U ovom trenutku, učinak takozvanih urbanih toplinskih otoka je neosporan: malo vegetacije i puno asfalta i betona uzrokuje zadržavanje topline na površini, a potom slijedi i otpuštanje topline. Postao je to veliki problem zbog kojeg je grupa stanovnika Portlanda u SAD-u 2008. odlučila promijeniti betonsko-asfaltnu. Od tada su, kažu, uspjeli podignuti oko 33.000 četvornih metara kolnika i puste sive šetnice pretvoriti u male oaze raslinja. Čak se i NASA udružila s njima u provedbi ove inicijative. Ako postoji nešto po čemu je Portland poznat, onda je to – česta kiša, ali klimatske promjene učinile su ga gradom toplinskih valova.
Depave je rođen kao neprofitna udruga građana koja je grad željela učiniti pogodnim za stanovanje na vrelini asfalta. Od 2008. udruga uklanja pločnike u svojim četvrtima kako bi napravila mjesta za zelenije površine. Najugroženijim četvrtima često nedostaje zelenih površina. Stoga je jedan od glavnih zaključaka do kojih je NASA došla nakon proučavanja slučaja Portlanda da su zajednice s niskim prihodima najziloženije ekstremnim vrućinama, ne samo zato što žive u gusto naseljenim područjima s nedostatkom vegetacije, već zato što im nedostaju sredstva za održavanje ugodne temperature kod kuće.
Nakon što su te zajednice identificirane, NASA se udružila s Depaveom, organizacijom koja je uspjela zamijeniti zelenilom nogostupe i pločnike koji se ne koriste. Sljedeća stvar bila je kvantificirati učinak ove mjere, a satelitske snimke NASA-e potvrdile su da je na područjima gdje je beton i asfalt zamijenjen zelenilom, temperatura efektivno smanjena.
