na A1 i prelijetanja auta preko ograde u kontra smjer mi ne znamo zašto je vozač to učinio, to je predmet istrage. Ali ono što možemo reći jest da treba ulagati u infrastrukturu da se takva prelijetanja u kontra smjer na autocesti ne mogu dogoditi. Trebaju nam novi sustavi zaštitnih odbojnih ograda, to su novi standardi i treba ulagati. Negdje ih već imamo, ali nam treba još. Treba reći kako je riječ o velikom ulaganju, ovdje govorimo o stotinama milijuna eura, ali na tome se radi. Da je na tome mjestu bila takva ograda, ne bi došlo do prelijetanja i tko zna kako bi na kraju sve završilo – navodi Ševrović.
Ševrović napominje kako su autoceste najsigurnije ceste u Hrvatskoj te da se svega pet posto nesreća događa na njima, ali su medijski najpraćenije što je i normalno s obzirom na to da je gotovo uvijek, ponajviše zbog brzine, riječ o težim nesrećama s tragičnim posljedicama.
Nesreća u Sisku, 20. siječnja – poginula vozačica, četvero teško ozlijeđenih
U subotu, 20. siječnja, u 18.50 sati u Lađarskoj ulici u Sisku 30-godišnjakinja je upravljala automobilom sisačkih registracija te je nakon pretjecanja, uslijed neprilagođene brzine, sišla s kolnika i najprije udarila u prometni znak, potom se vratila na kolnik, prešla na suprotni prometni trak i udarila u most. Vozačica je na mjestu događaja smrtno stradala, a putnici iz vozila, njih četvero, teško su ozlijeđeni.
– Nesreća se dogodila u Sisku, u Lađarskoj ulici, gradskoj prometnici s asfaltnim kolnikom, prometnici za ugodnu vožnju manjim brzinama u okružju okolnog drveća, livada i drugih oku privlačnih sadržaja. Takvi sadržaji mogli bi odvlačiti dio pažnje nekih vozača, u nekih pak pravocrtnost trase ulice mogla bi izazvati želju za ponešto prebrzom vožnjom – navodi Mihoci za HAK reviju.
– Velika je vjerojatnost da je način vožnje vozačice, posebice pri zimskim uvjetima, u osnovi bio determiniran atmosferom druženja, ponašanjem putnika u automobilu, moguće pod utjecajem alkohola ili droga. Odgovorna vozačica u potpunosti bi se oduprla takvom utjecaju, dapače, na suputnike bi djelovala tako da joj ne otežavaju vožnju, odgovorni putnici pak oduprli bi se stvaranju ozračja koje bi ih sve moglo dovesti u opasnost, smrtnu pogibelj, dapače. Riječ je o atmosferi potpunog izostanka osjećaja nužnosti sigurne vožnje – smatra Mihoci.
Kako je, dakle, došlo do – točke bez povratka u ovoj nesreći?
– Potpuno jasna prebrza vožnja, svakako iznad 60 km/h i više nego skromna pažnja vozačice, na ne preširoku kolniku namijenjenu dvosmjernom prometu, po brzu dostizanju i prekasnu uočavanju u istom smjeru znatno sporije krećućeg automobila vozačicu je navela na prinudno pretjecanje, pa i na povećanje brzine vožnje, da bi vozačica po povratku na desnu stranu kolnika, nakon iznuđena pretjecanja, desnim dijelom vozila zahvatila okolni teren, udarivši potom u prometni znak, a sve opisano u potpunosti je odvratilo moguću svijest, spoznaju o približavanju otvoru mosta kojim kolnik prolazi u vrlo oštrom zavoju ulijevo, sa znakom ograničenja brzine na 20 km/h, u vrijeme nesreće još i s opremom za izvođenje nekih radova i s prisutnim snijegom, kako bi napokon potpuno dezorijentirana vozačica bez ikakve sposobnosti upravljanja vozilom ostala bez i najmanje mogućnosti izbjegavanja udara u donji dio lijeve konstrukcije mosnog otvora, nesposobna čak rabiti papučicu kočnice – smatra Mihoci.
Dodaje kako teške posljedice nesreće, kako indiciraju raspoložive fotografije automobila i ozljede osoba, pri velikoj brzini, bile su neizbježne jer je masivna struktura mosta pri tlu izvedena u betonu, iznad kojega je struktura izvedena ciglama.
– Za podsjetnik vozačicama i vozačima: osobito vodite računa o kritičnim dionicama i opasnim točkama itinerarija kojim ćete putovati, planirajte putovanje uvijek, ne samo pri dugim putovanjima, nego i najkraćima, posebice u gustom gradskom prometu sa zastojima i uzrujanošću izazvanom tim zastojima, bolje je i zakasniti nego… – poručuje Mihoci.
Za nesreću u Sisku, Ševrović navodi kako prije svega treba reći da su sve gradske ceste apsolutno sigurne ako se vozite po ograničenju.
– Ovdje je brzina bila ključan faktor, postavljanje ograda na gradske ceste je nemoguća misija, ne možemo očekivati da na svim cestama imamo zaštitne elemente. Faktor brzine je najbitniji u ovoj nesreći – smatra Ševrović koji dodaje kako ograničenje brzine vozači u Hrvatskoj isključivo doživljavaju kao preporuku, a da je problem i tolerancija koju imamo prilikom kažnjavanja.
– Treba postrožiti tu toleranciju, ali prvo trebamo napraviti reviziju ograničenja brzine na hrvatskim cestama. Nije logično da imamo zakon koji kaže da se u naselju može voziti do 50 km/h, a izvan naselja 90 km/h, kad imamo situacije u kojima to nije realno i ograničenja se ne doživljavaju, i to je problem – navodi Ševrović.
Nije problem kažnjavanje, nastavlja HAK-ov sugovornik, nego nešto drugo.
– Hrvati u Hrvatskoj ne vjeruju postavljenim ograničenjima brzine i ne doživljavaju ih kao nešto bitno, a istovremeno gajimo kulturu brze vožnje. Imate autocestu gdje je ograničenje 130 km/h, a to je vozačima samo indikativno i ne drže se toga – smatra Ševrović.
U Hrvatskoj nam treba, smatra Ševrović, puno više kamera, pogotovo na glavnim cestama te moramo uvesti kontrolu na cestama u zonama 30 km/h.
– To je strašno bitno jer se na takvim mjestima stvara kultura vožnje, to cijela Europa forsira i na tome trebamo raditi, a onda će se ta kultura vožnje i pridržavanja ograničenja preliti na autoceste i druge ceste – uvjeren je Ševrović i dodaje:
– U Hrvatskoj možemo prepoloviti taj broj poginulih na cestama u idućih deset godina, pa čak i bolje od toga, ali moramo znati da će ljudski čimbenik uvijek biti prisutan. Teško je tu pametovati, nema pomoći osim edukacije.
Nesreća u Lovranu, 30. siječnja, poginula pješakinja
Opatijska policija provela je kriminalističko istraživanje nad hrvatskim državljaninom, u dob od 41 godine, vozačem koji je 30. siječnja oko 10.20 sati upravljao teretnim vozilom na području Lovrana gdje je smrtno stradala pješakinja, hrvatska državljanka u dobi od 22 godine. Policija ga sumnjiči da je ne održavajući naprave za rad u ispravnom stanju i ne postupajući po propisima ili tehničkim pravilima o zaštitnim mjerama iz nehaja prouzročio smrtno stradavanje i ozljeđivanje pješakinja. Osumnjičeni je navedenog dana upravljao teretnim vozilom (kamionom s pumpom za beton), krećući se iz smjera Medveje prema Opatiji, kad je na području Lovrana uslijed neodgovarajućeg osiguranja pokretnog dijela teretnog vozila došlo do izvlačenja metalnog stabilizatora, tzv. noge, a potom i smrtnog stradavanja jedne i ozljeđivanja druge pješakinje (u dobi od 28 godina), koje su se u tom trenutku kretale nogostupom u istom smjeru kao i teretno vozilo.
– Određenu posebnost ovoj nesreći daje kombinacija teretnog vozila i radnog stroja koji se na vozilo montira i s njega demontira, radni stroj služi za cijevni transport betona na gradilištima, u razvijenim državama bilježi se porast nesreća s tim vozilima na cestama i ulicama. Kako beton ima nagrizajuća svojstva, po obavljenim radovima treba se pridržavati vrlo strogih i detaljnih procedura čišćenja svih ostataka betona iz i na dijelovima radnog stroja te teretnog vozila. Zbog opisane kombinacije radnog stroja i teretnog vozila, u prometu na cestama nužno je detaljno planirati putanje kretanja, izbjegavajući opasne uzdužne nagibe i oštre zavoje te stalno nadzirati brzinu kretanja – navodi Mihoci.
Mihoci navodi kako se, prema fotografiji mjesta nesreće, cesta u zoni nesreće pruža u desnom zavoju u usponu, nakon mjesta nesreće cesta se pruža u lijevom zavoju i u usponu.
– Asfaltni kolnik u vrijeme nesreće bio je suh, vidljivost dobra, a dužina preglednosti promjenjiva. Raspoloživi podaci o nesreći omogućuju zaključak o maloj brzini sklopa vozilo-radni stroj, vjerojatno u skladu s napucima o kretanju cestom ovakvih svojstava. Stoga kao uzrok nesreće preostaje otkazivanje učvršćenja jedne potporne noge radnog stroja s posljedičnim iskakanjem iz gabarita sklopa vozilo-radni stroj te ugrožavanje pješakinja s opisanim posljedicama – napominje Mihoci.
Dodaje kako će takvi dijelovi ceste tipično uzrokovati gubitak ravnoteže sklopa prometalo-radni stroj te vjerojatnost velikih šteta i brojnih žrtava u prostoru naselja. No već i pomak dijelova radnog stroja može uzrokovati teške posljedica za imovinu i ljude.
Prof. dr. sc. Marko Ševrović
Ševrović, pak, za ovaj slučaj navodi kako je tu prije riječ o nesretnom slučaju nego o prometnoj nesreći.
– Da se čovjeku u tom trenu odveže ta cijev za beton, to je incidentni čimbenik koji je najteže prevenirati jer se događa jednom i rijetko kad više. Tu je bitna edukacija, da ljudi shvate da se takvo nešto uopće može dogoditi – navodi Ševrović i dodaje:
– Težimo viziji nula, ali kad gledate podatke na svjetskoj razini, taj ljudski faktor će se uvijek teško izbjeći.
Nesreća na A1, 26. veljače, poginulo dvoje ljudi
Dana 26. veljače oko 13.10 sati na 228. km autoceste A1, između tunela Sveti Rok i Ledenik, u prometnoj nesreći vozač osobnog automobila splitskih registarskih oznaka, pri kretanju odgovarajućim kolničkim trakom u smjeru Splita, skrenuo je ulijevo izvan kolnika, na makadamsku površinu koja se nalazi između dva kolnička traka, nakon čega se nekontrolirano vraća na pripadni kolnički trak i u zanošenju vozilom izlijeće udesno izvan kolnika udarajući prednjim dijelom automobila u kamenu stijenu. Odbivši se od stijene nastavlja se višestruko nekontrolirano rotirati. Pri tom rotiranju iz automobila, na kolnik autoceste, ispali su i vozač i putnik, 37 godišnji hrvatski državljanin i 28 godišnji državljanin Crne Gore, koji nisu koristili sigurnosne pojaseve. Od zadobivenih ozljeda i vozač i putnik smrtno su stradali na mjestu događaja.
– Na mjestu nesreće brzina je ograničena na 80 km/h, a u blizini je i znak upozorenja na vjetar. U vrijeme nesreće kolnik je bio suh, vidljivost dobra, a dužina preglednosti odgovarala bi i većim brzinama od 80 km/h. Riječ je o zahtjevnijem dijelu autoceste koja vozaču nameće stalno povećanu pozornost, tu su brojni tuneli i drugi cestovni objekti, smjenjuju se različiti poprečni profili i oprema ceste, u blizini je odmorište, okoliš ceste nije jednoličan, a osobitu vozačevu pozornost zahtijevaju češće pristupne ceste, ovisno o gustoći prometa i manevrima vozača u takvom prometu vozačima treba dodatna odgovornost i povećanje pažnje. Čak i ne uzimajući u obzir izjavu jednog svjedoka o daleko pretjeranoj brzini vožnje automobila, nego samo kretanje automobila tijekom nezgode te izuzetna teška oštećenja automobila i krajnje pogubne ozljede vozača i putnika, nedvojbeno je brzina automobila daleko nadmašivala maksimalno dopuštenu – navodi Mihoci. Pri takvu prekoračenju dopuštene brzine, dodaje Mihoci, stradali vozač morao je poduzimati česta pretjecanja, u nekim slučajevima prikočivanja i kočenja.
– Katastrofalni rezultat nedoraslosti takvoj vožnji ogleda se u opisanom tijeku nesreće nakon svekolikog gubitka nadzora vozača nad vozilom, poznata destrukcija automobila te smrt i vozača i putnika na mjestu nesreće. Teško je ovdje ne pretpostaviti postojanje izazova vožnje do krajnjih granica automobila i vozača, zadovoljstva takve opasne vožnje i, svakako, precjenjivanja vozačkih sposobnosti i stvaranja uvjeta za izbjegavanje krajnjih opasnosti mogućeg samousmrćivanja. Budući da se u automobilu nalazio i suputnik, vozač je u njemu vjerojatno imao potporu takvu ponašanju, ne može se isključiti da je bilo i prijepora između vozača i suputnika. Spekulacije o tome jesu li osobe bile pod utjecajem alkohola, droga ili lijekova otklonit će obdukcija – smatra Mihoci.
Ševrović, pak, navodi kako se u ovom slučaju vraćamo na faktor čovjeka i brzine koja je očito bila glavni čimbenik ove nesreće.
– Na to trebamo djelovati. Mi kao ljudi nismo savršeni strojevi. No unatoč i toj brzini, da su ta dva muškarca bila vezana postoji velika šansa da bi preživjeli. Ljudska pogreška je kriva za nesreću, ali nije moralo tako tragično završiti – smatra Ševrović.
Nesreća na A3, 7. ožujka, dvoje poginulih
U četvrtak, 7. ožujka oko 7.15 sati, u tragičnoj prometnoj nesreći na autocesti A3 poginule su dvije osobe, 78-godišnji vozač i 79-godišnja putnica, oboje hrvatski državljani. Nesreća se dogodila na 140. km, kraj čvora Novska, na kolničkom traku namijenjenom kretanju vozila u smjeru Okučana, kad je upravljajući teretnim vozilom zagrebačkih registracija 32-godišnji hrvatski državljanin naletio na osobni automobil njemačkih nacionalnih oznaka kojim je u istom smjeru, ispred teretnog vozila, upravljao 78-godišnjak. Vozač i putnica iz automobila su na mjestu poginuli, dok je vozač kamiona lakše ozlijeđen.
– Vjerojatno jedna od tipičnih i ponavljajućih nesreća, pa i na istom odsječku A3. Snimci osobnog automobila oslikavaju oštećenja stražnje i prednje strane, pretpostavlja se da je po naletu teretnog vozila u stražnji dio osobni automobil odbačen prema središnjoj zaštitnoj ogradi u koju je udario prednjom stranom. Teretno vozilo straga udara u naprijed krećući sporiji automobil jer je pažnju jedno vrijeme usmjerio na tko zna što, možda je zaspao, a profil vožnje ovom autocestom kao ključnu aktivnost vozača sadrži obvezno zaustavljanje radi rekuperacije nakon oko sat i pol vožnje, svaki vozač trebao bi imati određene spoznaje o potrebi prekida vožnje i odmora – navodi Mihoci.
Ševrović, pak, navodi da je tu jasno kako je riječ opet o pogrešci vozača auta, ali i vozača teretnog vozila.
– Da je pratio stanje i situaciju na cesti, sigurno bi bolje reagirao. Današnji novi kamioni imaju sustave automatskog kočenja i mi moramo poticati prijevoznike da kupuju takva vozila, bilo kroz popuste, smanjenje davanja, bilo što, na tome treba raditi jer se ova nesreća mogla izbjeći da je taj kamion imao sustav automatskog kočenja. Do nje u tom slučaju sigurno ne bi došlo jer bi sustav to riješio – navodi Ševrović.
