Dok žuti taksiji jedni drugima smetaju u gradskom prometu u središtu New Yorka, plava Opel Tigra jednostavno uranja u lokvu vode i nestaje ispod prometnog kaosa. Vrativši se potom na površinu na drugoj lokaciji, plavokosa kovrčava vozačica skida naočale za plivanje, izlijeva vodu iz tenisice i nastavlja vožnju. Iza nje u čudu ostaje mnoštvo zbunjenih prolaznika, taksista i policajaca, kao i niz žutih njujorških taksija. Radi se o kratkom reklamnom filmu iz sredine devedesetih čija je zvijezda bila tada popularna njemačka plivačica Franziska van Almsick (Opel joj je bio sportski sponzor), a poruka reklamnog spota je bila jednostavna: ne postoji automobil koji vam omogućuje da tako lako pobjegnete od stresa svakodnevnog života kao s Opel Tigrom!
Početkom devedesetih stilizirani kupei temeljeni na malim automobilima bili su isključivo dalekoistočnog podrijetla. Nissan NX ili Mazda MX-3 u Europi su bile gotovo usamljene vrste na tržištu, a upravo je Opel prvi među europskim proizvođačima prepoznao tržišni potencijal za nerazumnije verzije razumnih automobila. Nakon uspjeha Calibre ideja kompaktnog sportskog mališana bila je itekako dobro prihvaćena od strane uprave. Na sajmu automobila u Frankfurtu u jesen 1993. Opel je predstavio simpatičan trio koncepata: Opel Tigra, Scamp i Roadster. Bili su to mali 2+2 kupe, moderni pick-up s četiri sjedala i spider s dva sjedala. Svima je zajednička poveznica bila da su koristili platformu upravo predstavljene druge generacije Opel Corse. Svi su zajedno nosili i potpis Japanca Hideo Kodame, šefa dizajna malih automobila u General Motorsu. Opelova ideja bila je jednostavna: ponuditi ljudima mlade dobi ili duha automobile koji nisu samo lijepi za gledanje i ugodni za vožnju, već da imaju i pristupačnu cijenu, visoku razinu sigurnosti i ekološke kompatibilnosti. I da, ideja je bila i da su zabavni… Ta sinergija višeznačnosti se zapravo publici toliko svidjela da se Opel Tigra već u proljeće 1994. našla na tržištu u gotovo nepromijenjenom obliku!
Klinasta forma s velikim stražnjim panoramskim staklom optimizirana je u čak pet različitih aerodinamičnih tunela kako bi se dizajn uskladio s maksimumom aerodinamike pa je tako i dobiven koeficijent otpora zraka od svega 0,31. Tigra je dijelila gotovo isti međuosovinski razmak sa Corsom B, ali je svojim dimenzijama 3922x1812x1340 mm bila od nje 193 mm duža, 202 mm šira i 95 mm niža. Po pitanju težine Corsa B se kretala između 835 i 1035, a Tigra između 930 i 1030 kg. Cijenom je Tigra trećinu bila skuplja od bazne Corse, a opet ne daleko od konkurentnih Nissana 100NX i Mazde MX-3.
Uzbudljiva vanjština Tigre zapravo je skrivala činjenicu da je ona dijelila čak 60 posto dijelova sa Corsom! Cijenu ljepote platila je tako primjerice instrumentalna ploča koja je bila ispod razine kupea koji je želio privući mladu publiku. S obzirom da je Tigra bila apostrofirana kao kupe 2+2 korisnici nisu mogli očekivati od njezinog interijera neku raskoš. Prednja dva sjedala bila su sportska i u njima su se bez problema smještale osobe visine do 180 cm. Straga možemo reći da se radilo o nužnom smještaju za djecu ili dvije osobe do visine 160 cm koji će doslovce patiti na duljim putovanjima.
Tigra je u startu nudila prtljažnik od 215 litara koji bi se preklapanjem naslona sjedišta straga proširio na pristojnih 425 litara. Bila je i maksimalno sigurnosno optimizirani automobil. Projektirane prednje i stražnje zone gužvanja karoserije, posebna ojačanja u bočnim vratima, pjenaste obloge vratiju, vozački zračni jastuk od 67 litara i suvozački od 100 litara… Ništa se nije prepuštalo slučaju u tom kontekstu pa se Tigra na crash testovima pokazala i bolja od Corse! Sprijeda su bile ugrađene disk kočnice, dok je straga zadržan koncept bubanj kočnica. Tigra se proizvodila u španjolskoj Zaragozi, gdje su sa proizvodnih traka silazile i Corse. Da je dizajn bio pogođen dokazuje i 1995. dodijeljena nagrada Car design Award, a da je i publika suglasna s time bilo je jasno godinu kasnije kada se bilježi proizvodnja 100.000 primjeraka, dok je brojka od 200.000 dosegnuta u siječnju 2000. Tigra se komercijalizirana i u Velikoj Britaniji pod znakom Vauxhalla, Australiji Holdena, a u Brazilu, Meksiku i Argentini kao Chevrolet. Na primjedbe kupaca i novinara usmjerene na loše držanje na cesti Opel je odgovorio 1997. korekcijama ovjesa za koji je bio odgovoran Lotus! Irmscher je pak iskoristio činjenicu da Opel nije oživotvorio Scamp pa je u tom kontekstu na bazi Tigre ponudio svoju viziju transformacije Tigre u atraktivni pick up koji je u svega 25 primjeraka komercijaliziran pod imenom Fun.
Motorizacija Tigre sastojala se od samo dva četverocilindrična 16 V agregata najnovije ECOTEC generacije opremljena Rochester Multec S elektronskim managementom, s dvije bregaste osovine, a koji su se odlikovali visokim okretnim momentom, niskom potrošnjom i štetnim emisijama. Po pitanju emisija treba naglasiti da su već pri predstavljanju isti zadovoljavali EU norme koje su trebale stupiti na snagu 1996. godine! Slabiji motor obujma 1388 cc raspolagao je sa 90 KS i 125 Nm okretnog momenta. S tim motorom oko 1000 kg teška Tigra do stotke je dolazila za 11,5 sekundi uz brzinski maksimum od 190 km/h. Jači motor imao je obujam od 1598 ccm i snagu 106 KS te 148 Nm okretnog momenta. Bio je to motor istovjetan onom iz Corse GSi, a u ovom slučaju Tigru je do stotke katapultirao za 9,8 sekundi uz brzinski maksimum od 203 km/h. Jjača verzija bila je dostupna samo između 1994 i 1998. godine.
Motori su bili upareni s petstupanjskim ručnim mjenjačem, a uz doplatu ste od 1995. mogli naručiti i četverostupanjski automatik. S idejom ispitivanja potencijala koji može dati Tigra, Opel je 1997. napravio i eksperimentalnu Tigru V6 sa stražnjim pogonom. U mali kupe inženjeri pod vodstvom Fritza Indre su uspjeli ugraditi straga V6 motor iz Opel Omege sa 211 KS dovoljnih za čak 240 km/h. Naravno, za taj potencijal trebalo je napraviti niz sigurnosnih modifikacija kao recimo ovjes koji je preuzet od Vectre…
Zaključak je na kraju bio da je ta Tigra V6 neracionalan i preskup projekt za tržište. Ideja je dijelom onda iskorištena barem za izradu bolida za francuski Trophée Andros gdje je motor davao čak do 400 KS. Tigra je također doživjela i nekoliko specijalnih limitiranih edicija. Cinema Edition je recimo bila svakako najživopisnija zahvaljujući ljubičastoj boji karoserije i nastala je na inicijativu 22 zastupnika Opela iz Berlina.
Najekskluzivnija edicija nastala je za 18 rođendan tenisačice Martine Hingis, a čiji je Opel bio sponzor. Tih 10 napravljenih primjeraka bilo je obojeno u briljantno crnu boju s crvenim kožnim presvlakama interijera, Irmscher alu naplatcima i stražnjim spojlerom, bili su tu monogrami MH… Hingisova se samo uslikala uz automobil sa buketom ruža, ali automobil nije dobila! Bolje nije prošla ni Franziska van Almsick koja nije dobila niti specijalnu ediciju niti auto. Krajem 1999. u interijeru Tigre napravljene su manje korekcije, a što je zapravo bilo pred samo gašenje proizvodnje. Tigra je završila karijeru sredinom 2001. godine nakon ukupno 256.392 primjerka. Dvije trećine njezinih kupaca bilo je mlađe od 40 godina, a i udio žena među njima barem jednako visok… Opel će oživjeti ime Tigra 2004. godine za kompaktni spider/kupe nazvan Opel Tigra Twin Top čija je glavna odlika bio sklopivi čelični krov. No, to je već neka druga priča…
