Kada vam se dogodi prometna nesreća, nakon što se riješe prioriteti, utvrdi jesu li svi živi i zdravi, nakon što se ukaže hitna medicinska pomoć onima kojima je potrebna, razmjene podaci s drugim sudionikom, obavi očevid, slijedi druga faza. Ne misli se pri tom na suočavanje s realnošću u kontekstu kanaliziranja frustracija zbog toga što vam se dogodila prometna nesreća, ni na nužnost kontroliranja primitivnih nagona uz sputavanje nervoze oko svih peripetija i zavrzlama koje za sobom povlače prometne nesreće. Neupotrebljivo vozilo, rješavanje papirologije, gubitak vremena kojeg ionako nikada nema, deseci obveza koje će se morati prolongirati zbog nesretnog događaja. No valja krenuti redom i sanirati posljedice, korak po korak! Vučna služba, servis, zamjensko vozilo. Možete li uopće sami, imate li pomoć?
Treba vidjeti što i kuda te s kim u toj fazi. Zakon propisuje obveze, daljnje obveze! Prometnice i nakon prometnih nesreća, ma koliko tragične bile, moraju biti vraćene u normalu! Život je okrutan i okrutno hita dalje i drugima. Prometnice nakon prometnih nesreća moraju što prije biti prohodne i sigurne za druge! Netko to mora osigurati! Ukoliko to niste u stanju, ima onih koji su propisali da će to netko učiniti za vas! O čijem trošku? I to pitanje zakon rješava.
Što ćemo ako je vozilo onesposobljeno nakon prometne nesreće. Zakon propisuje obvezu vozača ili vlasnika, odnosno korisnika da to vozilo, teret, stvari ili drugi materijal rasut po cesti ukloniti s kolnika, nakon što to naredi ili dopusti ovlaštena osoba koja obavlja očevid. Kazna 60 eura, za one koji se ogluše o ovu obvezu.
Nisu svi u stanju to učiniti nakon prometne nesreće, možda je u pitanju stanje šoka, možda teškog očaja, no najgore je kada je razlog tome smrt ili teška tjelesna ozljeda. Kome je tada do sudbine lima i razbacanih stvari među kojima se mogu nalaziti i osobni, važni dokumenti te sve ono bez čega se do tren prije nesreće nije moglo ali sve se u trenu mijenja i njihova vrijednost rapidno devalvira, kad se smrti u oči gleda. Prometne nesreće jesu takve, mijenjaju percepciju i kut gledanja na štošta. E i tome služi zakon! Da odredi tko će? Dakle, ako vozač ili vlasnik, odnosno korisnik vozila nije u stanju ukloniti vozilo, teret, stvari ili drugi materijal rasut po cesti ovlaštena osoba koja se zatekne na mjestu nesreće ili na mjestu gdje se nalazi neispravno vozilo naredit će pravnoj ili fizičkoj osobi obrtniku nadležnom za održavanje cesta da na sigurno mjesto ukloni vozilo, teret, stvari ili drugi rasuti materijal s kolnika. Zakonodavac je propisao i hitnost u njihovom postupanju i to doslovno! Pravna ili fizička osoba obrtnik nadležan za održavanje cesta, odnosno pravna osoba ili fizička osoba obrtnik s kojom je pravna osoba ili upravno tijelo nadležno za održavanje cesta sklopilo ugovor za uklanjanje vozila dužna je hitno poduzeti sve potrebne mjere za uklanjanje i čuvanje vozila s teretom, stvari ili drugoga rasutog materijala s kolnika i osigurati prohodnost ceste.
Tko to plaća u tom slučaju? Troškove uklanjanja i čuvanja vozila, tereta, stvari ili drugog materijala, kao i poduzimanje drugih odgovarajućih mjera, snosi pravna ili fizička osoba obrtnik nadležan za održavanje cesta, a oni imaju pravo na naknadu od onoga tko ih je prouzročio.
Čini se da sve piše u zakonu, da je sve regulirano i da nema mjesta da se tu nešto zagužva i učini spornim. Iako, opće je poznato, nema situacije koja ne može poći po zlu, dovesti do spora pa čak i sudskog. Konkretno, prometna nesreća, vi sudionik, očevid se obavio, vi znate što vam je za činiti zovete vučnu službu, po svom izboru dakako, međutim stiže druga. Tko je njih zvao? Vi niste! Kažu da oni imaju ugovor s nadležnima za održavanje cesta. No, vi ih niste zvali! Kreću oni, neovisno o tome s uklanjanjem vašeg vozila, a nakon toga u tili čas stiže vaš, onaj kojeg ste zvali. I tako, eto sporne situacije, riječ po riječ, povišeni ton jedan drugi, situacija se nekako smiruje. Ostaje vučna služba koju ste vi zvali, ona druga, koja se pozivala na ugovor i svoja prava i obveze odlazi. Ma samo vam je taj problem oko vučnih službi nedostajao u danu u kojem ste imali prometnu nesreću. Prepiranje oko vučnih službi! Što je puno, previše je! Prođe neko vrijeme, kad vama stiže na kućnu adresu čestitka u formi računa za izvršenu uslugu tehničke pomoći na cesti uklanjanje neispravnog vozila nakon prometne nesreće i to od koga, od one s vaše strane nezvane vučne službe. Tko ih je zvao? Jesu li izvršili uslugu za koju ispostavljaju račun? Nisu! To je odradio netko drugi. I što sada? Nećete platiti, niti ste ih zvali, niti su odradili, posao, a to što su krenuli, započeli s tegljenjem vozila, što ćemo s tim! Pitanje je dakle, imate li vi pravo po svom izboru zvati vučnu službu ili postoje neka druga pravila igre?
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske artikulirao je odgovor na to pitanje i vezano uz tu problematiku u presudi P-1923/2022-3 od 31. 1. 2024. na način da je istakao kako je zakon kao prvu opciju propisao obvezu vlasnika vozila da sam ukloni vozilo s kolnika te mu je uz tu obvezu dao mogućnost da sam izabere način na koji će izvršiti uklanjanje vozila. Druga opcija, a to je uklanjanje vozila od strane pravne osobe nadležne za održavanje cesta kada to ne učini vlasnik vozila obvezuje ovlaštenu osobu da prije nego što naredi pravnoj osobi nadležnoj za održavanje cesta da na sigurno mjesto ukloni vozilo, provjeri s vlasnikom vozila je li u stanju postupiti po zakonskoj odredbi i ukloni vozilo. Tek kad se uvjeri da vlasnik vozila nije organizirao uklanjanje vozila, dužan je pozvati odgovornu osobu koja bi uklonila vozilo.
U skladu s tim stavom u odnosnom predmetu odbijen je zahtjev pravnog subjekta koji je s Hrvatskim cestama d.o.o. imao sklopljen ugovor o ustupanju poslova uklanjanja oštećenih i napuštenih vozila i drugih stvari s državnih cesta Republike Hrvatske i koji je od Hrvatskih cesta d.o.o. dobio nalog za uklanjanje vozila tuženika i na temelju njega započeo s tegljenjem vozila. Nakon toga stigla je vučna služba koju je zvao vlasnik vozila nakon prometne nesreće, a koji je nastavio s izvlačenjem. Naravno spor se vodio vezano uz pitanje je li vlasnik vozila dužan platiti račun pravnom subjektu koji je imao ugovor s Hrvatskim cestama ali kojeg vlasnik nije zvao. Sud je rekao da nije, budući nije provjereno s vlasnikom vozila je li on organizirao uklanjanje vozila, poziv nadležnoj pravnoj osobi za održavanje cesta bio je preuranjen, a kasnije se utvrdilo i neosnovan i to nije prema stavu suda moglo pasti na teret vlasnika vozila kojeg je trebalo ukloniti.
