Japanski proizvođači automobila toliko su se odmaknuli s razvojem hibridnih sustava da su im oni postali okosnica prodajne strategije. Konkretno, izuzmemo li sportski Type R model, nova Honda Civic prodaje se (uglavnom) kao hibridni model. Samo je sportske verzija lišena full hibridne opcije, a osim hibrida na našem testu, drugih slabijih verzija nema. Dakle, samo je jedan obiteljski Civic u ponudi sa 184 KS. S druge strane, Toyota također forsira hibride, a kako i ne bi kad je prva krenula s njima i unaprijedila ih do visoke razine štedljivosti i kvalitete. Civicu smo suprotstavili Prius, koji je dugo tehnološki demonstrator Toyotine predanosti ovoj tehnologiji, ali je u posljednjoj generaciji doživio značajne promjene i sad je dostupan kao plug-in hibrid. No to nije sve…
Naime, Toyota Prius se, recimo tako, iz ružnog pačeta pretvorila u bijelog labuda. Ostavimo se slikovitih usporedbi – Prius je uvijek morao biti aerodinamički efikasan kako bi se optimizirala potrošnja goriva. No sad je Toyota svojoj klinastoj karoseriji dodala vrhunski dizajn. Prius izgleda sjajno, gotovo poput konceptnog automobila koji je pobjegao na proizvodne linije. S druge strane, Honda je za Civic izabrala ublažavanje linije s pomalo divljeg prethodnika i sad ovaj kompakt izgleda ozbiljnije, ali i dalje moderno, uglađeno.
U interijeru Toyota i Honda baštine posljednji krik mode, velike ekrane infotainmenta, digitalizirane instrumentne ploče, ali i, nasreću, posebne kontrole klima-uređaja. Toyota se čak približila Peugeotu s instrumentnom pločom koja nadvisuje obruč upravljača automobila. Ima unaprijeđeni softver infotainmenta koji je sad brži i jednostavniji, a tu je i zanimljiva opcija glasovnog biranja koja se aktivira riječima Hey, Toyota!
Specifičan dizajn Priusa donosi i specifične probleme. A nosač je jako položen i dugačak pa donekle blokira vidno polje vozača, pogotovo kod lijevih i desnih skretanja. Također, straga je puno mjesta za koljena, ali krov je nešto niži pa će se visoki putnici morati namjestiti da ne zapinju glavom o plafon. Ni prtljažnik nije osobito raskošan.
Honda ima lijepu rešetkastu strukturu koja se širi dužinom cijelog središnjeg grebena i u nju je integrirala ventilacijske otvore. Civic Također ima unaprijeđeni infotainment, kojemu je teško pronaći veće zamjerke. U odnosu na Prius, komfornije se sjedi straga, a i prtljažnik je veći.
Nakon testa posve je jasno, ovo su dva ponajbolja hibridna sustava koji stažiraju u kompaktnim automobilima. Mislimo na Hondin i Toyotin, naravno. Krenimo s Toyotom, koja je odbacila kalkulacije i ugradila veći dvolitreni motor (u prethodnim generacijama) te podigla snagu cijelog sustava na 223 KS. Tu je i veća baterija od 13.6 kWh koja omogućuje vožnju samo na struju do 86 km. U gradu ćete možda i dosegnuti tu brojku, ali na otvorenoj cesti doći ćete do 70 km. Ubrzanje je za sportskih 6,8 sekundi, a brzina je ograničena na 177 km/h. Po WLTP-u spominje se potrošnja od 0,7 litara, ali kad se baterije isprazne računajte na (i dalje odličnih) šest litara. Cijelim sustavom upravlja CVT mjenjač. Buka motora je kvalitetno utišana pa su i karakteristike mjenjača (ostanak motora na visokim okretajima prilikom snažne akceleracije) utišane.
Honda, pak, nema plug-in opciju, nego je Civic klasični hibrid sa 184 KS. Skromnija snaga rezultira manjom potrošnjom, oko 5,1 litre u prosjeku. Ubrzanje do 100 km/h je očekivano skromnije od Toyotina (8,1 sekundu), a maksimalna brzina je minimalno veća (180 km/h). Ono što je posebno važno, mjerili smo akceleraciju od 60 do 100 km/h (što je važno za pretjecanja) te Prius i Civic imaju gotovo ista vremena, odnosno ispod su 4,5 sekundi. To znači da oba modela osiguravaju moćna ubrzanja kad vam to najviše treba. Također, isporuka snage je trenutna, nema odlaganja. Hondinim sustavom također upravlja CVT mjenjač, ali je izolacija lošija pa se i buka više čuje. Vrijedi to i za buku s ceste.
Premda se Civic skriva iza hibridnog sustava, ispod njezina oklopa skriva se duša sportskog automobila. Nevjerojatno je precizna, a nisko težište osigurava iznimnu stabilnost, gotovo bez naginjanja u zavojima. Unatoč hibridnom statusu i masi od tonu i pol, Hondini inženjeri napravili su malo čudo s ovjesom i karakteristikama ovog automobila. Dodajte tome i niski sjedeći položaj i jasno je da u Civicu živi DNK prethodnika.
Na zavojitoj cesti Civic je fokusiran, a sve prati i točan upravljač. Prius se također približio tom idealu, kao i kod Civica, nema prigovora stabilnosti, u zavojima čvrsto drži putanju te pokazuje sve karakteristike prednjeg pogona. Možda je na upravljaču tek malo manje direktan, ali je zato pri višim brzinama tiši u radu. I jedan i drugi model nisu pretvrdi te ne umaraju na dužim putovanjima.
Ako ćemo sumirati, Honda Civic je nevjerojatan kompakt, koji je pomirio štedljivost, performanse, prostranost i sjajne vozne osobine. Toyota Prius ima mali problem koji proizlazi iz dizajna karoserije, ali ima izvrstan hibridni sustav, tiša je i ima dizajn koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim i malo je onih kojima se neće svidjeti. Oba vozila su primjer uzorne završne obrade. Pogledom na cjenik vidjet ćemo da nisu pretjerano povoljni. Šteta, ali s tolikom tehnologijom (Prius u posljednjoj razini opreme ima i solarni krov, koji bi trebao dodati više od 8 km dometa dnevno na struju) i brojnim sustavima aktivne sigurnosti drugo se i nije moglo očekivati. Posebni automobili za one koji si ih mogu priuštiti.
Honda Civic Toyota Prius
Motori (snaga KS) 184-329 223
Dimenzije (cm) 455x180x141 459,9×178,2×142
Prtljažnik (l) 410 254
Cijena (euri) 35.686-68.970 48.330-56.397
