Što se je sve promijenilo na našim vozilima zadnjih 30 godina i jesu li nekad vozila bila puno kvarljivija ili možda po nekim pitanjima i kvalitetnija nego današnja? Jesu li najčešći kvarovi na njima napokon riješeni ili su ih samo zamijenili neki novi? Odgovora na ova i slična pitanja ima bezbroj, no svoje mišljenje, temeljeno na dugogodišnjem iskustvu iz prve ruke, s nama je podijelio Marin Morava, suradnik za tehničku podršku Službe tehničke pomoći Hrvatskog autokluba.
– Svakako, današnja su vozila puno kvalitetnija ako gledamo kroz probleme s kojima su se nekad susretala. Zapravo, trenutačno se nalazimo u vremenima kad je autoindustrija na vrhuncu kvalitete zahvaljujući današnjim tehnologijama u proizvodnji vozila. Pogonski motori nekad su većinom bili Otto motori, a za platine, kondenzatore platina, kablove za svjećice, razvodne kape, razvodne ruke i slične dijelove iz nekadašnjih vremena i njihove probleme nismo dugo čuli u našem okruženju. Ti su problemi nestali, kao i potreba za mijenjanjem lampi u TV uređajima. Danas smo nekadašnje probleme na sustavima za paljenje i ubrizgavanje riješili do savršenstva, više ne propuhujemo rasplinjače, ne mijenjamo nekad nam poznate ler dizne, nemamo probleme s ručnim ili automatskim čokom ili potrebe za čišćenjem rasplinjača, objašnjava.
Redovno održavanje motora nekad se provodilo tromjesečno, a motorno ulje bi imalo zamjenu već na 3000 kilometara. Klinasti remeni bi na starijim remenicama škripali i spadali te pucali prije nego što bi došli na idući servis te, kao i većina gumenih dijelova na vozilu, nisu bili ni blizu razine današnje pouzdanosti i otpornosti na vanjske utjecaje.
Nekad su odlasci u servis, nastavlja, bili jako česta potreba, što bi se često odrazilo i na naše okruženje, pa bi više-manje svaka kućna garaža bila izrađena s malim radioničkim kanalom. Ako ne bi imala kanal i radni stol sa škripcem i pločom za alat – bez obzira na to znali vi ‘šarafiti’ ili ne – susjedi bi vam garažu proglasili za promašaj od objekta.
S dolaskom elektronike u naša vozila i nekadašnja druženja u garažama su, uz rijetke iznimke, polako otišla u povijest. Čak kad bi to teoretski i bilo moguće, malo je kućnih radionica koje bi si mogle priuštiti opremanje prema zahtjevima za održavanje današnjih vozila. S novim tehnologijama tako je posve nestao taj nekad poznati i široko rašireni model popravaka ‘uradi sam’.
– Danas rijetko čujemo da netko mijenja klipne prstenove motora i dijelove mehanike unutar motora. Ugrubo rečeno, danas su motori u samome mehaničkom smislu u većini slučajeva nepoderivi, ali novo vrijeme je donijelo neke nove dodatke na motorima, a njih uvijek dobro zapamtimo kad trebamo podmiriti račun u servisu – dodaje Marin Morava. Primjerice, kad se mijenjaju turbo punjač, EGR ventil, dizne kod dizela, visokotlačna pumpa goriva, zamašnjak s dvije mase, DPF filtar, AdBlue spremnik… Gotovo da nema kraja raznim perifernim uređajima s kojima su opremljeni današnji motori, i to sve s ciljem da stupanj korisnosti motora bude što veći i da su ti motori ekološki prihvatljiviji prema euro normama ispušnih plinova.
Euro norme ispušnih plinova su uglavnom bitno promijenile naša vozila na znatno prihvatljivija za okoliš i naše zdravlje. U suprotnom, da smo ostali na vozilima s istom emisijom ispušnih plinova kao prije 25 godina, u gusto naseljenim sredinama danas bi bilo nemoguće živjeti. Kako bi se istovremeno osigurala i mogućnost da svaki vozač ima svoje vozilo, neizbježno je bilo kretati se u smjeru da se naš okoliš i zdravlje stavi ispred svega. Tako i visoke cijene popravaka vozila u ime uređaja koji na našem vozilu odrađuju zeleni posao i za nas sprečavaju nastanke bolesti koje bi nas pratile izazvane nečistim zrakom.
Tako se, između ostaloga, krenulo i s prelaskom na motore male zapremnine cilindara, koji proizvođačima uspijevaju smanjiti ukupnu emisiju štetnih plinova u odnosu na određeni broj novoproizvedenih vozila. Ova grupa motora uspijeva za mala gradska vozila osigurati znatno nižu emisiju ispušnih plinova i manju potrošnju goriva.
No kad su se trocilindarski motori male zapremnine tek pojavili, očekivanja struke bila su loša jer su često bila utemeljena na prijašnjim generacijama malih trocilindarskih motora koji su bili skloni bili mehaničkim kvarovima. Današnje generacije motora male zapremnine su se ipak pokazale puno boljima od očekivanja. To su motori opremljeni s turbo punjačima i direktnim ubrizgavanjem goriva te varijabilnim i računalno kontroliranim otvaranjem ventila.
– Tehnološki postupci obrade materijala mehanike motora su znatno složeniji i precizniji nego nekad, a nova rješenja na uređajima za uravnoteženje koljenastog vratila su bolje izvedena te su smanjila vibracije na ovim motorima. Osim toga, motorna računala i senzori su iz novijih generacija elektroničkih komponenti pa mogu u realnom vremenu ispratiti puno više raznih procesa. Ukupno gledano, ova grupa malih motora ima dobre performanse. Zahvaljujući svim pomoćnim uređajima na motoru, na već jako niskim okretajima motora dostupni su maksimalni okretni moment i dosta velika snaga te je, ključno, emisija štetnih ispušnih plinova dosta niska.
Nastavno na to, objašnjava Morava, hibridna i električna vozila su definitivno budućnost na našim cestama i na najboljem putu smanjivanja emisije štetnih plinova u okoliš. S obzirom na to da će se stalno povećavati broj osobnih vozila na prometnicama, nove tehnologije postaju potreba kao odgovor na zahtjeve današnjeg načina prometovanja i konstantnog prirasta vozila u prometu.
Neispravnosti na električnim vozilima nisu česte, ali se bilježe i neki od češćih problema su da električna mreža prilikom punjenja može biti nestabilna po pitanju struje i napona. To zna rezultirati time da nakon punjenja vozilo javi kako je nešto neispravno s visokonaponskim sustavom i preventivno isključi pogon. A isto je vozilo sasvim ispravno došlo do punionice…
– Rješenja za takve situacije znaju biti različita. Ima slučajeva da se vozilo nakon oko 30 pa do 90 minuta samo vrati u redovan rad, nakon više pokušaja pokretanja, kad ipak više puta elektronika vozila ispita da je sve u redu s vozilom. Ima i slučajeva kod kojih se javlja potreba izlaska tehničara na teren, kako bi se vozilo ponovno resetiralo autodijagnostikom i kako bi se vozilu vratio pogon. No bilježe se i slučajevi kad nije moguć popravak na terenu, kad visokonaponska baterija bilježi grešku na nekom od baterijskih modula ili kad ispravljač izmjenične struje prestane raditi. Hibridna vozila, međutim, dodaje, danas po pitanju neispravnosti nisu u lošem položaju jer se ona kreću prometnicama zadnjih 25 godina i većinom su kod određenih proizvođača odavno prošli faze dječjih bolesti.
Što HAK-ovi stručnjaci danas najviše rade prilikom intervencija na cesti?
– Pomoć na cesti i otklanjanje najčešćih neispravnosti na vozilima više ne izgledaju kao nekad, kad smo na Fićekima mijenjali prirubnice na poluosovinama, platine, svjećice, vadili termostate, trčali s kanticama vode, imali hrpu klinastih remena, mijenjali AC pumpe goriva, čistili ler dizne i mijenjali sajle gasa, kvačila… i kad su auti imali niz problema koji su se mogli cestovno popravljati.
U motornom prostoru sad, između ostaloga, postoji niz novih dijelova – koji najčešće odrađuju posao za ekologiju – te je pristup do svih elemenata jako težak ili nemoguć bez skidanja dijelova koji pritom smetaju na putu da biste rukama mogli pristupiti tom problemu, pa već i to često povlači potrebu za radionicom i specijalnim alatom. HAK-ovci danas tako pri intervencijama po potrebi najčešće pružaju podršku kabelima (kao i nekad) te adekvatnom opremom za rješavanje problema prazne baterije, što je ostala najčešća intervencija na terenu.
Osim toga, radi se dijagnostika kod vozila koja su se našla u tzv. prinudnom radu motora, radi procjene je li moguće dalje nastaviti vožnju do prvog servisa. Locira se problematičan dio na vozilu i analizira se je li ga moguće već na cesti vratiti u ispravno stanje. Primjerice, da je potrebno zakrpati oštećenu žicu ili vratiti crijevo turbopunjača na njegovo mjesto. Radi se i zamjena kotača te žarulje kratkog svjetla, doprema goriva ako je vozilo ostalo bez njega, ali i istakanje pogrešno utočenoga goriva ako je to moguće na određenome modelu vozila na terenu.
Nije rijedak slučaj ni da je potrebno otvaranje zaključanog vozila s ključevima koji su ostali zatvoreni u vozilu, otpuštanje zaglavljene električne parkirne kočnice… Zbog mnogo vozila i njihove raznolikosti, dakako, nije moguće u vozilu za intervenciju imati sve potrebne dijelove za zamjenu, ali HAK-ove ekipe na raspolaganju imaju dijagnostički alat i opremu te sitne dijelove poput osigurača i raznih pribora za krpanje i brtvljenje crijeva kako bi se vozilo moglo pokrenuti da dođe do krajnje destinacije ili prvog servisa.
