Ja bih prodao vozilo na punomoć, jel’ to u redu? Ja ću kupiti vozilo na punomoć! Kada god pomislite da su neki loši običaji i navike posve izumrli, realnost vas demantira, a često i iznenadi. Prodati vozilo na punomoć, zvuči apsurdno! Ukoliko se netko već odlučio lišiti vlasništva automobila ili motocikla ili nekog drugog vozila zašto to ne bi učinio na najlogičniji i jedini zapravo ispravan način, sklapanjem kupoprodajnog ugovora! Bar to nije komplicirano već duže vrijeme, ne zahtjeva čak ni odlazak javnom bilježniku, ni ovjeru potpisa!
Konstatira se kako jedna strana prodaje točno određeno vozilo, druga strana ga kupuje za neki novčani iznos i to bi bilo to. Jednostavno kao piti vodu! No i kod ispijanja vode evidentno se stvari mogu zakomplicirati kada se ne pazi, neki se naime, zagrcnu! Zagrcnuti se mogu i oni koji su odlučili prodati, odnosno kupiti vozilo „na punomoć“ kako se to kolokvijalno kaže. Toliko puta je ukazivano na najrazličitije loše scenarije i komplikacije koje iz toga mogu proizaći i poštenom čovjeku s najboljim namjerama nepotrebno zagorčati život, tako da je doista stvoren neki privid da se to više ne radi.
Objektivno gledano zaista nema razloga izdati nekom punomoć ako mu želite prodati vozilo, odnosno nema razloga od nekog tražiti i dobiti punomoć ako imate namjeru kupiti to vozilo. Sklopite kupoprodajni ugovor i znate kako se kaže čist račun, duga ljubav, nazovite stvari pravi imenom, recimo: kupoprodaja i lišite se nepotrebnih muka. Ali ne, može se pričati što se hoće i savjeti se mogu dijeliti šakom i kapom, no neki će inzistirati da kupe vozilo na punomoć. Je li to fikcija? Jest! Je li to fingiranje pravih namjera? Da! Pa čemu onda to? Ne bi oni to vozilo odmah prebacivali na sebe, osim tog oni bi to ionako prodali trećem, četvrtom kupcu i pitaju u čemu je problem ako se u toj punomoći koju su ionako već sklopili brojni prije njih navede sve i svašta, da se baš sve pokrije? Tako lijepo navedu da vlasnik vozila koji je u stvari prodavatelj ovlašćuje tom punomoći drugu osobu koja je zapravo kupac da upravlja vozilom u zemlji i inozemstvu, da ga može prodati, sklopiti ugovor o prijenosu na novog vlasnika, odjaviti vozilo i predati registarske tablice nadležnima.
Opunomoći ga se nadalje i tako da može obaviti tehnički pregled i sve potrebne radnje koje se tiču registracije, naplati štetu i potpiše sve potrebne dokumente i pored toga posebno još da prenese tu punomoć na treću osobu. Totalni miks svega što prosječnom čovjeku padne na um i još se inzistira da tom punomoći bude sve pokriveno! Odlična ideja! No da se utješi malo i opunomoćitelja koji je zapravo vlasnik koji u stvari hoće prodati tom punomoći svoje vozilo, onda se doda tako jedna revijalna rečenica da je opunomoćenik koji je zapravo kupac odgovoran za sve štete uzrokovane tim vozilom i svojom krivnjom i da snosi trošak svih kazni koje budu izrečene vezano uz njegovo upravljanje tim vozilom. Ma rekli bi neki, ne može ni bolje ni ljepše! Fini sitni vez, filigranski uradak koji štiti obje strane od sveg zla i komplikacija koje se mogu pojaviti. To bi bile puste želje! Gledajte da se kupoprodaja kojim slučajem treba zvati opunomoćivanje, valja bi se tako zvala, a ne ovako dva posve različita pojma sa posve različitim značenjem.
I sad pitanje? Kad se sve ovako lijepo pokrije s punomoći, u čemu je problem ili što uopće može krenuti po zlu? Ukoliko ste prodavatelj pa vas se nagovorilo da potpišete punomoć umjesto, kako bi bio red, kupoprodajni ugovor, vi znate da će za sve počinjene prekršaje ne bude li na licu mjesta utvrđeno tko je bio vozač i počinio ih ali i u pogledu kazni za parkiranje, kontaktirati vas kao potencijalnog počinitelja, dok god ste u službenoj evidenciji navedeni kao vlasnik. Onda vi dokazujte da ste izdali punomoć drugoj osobi koja je u stvari kupac, a kojom ste ju ovlastili i da proda trećem vaše vozilo, tako da vi zapravo veze nemate tko je trenutni vlasnik vozila i koliko je ruku prošlo vaše vozilo. Stvar bi mogla imati i dramatičan zaplet, ukoliko se ta osoba kojoj ste izdali punomoć, a koja je u stvari prvi kupac više nikom, uključujući vas, ne javlja, a i postoji mogućnost da se pravi posve blesava i tvrdi da vam je vozilo recimo vratila i da je temeljem punomoći samo određeni period njime upravljala. Ima svakakvih priča i ljudi, a zlih i usmjerenih na izbjegavanje odgovornosti svake vrste ne manjka.
S druge strane ukoliko ste kupac koji je vozilo kupio na temelju punomoći koja vas ovlašćuje na sve i sva u čemu bi uopće mogao biti problem, pa vama je s obzirom na tekst punomoći samo nebo granica a i ta se prema vašem mišljenju može zaobići. Za nebo kao granicu ne znamo, ali sudska praksa nije naklonjena prijenosu prava vlasništva vozila putem punomoći kod primjerice naknade štete! Vi ste tako kupili vozilo i imate punomoć, a ne kao sav normalan svijet kupoprodajni ugovor kojim bi dokazali svoje vlasništvo, imate prometnu nesreću, niste krivi, pokušavate naplatiti štetu od osiguravajuće kuće osobe koja je odgovorna. I tu kreće komplikacija! To pravo pripada vlasniku! Jeste li vi vlasnik? Niste, ali imate punomoć koja vas ovlašćuje na sve i sva. Dobro, ali vi ste punomoćnik, ali ne i vlasnik! I sad vam tek ništa nije jasno.
Evo, davno je sudska praksa tu imala nešto za reći, zapravo ono što je očito. Županijski sud u Dubrovniku u predmet Gž1607/10 od 3.10.2012. Naravno da je tužitelj koji potražuje štetu u tom predmetu imao punomoć koja ga ovlašćuje na sve i sva i upravljanje i prodaju i odjavu i naplatu eventualne štete itd. Međutim, sud citira odredbu Zakona o obveznim odnosima i kaže da je punomoć ovlaštenje za zastupanje što ga opunomoćitelj daje pravnim poslom punomoćniku. Opunomoćenik može poduzeti samo one pravne poslove za čije je poduzimanje ovlašten. Punomoćnik je osoba koja na temelju dane punomoći ima ovlast poduzimati određene radnje u ime i za račun svog opunomoćitelja a ne u svoje ime i za svoj račun. Prema punomoći koju je tužitelju opunomoćeniku dala osoba koja je u evidencijama upisana kao vlasnik, pa i jest vlasnik, jer nije ni sa kim sklopila kupoprodajni ugovor i u punomoći lijepo i čitko navodi da za motocikl čiji je ona vlasnik daje punomoć drugoj osobi. Punomoćnik koji ima tu punomoć mogao je podnijeti tužbu samo u ime i za račun opunomoćitelja onog tko mu je dao punomoć, a ne u svoje ime i za svoj račun. Za traženje naknade materijalne štete, aktivno je legitimiran, ovlašten vlasnik stvari, a u ovom slučaju tužitelj nije bio vlasnik motora već samo opunomoćenik vlasnika stvari. Nema naknade štete za njega kao opunomoćenika!
Vrhovni sud Republike Hrvatske također je imao u istom tom stilu nešto za reći po ovom pitanju u predmetu Rev 2673/13- 2 od 3. 10. 2017. U postupcima koji su prethodili sporno je pitanje bilo ima li određena osoba pravo potraživati naknadu materijalne štete na vozilu nastale kao posljedica prometne nesreće pri čemu je neosporna činjenica da je na dan te nesreće u relevantnim evidencijama kao vlasnik vozila bila upisana druga osoba. Naravno da se vlasništvo na vozilu može steći predajom vozila u posjed i bez upisa, tj. vlasnik pokretnine, vozila ne mora biti osoba na čije ime to vozilo registrirano. Međutim, ovdje kao što i pretpostavljate upisani vlasnik dao je drugoj osobi na korištenje predmetno vozilo na temelju punomoći kojom je on ovlastio punomoćnika da njime upravlja, obavi registraciju, zaključi kupoprodaju za to vozilo i prenese vlasništvo na treće osobe kao i da u slučaju nesreće prijavi štetu i poduzme radnje oko naknade štete. E ali punomoć nije kupoprodaja! Opunomoćenik nema valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva vozila. Punomoć nema bitne sastojke kupoprodajnog ugovora ili drugog pravnog posla usmjerenog na stjecanje prava vlasništva vozila u korist opunomoćenika tj. tužitelja u tom predmetu, pa samim time on predajom nije stekao vlasništvo na vozilu. Dakle, drugostupanjski sud je zauzeo shvaćanje da se vlasništvo na vozilu može steći predajom u posjed bez upisa, ali je i utvrdio da punomoć nije valjano očitovanje volje dotadašnjeg vlasnika usmjerena na to da baš vlasništvo vozila pređe na punomoćnika jer se njome punomoćnik tek ovlašćuje da koristi i održava vozilo i sklopi ugovor o kupoprodaji.
Dakle, pamet u glavu i znajte punomoć nikada neće biti kupoprodajni ugovor, sami termini govore tome u prilog. U konačnici zašto biste imali probleme za koje ne biste ni znali da postoje, e da ste kao sav normalan svijet kad ste nakanili prodati ili kupiti vozilo sklopili kupoprodajni ugovor i riješili se briga, a ne izdali, odnosno primili punomoć.
